Nina Begičević Ređep prva je žena i dosada najmlađa osoba na čelu jedne od najjačih visokoobrazovnih institucija u cijeloj Hrvatskoj – popularnog varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike.

Na čelo ustanove izabrana je u trenutku digitalne transformacije i gospodarstva i društva, jer potražnja za informatičkim kadrom nikada nije bila veća, te u trenutku kada grad Varaždin upravo zbog toga – traženih i cijenjenih stručnih kadrova koje generira FOI – postaje "kućom" iz koje se digitalno dislocirano počinje raditi za čitavi svijet. Uskoro će biti poznato hoće li početak njezinoga mandata obilježiti i konačan početak izgradnje druge faze Sveučilišnog kampusa Varaždin, a morat će se suočiti i s jednim problemom zbog kojega je i sama – na početku svoje akademske karijere – zamalo bila primorana napustiti instituciju kojoj je danas na čelu. Taj problem danas je još izraženiji, a ovo je priča o svemu tome...

S 28 godina postali ste prodekanicom, a sada s 39 godina i dekanicom jedne od najjačih visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj. Biste li za sebe rekli da ste ambiciozna žena?

Da nisam ambiciozna, ne bih se kandidirala za dekanicu, no rekla bih da me ljudi doživljavaju više ambicioznom nego što zapravo jesam. Ponosna sam na svoje kolegice i kolege te studente FOI-ja, da su u meni prepoznali dekanicu FOI-ja i dali mi podršku, iako u akademskom svijetu ima malo žena na čelnim pozicijama.

Izabrani ste velikom većinom, što je danas rijetkost u izborima za čelne funkcije...

U izborima za dekanicu dobila sam 58 glasova od 62 prisutnih glasača - docenata, izvanrednih profesora, redovitih profesora, predstavnika asistenata te službi kao i predstavnika studenata FOI-ja. Velika je stvar da se na našem Fakultetu čelnici biraju bez političkih konotacija na način da svatko u znanstveno-nastavnom zvanju Fakulteta ima pravo glasa. Zahvaljujem svim svojim kolegicama i kolegama te studentima što su mi dali tako veliku podršku, posebice nakon 7 godina rada u Upravi Fakulteta. Na taj način su priznali moj rad i rezultate te vrednovali trud koji sam ulagala, kao i predanost Fakultetu.

Zanimljivo je da ste u jednom trenutku zbog problema sličnih današnjima skoro napustili instituciju kojoj ste danas na čelu?

Imala sam dosta specifičan i trnovit put u svojoj akademskoj karijeri. Bila sam među najboljim studentima i na poziv prof. Božidara Kličeka u sustav FOI-a došla sam kao projektno financirani stručni suradnik. U to vrijeme, baš kao i danas – nije bilo lako zaposliti asistenta. Odgovarala sam većem broju nadređenih, radila za najmanju plaću i uz neizvjestan ishod glede stalnog zaposlenja. Međutim, iako mi se nudilo dosta drugih poslova – ustrajala sam u namjeri da ostanem na FOI-ju, sve dok već i studenti kojima sam predavala nisu postajali asistenti, a ja se i dalje nisam micala s mjesta. Tada me prof. Hunjak spriječio u namjeri da odem. Postala sam njegova asistentica na kolegiju „Teorija odlučivanja“, a on i prof. Blaženka Divjak moji mentori na doktorskom radu od kojih sam puno naučila.

Bili ste i stipendistica američke vlade. Kako se to postaje?

U procesu pripreme doktorske disertacije rezultate istraživanja predstavljala sam na međunarodnim znanstvenim konferencijama, najjačim u području mog doktorata. Svoje rezultate sam branila pred začetnikom e-učenja T. Batesom u Španjolskoj i tvorcem AHP metode za odlučivanje prof. Saatyem u Chileu. U Chileu sam za svoje istraživanje osvojila nagradu za najbolji znanstveni doprinos, a od prof. Saatya sam dobila poziv za usavršavanjem na University of Pittsburgh u SAD-u. Paralelno sam se javila na natječaj za stipendiju američke vlade i dobila je. Otišla sam na usavršavanje u SAD i tamo završila svoju doktorsku disertaciju.

Problem sa zapošljavanjem asistenata nije nestao, naprotiv – danas je u slučaju FOI-ja još izraženiji s obzirom na nikad veću potrebu za informatičkim kadrom?

