Samir Toplak, tvorac "varaždinskog nogometnog čuda" u HT Prvoj ligi, nakon korona pauze, nalazi se već jedno vrijeme u središtu paženje nogometne javnosti. Samouvjereno je vodio Varaždin na putu za ostanak u društvu najboljih hrvatskih nogometnih klubova i priskrbio si neslužbeni naslov trenera prvenstva.

Njegova otvorenost i neposrednost u komunikaciji, kako s igračima tako i s novinarima, te iskrenost i kada su u pitanju njegove pogreške ili pogreške njegovih igrača donijele su mu titulu rado viđenog gosta u brojnim sportskim medijima. Prihvaćen je na lokalnoj razini ali sve više i na nacionalnoj. Što se tiče navijača, njihova je srca već osvojio i sada  ih najviše zanima ostaje li i dalje u Varaždinu. S obzirom na situacije i u Interu, posljednjih godina, i sada u Varaždinu dobio je etiketu trenera za hitne slučajeve, onoga tko će u posljednji tren izvući klub iz zone ispadanja.

U kojem smjeru će se razvijati karijera još jednog istaknutog nogometnog trenera iz "varaždinske škole" i hoće li ostati u Varaždinu, bilo je prvo pitanje.

- I ja bi isto htio znati. Nismo još ništa definirali Napravili smo jako puno i sviđa mi se ova pozitiva. Doma sam, ugodno je u ovom trenutku raditi. Intenzivno radimo na ekipi za iduću sezonu, kao da ću ostati. To je jedino ozbiljno i tako se treba i postaviti. Svjesni smo svi ako dođe neka nemoralna ponuda, koju čekam već deset godina, tako da ne očekujem nešto previše, ali onda sam svjestan da ću morati otići, ali u ovom trenutku sam tu, spremam se kao da ću i dalje voditi ekipu.

Dolaskom u klub ekipa nije izgledala baš najbolje, ni igrački ali izgleda da nisu bili niti kao kolektiv kompaktni. Što ste napravili da postanu prava natjecateljska ekipa?

- Kad  sam došao, to nikada neću zaboraviti, bilo je kao na sprovodu i još gore. Nitko nikome nije vjerovao, a  glave su bile dolje. Vratiti vjeru u te dečke, da mogu, je izuzetno težak posao. Samopouzdanje se ne stječe preko noći. Svakodnevno sam ih uvjeravao i radio na tome, kad je sve počelo bolje izgledati s radom, bilo je sve lakše i lakše. U ovom trenutku smo u euforiji, puni samopouzdanja i to je ono što čini ovaj momčadski sport toliko zanimljiv. Uvijek kažem da je glava najbitnija, a sve ostalo su detalji.

Kako ste uspjeli ukomponirati mlađe i starije igrače u jednu cjelinu koja odlično funkcionira i nadopunjuje se?

- Tu nema previše filozofije. Ne dijelim igrače na stare i mlade. Pokušavam od kadra koji imam napraviti pravu ekipu koja klikne. To je nemoguće s 25 igrača ali uvijek se može naći 10 do 13 igrača koji imaju koheziju i dobro skupa funkcioniraju. U nogometu je to jako bitno da pojedince prvo uklopiš u tandeme, pa u trojku, pa onda i u ekipu. Najbitnije mi je bilo naći kemiju između susjednih pozicija. Na primjer, moja je glavna filozofija da dva stopera ili dva zadnaj vezna moraju izuzetno dobro funkcionirati. To je izuzetno bitno. Nekad možda i bolji igrač sjedi na klupi ali ovaj mi igrač bolje funkcionira. To smo napravili sa Senićem koji sa Đurasekom funkcionira savršeno. Dobro se nadopunjuju i to je nekad puno bitnije od kvalitete.

Od posljednjih utakmica, nakon korona pauze koju bi izdvojili, koja vam je najdraža i zbog čega?

