Varaždinski umjetnik Ivan Mesek: Omiljeni motiv mi je Tito – demistifikacija kulta

Objavljeno: 17.05.2015. 20:36

Zadnja izmjena: 17.02.2016. 11:15

Foto: Siniša Sović

Galerijski centar Varaždin u ožujku ove godine preseljen je s Trga Miljenka Stan?i?a na novu lokaciju. Jesu li sku?eni u novom izložbenom prostoru i što nam sve spremaju ove godine, doznali smo od Ivana Meseka, ravnatelja GC Varaždin...

Saznali smo i što trenutno stvara u svom ateljeu, pa ?ak i kakvu bi štafetnu palicu poslao drugu Titu za predstoje?i Dan mladosti, kojeg neki još uvijek obilježavaju u pitoresknom Kumrovcu...   

Niz godina ste podstanari, a sada Galerijski centar Varaždin djeluje na novoj lokaciji i to u Uskoj ulici. Imate li dosta prostora za adekvatnu prezentaciju izložbi umjetnina?
Prostor u kojem sada djelujemo manji je površinom od prostora gdje smo do sada bili, no potpuno dovoljan za ono što u ovom, prijelaznom razdoblju, namjeravamo organizirati. Prijelaznom zato jer je naše službeno sjedište ipak prostor bivše sinagoge, te ?e njenom obnovom ustanova napokon prestati biti podstanar.
Da je prostor sasvim dovoljan, dokazuje i izložba koju sada predstavljamo, a na kojoj je zastupljeno 25 likovnih autora. Ina?e, nekada se ovdje nalazila galerija Doraart, no nakon toga prostor je trebao biti butik, pa su napravljene intervencije koje smo trebali rješavati kako bi ga ponovo stavili u svrhu galerije.

Kakve su reakcije varaždinske kulturne javnosti i umjetnika na aktualnu izložbu?
Rije? je o projektu pod nazivom “Žeravica”, i ovo je njegovo tre?e izdanje. Projekt je to hrvatskih likovnih umjetnika, povezanih ve?inom generacijski, ali i prijateljski u izložbu bez tematsko?kustoskog diktata, ve? su sami autori i njihovi radovi koncepti za sebe koji imaju svoje mjesto unutar cjeline. Zastupljeni su i autori starijih generacija, a sve u svemu kroz tih 25 autora varaždinska publika može dobiti lijepi pregled bitnog djela aktualne hrvatske suvremene likovne scene. I to kroz razli?ite
medije: od slikarstva, objekata, kiparstva, crteža, video instalacija… Meni je drago da sam uspio svoje generacijske kolege sa Akademije izvu?i malo iz Zagreba. Mnogo toga iz prošlosti nas povezuje, pa je uvijek lijepo vidjeti draga lica, još kada je tome povod izložba njihovih radova.

Što nam još sve spremate 2015. godine u ovom novom prostoru?
Malo smo kasnije ove godine krenuli s realizacijom programa, budu?i smo bili angažirani na poslovima ure?enja novog prostora. Biti ?e tu izložbi varaždinskih mla?ih suvremenih umjetnika, izložbi fotografija, video dokumentacije i grupnih projekata. U svakom slu?aju, i ove godine ne?e nedostajati vrijednih likovnih projekata razli?itih medija izražavanja.

Performeri “internacionalci“

Predstoji vam 14. izdanje Festivala performansa. Koga sve dovodite u Varaždin 11. lipnja?
I ove godine pratimo okosnicu festivala, a to je da predstavljamo autore iz Hrvatske, iz regije i “internacionalce”. Težište ?e biti na predstavljanju splitske performerske scene, uz poja?anje iz Vojvodine i Nizozemske. Uskoro izlazimo s detaljnim programom van, a siguran sam da ?e i ove godine biti iznena?enih i za?u?enih pogleda, kao i onih oduševljenih.

Angažirani ste na projektu Varaždin Europska prijestolnica kulture. Kako su se uz naš grad, koji je nositelj projekta, „snašli“ gradovi partneri?
Ogroman je posao unutar jednog grada sve ?imbenike kulture, ali i ostalih sfera života, spojiti u jedan veliki projekt, a kamoli to onda još napraviti u partnerstvu s devet gradova. Dokument koji se uspio izraditi i koji je prijavnica za EPK 2020, sigurno nije sve ono što regija i svi ti gradovi imaju i mogu. No, dobra je osnova za daljnje razvijanje projekta. U tom svjetlu vidim i angažman odre?enih gradova, koji su se vrlo aktivno uklju?ili, i onih koji malo zaostaju. Uostalom, ta suradnja nije nikakva prisila i svatko iz nje može i iza?i, ako ne prepoznaje svoje mjesto u tom projektu.