Veliki je problem sa zapošljavanjem asistenata informatičara jer ih na tržištu rada nema. S obzirom na deficit informatičkog kadra te plaću koju možemo ponuditi za asistentsko mjesto na Fakultetu, mi smo u potpunosti nekonkurentni realnom sektoru. Sve veći problem nam je i zadržati kvalitetne ljude jer s plaćama koje doktori informacijskih znanosti imaju na Fakultetu ne možemo se mjeriti s IT tržištem. Problem visokog obrazovanja u Hrvatskoj je da zaposlenici na bilo kojem Fakultetu u Hrvatskoj, u suradničkom, nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju imaju iste plaće (koeficijente) za određena mjesta, bez obzira na opseg posla, postignute rezultate, deficitarnost profesorskog kadra u području djelovanja Fakulteta, broj studenata koje Fakultet ima, znanstvene rezultate Fakulteta i druge pokazatelje. Slijedom navedenog, imamo vrlo sužen prostor za privlačenje kvalitetnog kadra za rad u nastavi i na projektima, a i za nagrađivanje postignutih rezultata.

Namjerno upravo vama postavljam ovo pitanje: stavlja li se možda preveliki naglasak na STEM područje, nauštrb obrazovnih aspekata ključnih za socijalni život i kasnije djelovanje budućih stručnjaka u društvu?

STEM područje je izuzetno traženo na tržištu rada i potrebno je za daljnji razvoj gospodarstva. STEM područje određuje lidere na gospodarskoj sceni i stvara radna mjesta u visokoj tehnologiji koja nose visoke plaće i višu kvalitetu života. Realnom sektoru treba upravo STEM kadar i obrazovanje takvog kadra treba poticati. Naravno da je stjecanje transverzalnih vještina poput odlučivanja, rješavanja problema, kritičkog razmišljanja, prezentacijskih i komunikacijskih vještina izuzetno važno za svakog zaposlenika i mi kao obrazovna institucija trebamo kroz nove koncepte učenja i poučavanja poput projektnog rada, "izokrenute učionice", programme based learninga i drugih, pripremati studente za tržište rada i buduće zaposlenje.

Na koji način to radi FOI?

Posebnost naših studijskih programa koju prepoznaju poslodavci kao kvalitetu i prednost FOI-ja je da obrazujemo informatičare kojima prenosimo organizacijska znanja, te ekonomiste kojima prenosimo informatička znanja. Ta interdisciplinarnost našeg Fakulteta je FOI-jeva velika konkurentna prednost koju poslodavci cijene, a naši studenti je uviđaju već pri obavljanju stručne prakse kod poslodavaca koja je obvezan dio njihova studija. FOI ima intenzivnu suradnju s gospodarstvom s više od 500 sporazuma o suradnji, poslodavci su aktivno uključeni u reviziju naših studijskih programa kao i u nastavni proces, a zajedno sudjelujemo i u nizu stručnih i znanstvenih projekata.

Što je vas osobno motiviralo da studirate FOI-ju?

Imala sam cilj praktički otkako sam krenula u osnovnu školu. Znala sam da želim biti učiteljica ili profesorica, no nisam bila sigurna u kojem području. Prošla sam prijemne ispite na PMF-u i FOI-u, a onda sam odlučila ostati na FOI-ju upravo zbog interdisciplinarnosti fakulteta. Naravno, određenu ulogu je odigrala i nezavidna materijalna situacija koja je vladala poslije rata. Danas me posebno veseli što od studenata koji ocjenjuju našu nastavu, dobivam jako visoke ocjene. Još me više veseli što u komentarima navode da sam profesorica koja uspješno spaja teoriju i praksu. Predmete koje predajem su Poslovno odlučivanje, Analiza poslovnih odluka i Teorija odlučivanja, te kao dekanica namjeravam nastaviti predavati no u manjem obimu sati.

Uz informatiku se na FOI-ju studira i ekonomika poduzetništva. Koliko studenata taj studij upisuje iz samih poduzetničkih pobuda?

