Žera uoči subotnjeg koncerta Crvene jabuke: S nama je trebao nastupiti i Kemo

Uvijek se dobro osjećam u lijepim gradovima kao što je Varaždin, gdje smo prvi put održali koncert 1988. godine i od tada ovdje nastupamo na svakoj turneji, kaže frontmen kultnog sarajevskog benda uoči koncerta koji će Crvena jabuka održati ove subote 11. travnja u varaždinskoj areni.

Kako se osjećate u Varaždinu, možete li se prisjetiti svojeg prvog nastupa u našem gradu?

Uvijek se dobro osjećam u lijepim gradovima kao što je Varaždin. Nisam jutros popio tabletu za pamćenje, pošto je to davno bilo. U Varaždinu smo prvi put održali koncert osamdesetih godina, negdje 1988. godine, kasnije na svakoj turneji i potom poslije rata. Veselimo se svakom koncertu.

Gost je Željko Samardžić, kako je došlo do te suradnje?
Željko je Mostarac, a mi smo 1986. godine, mlađi možda ne znaju, u Mostaru imali nesreću. Željko je ostavio gažu jednom hotelu i među prvima došao vidjeti što se dogodilo. Dakle, to je jedna "mostarska veza". Imamo i sličan izričaj, čovjek pjeva o ljubavi, premda nije isti stil glazbe.

Vaš veliki prijatelj bio je i pokojni Kemo, nedostaje li?

Kemo je trebao biti na ovoj turneji jer je to već odavno dogovoreni projekt, ali mi nismo bili samo poslovni prijatelji. Bili smo vezani i privatno, još kad sam bio dijete od kojih 7 godina. To je veliki gubitak jer malo je takvih "spojeva" gdje je otac Talijan, a majka Bošnjakinja. To je bio takav bel canto glas, spoj Italije i Sarajeva...

Što je to u Sarajevu da je dalo toliko velikih glazbenika?

Možda je to do mentaliteta jer tamo ne postoje "face", netko tko bi se folirao u bilo čemu. Moraš biti najbolji u nečemu, ako nisi onda ne postojiš. To se usađuje od malih nogu. Postoji i doza samokritičnosti, ne treba ti kritičar da ti kaže da nešto ne znaš raditi, nego kažeš to sam sebi. Ako nisi za nogomet nemoj igrati nogomet.

Jeste li odmalena sanjali da ćete biti glazbenik?

Sanjaš prvu ploču, a taj san nam se ostvario s 1985. na 1986. To je najkritičniji period, a sve što se dogodi poslije toga.... publika je tu najbitnija. Ni kritičari ni nitko drugi, pogotovo u Hrvatskoj gdje se svi vole zvati kritičarima. Postoje stručna povjerenstva za šume, za razvoj, sport..., a tu upravo tu ima najmanje stručnjaka. 

Danas kao da više nema dugovječnih bendova?

Nema ih zato što je sve izmješano i malo je muzičara koji se ne koriste raznim trikovima, sisama, ovim onim... Jako je teško doći do medija. Nisi interesantan ako nisi budala. Neće izaći po dobroj knjizi, predstavi ili filmu, nego po tome što je Nives Celziju "posadila treću sisu na glavi"...

Cijeli intervju sa Žerom pročitajte u etjedniku.