Ima li projekt adekvatnu podršku?
Koliko je meni poznato, ovo je jedan od vrlo rijetkih projekata u našem gradu oko kojih su se složile sve stranke, ali i šira javnost i ?imbenici. Dakle, deklaratorno ona definitivno postoji. Ponavljam, ogroman je to posao, razmjerno veli?ini zna?aja takve titule. Do sada je ve?ina posla odra?ena na le?ima nekolicine ljudi, i dobrim djelom volonterski. Napomenut ?u samo da je u Hrvatskoj (prema meni dostupnim informacijama) prosjek izdvajanja gradova kandidata za ovu prvu fazu kandidature, oko 400.000 Kn. Smiješno i neozbiljno bi bilo da su nam usta puna o povijesnom zna?aju, važnosti, težini ovakvog projekta, a da se istovremeno onda takav projekt sukladno tome i ne podrži.

Proteklih dana svjedo?ili smo ponovnom uzdizanju, ali i marginaliziranju kulta druga Tita. S obzirom da nam predstoji i Dan mladosti, kakvu biste vi danas poruku poslali maršalu Titu u štafetnoj palici?
Poznavaju?i sebe i koliko volim humor, vjerojatno bi u štafeti bila neka boksa?ka rukavica koja bi izletjela van, ili bi ga, kao u zabuni, oslovio sa “predsjedni?e Staljin”...haha.. Naravno, lako se sada zezati s tim, za takve stvari bi glave letjele nekada i možemo biti samo sretni da zbog nikog više ne trebamo tr?ati štafetu i nositi mu je na stadion za njegov ro?endan.

Maršal s korzetom

Pokojni Broz je bio zahvalna inspiracija za neke vaše projekte o kojima šira javnost zapravo i nema pojma. O ?emu se radi i tko je famozni “Transves Tito“?
Svi mi prera?ujemo i vra?amo se u dane odrastanja i djetinjstva. Naše je utoliko zanimljivije jer se doga?alo u vrlo turbulentnim razdobljima povijesti. Ponekad, kada se sjetim ranog djetinjstva i stvari koje su nas okruživale, imam osje?aj da je to neki drugi život, da se to dogodilo nekom drugom. Stoga je tematiziranje stvari iz tog djetinjstva umjetnicima ?esto zahvalno podru?je djelovanja. Ja sam se sporadi?no tome vra?ao, a omiljeni motiv mi je bio upravo Tito i demistificiranje ogromnog kulta oko njega. Stoga ga kroz slike prikažem kao narcisoidnog Ludwiga II Bavarskog, ili promo?urnog, lukavog James Bonda koji ima “licence to kill”, ili pak “TransvesTita”? maršala koji stoji u zamišljenoj, odlu?noj pozi, dok ispod toga nosi korzet i haltere.
Koliko je to naslje?e, na žalost, kod nas još kamen pomutnje i neobjektivnih podjela, dokazuje i izložba koju je GCV organizirao prošle godine, izložbe fotografija koje je uradio upravo Josip Broz.

Reakcije javnosti na tu izložbu bile su (ne)o?ekivane...
Jedan dobar dio javnosti je to shvatio kao veli?anje njega, pa su ?ak i javno imali neke jako bedaste komentare, a u ured mi je došlo i prijete?e pismo. Kako da shvatimo i sagledamo prošlost ako ne?emo imati na uvid dokumente? Kako ?emo objektivno sagledati tu kontroverznu li?nost ako ne vidimo što je on to fotografirao, što ga je zanimalo, tko su ljudi koji su ga okruživali i kako su živjeli. Najlakše, ujedno i najgluplje, je biti utaboren u svom rovu i ne micati se ni milimetar.

Neumorni ste umjetnik, slikar i skulptor. Što planirate i trenutno stvarate kada se osamite u vašem ateljeu?
Imam nekoliko ideja koje želim realizirati, od slikarskog ciklusa, do nekoliko koncepata s razli?itih podru?ja. Kada nakon nekog vremena po?nem raditi, a bez one znatiželje i oduševljenja s po?etka, onda mi je to znak da zapo?nem nešto drugo. A najviše od svega bi rado otputovao negdje, da “provjetrim” malo glavu. Naime, Kada ste svaki dan okruženi istim stvarima, istim ljudima, problemima, vizurama, malo vam razmišljanja, i ideje po?nu imati “?udan miris”.

Cijeli ?lanak pro?itajte u eTjedniku.

Komentari