Radi se o drugačijem profilu studenata od informatičara. Prednost tog studija je što je „obojen“ informatički više od sličnih studija koji nude ostale visokoobrazovne institucije u Hrvatskoj, a što je itekako važno poslodavcima. Što se pak tiče poduzetničkog duha kod studenata, mislim da u Hrvatskoj nema kvalitetne poduzetničke klime, a studenti bez iskustva na tržištu rada, nakon završetka fakulteta  traže posao da steknu iskustvo. FOI je pokrenuo i projekt [email protected] koji financijski podupire studentske startupove. Danas imamo niz uspješnih poduzetničkih primjera naših studenata.

Baci li se letimice pogled na broj tvrtki koje se u Varaždinu bave programirajem, informatičkim consultingom ili informacijskim uslužnim djelatnostima, otprilike je riječ o 40-ak tvrtki i oko 500 zaposlenih. Nije li to relativno malo s obzirom da smo uz Zagreb kolijevka informatike u Hrvatskoj?

To su, kao što ste i sami rekli, nepotpuni podaci. Već dulje vrijeme traje velika tržišna borba za naše informatičare. Svaki dan nam stižu upiti kompanija za zapošljavanje naših informatičara. Također, sve je više i podružnica informatičkih tvrtki koje se otvaraju u Varaždinu zbog IT kadra kojeg školujemo. Postoji i niz primjera u kojima informatičari iz Varaždina dislocirano rade za poslodavce u inozemstvu. Tako da su brojke sigurno puno veće od ovih koje ste naveli. Varaždin je grad po mjeri čovjeka i ljudi ne moraju dva-tri sata dnevno gubiti na putovanje u Zagreb. Poslodavci su to prepoznali kao prednost. Emil Frey Digital d.o.o. jedan je od primjera koji je osnovan 2017. godine i trenutno zapošljava više od 50 ljudi u Varaždinu, a takvih je sve više. Varaždin postaje "kuća" iz koje se radi za cijeli svijet.

Dakle, iz razloga koje spominjete – izgradnja sveučilišnog kampusa zaista se može smatrati strateški važnom za cijelu državu?

Sveučilišni kampus Varaždin – faza II je projekt koji bi stvarno trebao biti prioritet za hrvatsku Vladu te Grad Varaždin i Varaždinsku županiju. O njemu govorimo od 2012. godine kada smo ga prof. Strahonja i ja počeli pripremati, međutim financiranje je i dalje neizvjesno. Radi se o investiciji od 24 milijuna eura. FOI tim je učinio sve što je bilo u našoj moći. Sva potrebna dokumentacije je pripremljena i financirana te je dobivena građevinska dozvola. Godinama se projekt pripremao, u njega je uloženo puno truda, vremena i novaca, no nažalost niti jedna vlada nije shvatila da je upravo takav projekt prioritetni projekt za jačanje znanstvenoistraživačkih kapaciteta, obrazovanje deficitarnog kadra na tržištu rada kao i za razvoj našeg gospodarstva. Postoje dvije opcije kako realizirati projekt u sljedeće dvije godine i realizacija je ovog puta uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja dosta izvjesna, tako da se nadam da ćemo u mojem mandatu krenuti u prvu fazu realizacije projekta sredstvima EU fondova. Uz znanstvenu i obrazovnu infrastrukturu kroz projekt bi se osigurala i velika kongresna dvorana koju Varaždin nema, a koja bi bila na raspolaganju Gradu Varaždinu te ostalim zainteresiranim dionicima za održavanje događanja od društvene koristi.

U prilog važnosti izgradnje kampusa možda govore i projekti koji se upravo provode na FOI-ju, a koji su ukupno "teški" koliko i 2,5 takva kampusa zajedno...

Izuzetno smo projektno aktivan Fakultet i u projektnim prijavama kao i u upravljanju projektima značajnu ulogu ima FOI-jev Centar za projekte. FOI gotovo tridesetak osoba zapošljava na projektna te vlastita sredstva. Trenutno su na FOI-ju u provedbi 24 projekata, u kojima je FOI udio 2,6 mil. eura. Na našim trenutno aktivnim projektima radi više od 50 znanstvenika. Tijekom prošle akademske godine FOI je kroz svoje projekte uspostavio 105 projektnih partnerstva s 95 institucija iz 21 zemlje. Na FOI-ju djeluje i Centar za razvoj programskih proizvoda koji razvija informacijske sustave za potrebe Fakulteta, ali provodi i niz stručnih projekata za druge sastavnice Sveučilišta kao i za šire tržište. Da vrhunske programere ne financiramo upravo iz tih projekata, ne bismo ih mogli zadržati na fakultetu za plaću od 5 ili 6 tisuća kuna koja im je definirana koeficijentom. Na tržištu mogu dobiti plaću od 9 do 16 tisuća kuna neto.