- Najdraža mi je utakmica protiv Osijeka. Zbog toga jer smo matematički već riješili ostanak, a dolazila je ekipa puna samopouzdanja, koja je imala impresivan niz, koja je na trenutke čak i bahata i protiv takvog protivnika odigrati fajtersku, borbenu utakmicu mogu samo reći: Bravo dečki!. To je pokazalo da imamo karakter i da možemo protiv najjačih ekipa biti na top nivou. Drugi razlog je to da smo se od navijača oprostili s pobjedom. To mi daje posebno zadovoljstvo jer osjećam bilo u gradu, kako ljudi dišu. Bila je naoko beznačajna pobjeda ali meni najdraža.

S obzirom da je pauza do nove sezone izuzetno kratka već razgovarate o eventualnim novim igračima, pa na kojim pozicijama namjeravate dovesti pojačanja?

- Sigurno ćemo osvježiti igrački kadar. Pogotovo na pozicjama na kojima smo bili „tanji“. Vjerojatno će neki igrači otići, skoro u svakoj liniji bi nam trebao po jedan dobar igrač. Sve ovisi o igračima koji su na posudbi. Nadam se da će 80 posto njih ostati. Onda bi nam bilo puno lakše. U ovom trenutku na poziciji stopera imamo Novoselec, Rodin i Stolnik te nam tu nedostaje još jedan igrač. Treba nam na bočkim pozicijama i s jedne, i sdruge strane po jedan igrač. Zatim, treba nam zadnji vezni jer tu ćemo ostati na Đuraseku, Kolariću i Seniću. Međutim, to nisu pozicije na kojima bi nam nužno trebao top igrač. Možda ćemo neke pozicije popuniti i s nekim mlađim igračima, koji su željni dokazivanja.

Kako bi ocijenili ovu seonu u HNL-u  s obzirom na nesvakidašnju pauzu uzrokovanu korona pandemijom, utakmice bez gledatelja, s gledateljima?

- Izuzetno zanimljiva liga, izuzetno neizvjesno do samoga kraja, puno klubova u borbi za Europu, neupitna kvaliteta. HNL je postala jedna ozbiljna, ozbiljna liga. Zslužuje svu pažnju i posebno mi je drago da je Varaždin dio te priče.

Tijekom ove sezone u HNL-u koje igrače bi izdvojili da su iskočili od ostalih svojom kvlitetom ili što su iskoristili ponuđenu priliku?

- Puno je mladih igrača iskočilo. Rijeka je uvela puno mladih igrača. Primjer je Štefulj, koji je prvi dio sezone bio u Varaždinu pa je sada u Rijeci bio standardan. Ja sam uvijek i malo subjektivan pa tvrdim da je Stolnik među prva tri stopera u ligi. Vrijedan je velikog kluba i mislim da će se još bolje razvijati. Hajduk je puno uvodio mlade igrače, međutim nisu imali kontinuitet. Lutali su, šarali. Jednu utakmicu igra pa dvije ne igra – to nije prilika za mladog igrača. On mora imati nekoliko utakmica u kontinuitetu. Nikoga posebno ne bih više izdvajao, želim samo o svojim igračima pričati.

Za popunu prve lige igrat će se utakmica Istra 1961 – Orijent, pa kako prognozirate kvalifikacije za popunu?

- Povijest nas uči da je prvoligaš uvijek u velikoj prednosti u dvije utakmice. Pretpostavljama da će to Istra riješiti. Međutim, Orijent ima izuzetan motiv, nije opterećen, nema pritisak kao Istra i ne bi se začudio da to ode u jednu veliku neizvjesnost. Tako da je sve moguće ali laganu prednost dajem Istri.

Kakve šanse dajete Šibeniku kao novom prvoligašu u narednoj sezoni?

