ŽIVOTNA INVENTURA MARIA HABEKA »Kajem se zbog dobrih stvari koje sam učinio za pogrešne ljude«

»Mi u SDP-u smo svi uštogljeni i zato su svi željeli biti kao Mario Habek. Njegov stil života, anegdote i priče od koji bi umirali od smijeha, sve su privlačile. Pa i njegove protivnike unutar stranke, a vjerojatno i Milanovića. Nitko nije vodio život kao Habek i u tome je bila tajna njegova uspjeha.«

To su riječi kojima nam je jedan od SDP-ovaca odgovorio na pitanje o »tajni« gotovo desetljeće duge vladavine SDP-om političara kojega, što jest jest – malo tko od građana prepoznaje kao saborskog zastupnika, premda je već u trećem mandatu. Namjera nam je bila s Habekom napraviti intervju već puno ranije i u više navrata, međutim on upravo godinama nije pristajao na otvoreni razgovor. Tim više to čudi, s obzirom da se Habek u velikom intervjuu kojega ćete pročitati u nastavku – nije ustručavao odgovoriti, ama ni na jedno pitanje. Bivši predsjednik SDP-a Varaždinske županije Mario Habek ekskluzivno za eVaraždin pristao je na životni intervju u kojem je odlučio otvoreno progovoriti o gotovo desetljeće dugoj karijeri na čelu te utjecajne stranke u Varaždinskoj županiji i kontroverzama koje su njega i stranku kroz cijelo to vrijeme pratile.

Barbara Antolić Vupora mi je pred svjedokom dala ruku i obećala da će me podržati za predsjednika županijske organizacije. Naravno da se osjećam izdanim

Nije da nam je (samo) jedan SDP-ovac rekao kako je vaša karijera krenula uzlazno tek nakon što ste upoznali Zorana Milanovića. Kažu, bila je neka tribina u Ivancu, nakon toga večera u »Orionu«, a ostalo je povijest...

HABEK: Nije točno. Upoznali smo se 2005. tijekom proslave prvog maja na Dravi. Razgovarali smo, razmijenili neka razmišljanja, o životu, socijaldemokraciji... i jednostavno kliknuli. Ili s nekim kliknete ili ne. Tako da, nismo se upoznali u Ivancu. Čujemo se i družimo i dalje, smatram ga svojim prijateljem. Zoran je bio frajer i pravi vođa.

Je li istina da ste njegovu sestričnu podučavali paraglajdingu?

HABEK: Ne, njegovu sestričnu upoznao sam kada se već bavila paraglajdingom. Bila je udana za jednog mojeg kolegu paraglajdera s kojim sam bio začetnik paraglajdinga u Hrvatskoj prije 20-ak godina.

Kao drugu »tajnu« vašeg stranačkog uspjeha, neki navode vašu osobnost i stil života. Doslovce kažu: »Mi u SDP-u smo svi uštogljeni i zato svi žele biti kao Mario Habek. Njegov stil života, anegdote i priče...«

HABEK: Po prirodi sam veseljak, društven čovjek, sportaš. Bavio sam se paraglajdingom, i danas još tu i tamo letim, igrao košarku, družio se s puno ljudi. Volio sam se smijati i zabavljati u životu. Mislim da to fali današnjem društvu.

Dobro, valjda se još uvijek volite smijati? 

HABEK: Naravno! Ali kada ste u visokoj politici, tada morate paziti na sve jer vi novinari vrebate iza svakog ugla i volite od miša napraviti slona. Tako da moramo, nažalost, biti pažljivi. Kada bismo se i htjeli nasmijati, možda se ne nasmijemo.

Kažu da vam je, kako biste postali predsjednik a biralo se između vas i Dubravka Bilića, dosta pomogla Blanka Ječmenica, a kasnije se za nju niste založili kada ju je Štromar kao župan smjestio na nevidljivu funkciju u GARA-u?

HABEK: Nije točno. Istina je da sam ja Bilića podržavao kao kanididata za župana, koji je od nje izgubio za dva ili tri glasa. Nakon toga smo relativno OK surađivali, ali kada su se bližili lokalni izbori 2013. godine, došao sam do nje u ured i otvoreno smo razgovarali. Rekla je da nije spremna biti kandidatkinja za županicu za 4 godine, ja sam se onda odlučio za Alena Kišića i tu smo se razišli. To je nju povrijedilo i nakon toga je izašao onaj famozni članak u jednome od naših tjednika protiv mene i nekoliko kolega. Ali Bože moj, to je tako. A u Garu se vratila po zakonu jer je tamo radila prije. Što se predsjednika županijskog SDP-a tiče, postao sam mladi zastupnik,  članovi su mi sami prišli i željeli mi dati šansu nakon što su Korenika i Vupora uništili SDP. Ja sam i tada za to mjesto podržavao Bilića, no nakon negodovanja nekih članica i članova on i ja smo dogovorili da idem ja.