Dugo godina ste i politički aktivni. Što je bio razlog vašeg političkog angažmana?

Moje političko djelovanje uvijek je bilo vezano uz domenu obrazovanja. Odlično surađujem s pročelnikom Varaždinske županije dr.sc. Huđekom koji je pokrenuo niz hvalevrijednih projekata poput Centara izvrsnosti na koje Varaždinska županija treba biti itekako ponosna. Cijenim svoje kolege vijećnike Darka Markovića i prof. Sabatija i s njima imam odličan odnos. Međutim, ne smatram se politički angažiranom osobom, čak bih rekla i da sam svojevremeno pomalo naivno ušla u politiku i čvrsto vjerujem da upravo akademska sredina treba biti posljednja linija obrane od politike.

Obrazovanje je važna politička tema na području naše županije. Zašto se onda stječe dojam se relativno slabo čuje glas akademske zajednice od četiri visokooškolske institucije u našoj lokalnoj zajednici?

Nažalost je situacija takva da mediji vole senzacionalizam u izvještavanju jer to jamči čitanost, a takvih primjera na našem fakultetu nema i ne smije ih biti. Naravno na nama je da svoje rezultate približimo društvu koristeći medije, a na medijima da nam za to daju priliku, po mogućnosti prostor koji ne moramo baš uvijek platiti. Ovaj intervju je jedan od pozitivnih primjera i ja vam zahvaljujem na tome. FOI kroz Dane otvorenih vrata gdje otvaramo vrata Fakulteta građanima, kao i kroz niz projekata popularizacije znanosti nastojimo naš posao približiti javnosti.

Koja je vaša vizija FOI-ja u budućnosti?

Moj program rada dekanice napisan je ambiciozno uz veliki broj ciljeva. Prije svega potrebno je revidirati studijske programe i učiniti ih atraktivnijim, te provoditi reviziju svake godine jer to zahtijeva informatička struka. Uz reviziju programa, moramo nastaviti raditi iskorake u promjeni koncepta izvođenja uvodeći inovativne načine učenja i poučavanja koristeći digitalne tehnologije. Internacionalizacija također je cilj visokog prioriteta. Povećavamo svake godine broj dolaznih inozemnih studenata koji dolaze preko Erasmus programa ili uz plaćanje školarine, a cilj nam je nastaviti taj trend i doći do čim većeg boja dolaznih i odlaznih studenata. Cilj je povećati broj predmeta koji se izvode na engleskom jeziku te u konačnici razviti studijski program na engleskom. Osiguranje prostornih kapaciteta jedan je od prioritetnih ciljeva realizacijom projekta Sveučilišni kampus Varaždin –faza II ili kroz alternativnu opciju koju isto pripremamo. Jačanje znanstvenih kapaciteta i povećanje broja znanstvenih projekata kao i povećanje broja relevantnih znanstvenih publikacija također je jedan od prioritetnih ciljeva sljedećeg mandatnog razdoblja.

Uz sve ovdje spomenuto u karijeri ste objavili 60 znanstvenih radova, knjigu, sudjelovali ste u nizu međunarodnih projekata, u zvanju ste izvanredne profesorice, a u međuvremenu postali i majka. Dakle, sve se može kad se hoće?

Može se, ali uz mnoga odricanja, dobru organizaciju, kao i veliku podršku obitelji. Uz puno rada i truda koje sam ulagala tijekom svoje karijere, važno je odrediti si prioritete i svoje resurse usmjeravati u njihovo postizanje.  Osoba sam koja voli raditi, no volim i uživati u životu. Naravno, uz sve obveze koje imam, tih trenutaka je sve manje, ali uspijem ih nekako uplanirati u raspored. Ono što mi je uvijek najveći prioritet i nema nikakvu konkurenciju to je moja kćer Ena.

Komentari

28.04.2019. 08:50h Zadnja izmjena: 28.04.2019. 09:10

Foto: Viktor Hranić