- Sve ovisi s kakvim rosterom igrača će ući. Oni su promovirani u prvaka puno prije kraja našeg prvenstva, što je nečuveno. Dobili su puno vremena i priliku da se popune. Njihova najveća prednost za ostale prvoligaše bit će njihova neopterećenost. Svi ostali će imati pritisak. Ali moraju se dobro popuniti. Vidjeli ste kako je Varaždin krenuo u prvi dio sezone s dosta drugoligaških igrača. Ogromna je razlika između prve i druge lige.

Dugoročno kao trener gdje se vidite? U nekom od europskih klubova, negdje u Aziji ili u HNL-u?

- Želje su mi prije svega Europa. Ja bi htio ostati u ozbiljnim uvjetima nogometa. Svi smo svjesni da je Bliski istok primamljiv zbog novaca ali to nije nivo ozbiljnog profesionalnog nogometnog rada koji ja preferiram. Možda i zato još nisam dobio priliku u velikom ili većem klubu jer nisam otišao u neku neizvjesnost jer znam što želim. Želim ambicioznu sredinu gdje bi mogao normalno raditi i gdje kvaliteta dolazi do izražaja. Bliži sam Europi bez obzira koja to liga bila. To su moje želje, ako ne onda radim najbolje što mogu sa klubovima koje u tom trenutku dobijem.

S obzirom na vrlo kratku pauzo između dvije nogometne sezone ove godine, što ćete prvi napraviti kada odete na odmor?

- Bit će jako malo odmora. Spojit ću samo dva, tri dana da negdje odem iz grada da samo napunim baterije, da se maknem od svakodnevnice. Ostalo vrijeme ću biti tu. Ja sam, u principu, šest godina bio gastarbajter u Zaprešiću pa sam se zaželio doma. Meni je lijepo u ovom trenutku tu. Malo ću odmoriti a onda moram maksimalno isplanirati sljedeću sezonu. Najviše ćemo raditi na kadru, a ta dva tjedna koja ćemo raditi pred prvenstvo to je već isplanirano.

Dok se odmarate ili imate slobodno vrijeme koji hobi imate, kako provodite vrijeme kada "punite baterije"?

- To su moje životinje, moram to priznati. Sad sam ostao samo na jednom psu, ali imao sam dva. To je moja duševna hrana. Kad god mogu odem s njima u šumu, na rijeke i tu crpim energiju. Imam isto tako krug užih prijatelja s kojima uživam družeći se. Naravno, uz moju obitelj. A, u slobodno vrijeme mi je najveći gušt dobra muzika.

A, koju glazbu naviše volite slušati?

- Ja sam dijete rocka. Ja sam dijete novog vala. Odrastao sam na novom valu, tako da sam glazbeno najbliži rocku. Ali slušam puno toga i puno ovisi o situaciji i raspoloženju. Širokog sam pogleda na muziku ali rock mi je najbliži.

Gdje volite popiti kavu, razbistriti misli prije novog radnog dana, imate neki poseban ritual?

- Prva kava mi je nekad bila, prije korone sad se to nekako promijenilo, u Knegincu u pizzeriji Špan koju vodi moja sestrična. Tako da mi je tamo uvijek bilo ugodno, u domaćoj atmosferi pročitati novine. To mi je jedan ritual od pamtivijeka. Pročitati novine, sportske uz kavu i to mi je davalo zamah za dalje. A, sada u zadnje vrijeme od kada sam u Varaždinu onda se sa stožerom nađem sat vremena prije u Macubi, blizu stadiona. Tamo imamo svoj mir. Čak i najbolje odluke, najbolje ideje proizlaze iz takvih neformalnih sastanaka i kava.

Gdje se vidite nakon trenerske karijere, razmišljate li već o tom peridou života?

- Uuuu gdje se vidim? Pa, u penziji. Vidim se doma uz obitelj ali u ovom trenutku o tome još nisam razmišljao.      

Komentari

26.07.2020. 08:02h Zadnja izmjena: 27.07.2020. 12:04

Foto: Dino Možek