Zoran Milanović je bio frajer i pravi vođa

 

Evo, nakon osam godina više niste na čelu županijskog SDP-a. Navodno je jedino Dubravko Bilić bio protiv toga da se Barbaru Antolić Vuporu kandidira za zamjenicu župana uz Predraga Štromara, dok ste upravo vi bili taj koji je inzistirao...

HABEK: Da, Dubravko Bilić se protivio, no moram reći da se i velik broj drugih dužnosnika i članova protivio. Međutim, bio je to na neki način kompromis između SDP-a Hrvatske i nas ovdje.

Hoćete reći da to niste inzistirali vi, nego vodstvo stranke iz Zagreba?

HABEK: Ja sam inzistirao na tome da se sprovede odluka. To nije bila moja želja, otpočetka.

Osjećate li se sada od nje izdanim?

HABEK: Naravno da se osjećam. Barbara Antolić Vupora mi je u prisustvu regionalnog tajnika SDP-a Mladena Novaka dala ruku i obećala da će me nakon lokalnih izbora podržati za predsjednika županijske organizacije. To puno govori o njoj osobno, a o tome kako će voditi SDP Varaždinske županije da ne govorim.

Smatrate li da je to bio njezin unaprijed osmišljeni plan?

HABEK: Ne znam što je ona mislila, što nije, ali u svakom slučaju nije bila iskrena i nije održala obećanje. Zapravo je to puno gore od osmišljavanja podlih planova, izigrati dogovor.

Neko vrijeme niste razgovarali s Dubravkom Bilićem. Zašto?

HABEK: Nije točno da nismo razgovarali, nego smo manje komunicirali nego prije. Nastala je neka tišina iz razloga što je on želio biti predsjednik županijske organizacije, što s moje strane nije bilo upitno, samo je način donošenja odluke bio krivi. Nakon toga smo uspjeli sve izgladiti, dogovoriti i mislim da bi to za SDP Varaždinske županije bilo najbolje. Ali evo, nije se dogodilo.

Biliću ste zamjerali neke otvorene kritike?

HABEK: Pa, da! Nije mi se svidio način da se to radi preko novina. Ja sam takve stvari volio rješavati unutar stranke i uvijek sam bio spreman na razgovor.

Kažete da bi to za SDP bilo najbolje, a neki kažu da ste na taj način željeli pobjeći u »komfor zonu«. U smislu, više ne biste bili izloženi, samim time ni toliko odgovorni, a zadržali biste moć drugog čovjeka organizacije?

HABEK: To nije istina. Moram reći da sam u zadnjih godinu dana i ja postao jako demotiviran odnosima unutar stranke. Dubravko Bilić izrazio je želju da postane kandidat za župana i rekao da bi to volio raditi s mjesta predsjednika županijske organizacije. Sve je to skupa prevagnulo. Nakon što smo počeli razgovarati bez fige u džepu, sve smo se dogovorili.

SDP je u Varaždinskoj županiji uvijek imao problema s kadrovima i ima ih dan danas. Loša politika vodila se od 90-ih i kroz 2000-te

Ovo pitanje povezano je s prethodnim. Naime, pitamo vas to iz razloga jer za vas kažu da ste tijekom prvog mandata bili odličan predsjednik organizacije, na pomoć načelnicima i gradonačelnicima, a onda da vas je ponio život na visokoj nozi u Zagrebu?

HABEK: Gledajte, moj prvi mandat započeo je 2010. godine. Na vlast u državi smo došli krajem 2011. Naravno da je tada za mene započela puno veća aktivacija, s obzirom da smo imali svoje ministre. Trebalo je lobirati za mnoge projekte. No, nakon što izgubite izbore na državnoj razini, naravno da je taj motivacijski mod nešto slabiji. Nisam se ja povukao nigdje, niti zapostavio stranku, nego također radio posao koji treba raditi u Saboru.

Je li vaš predsjednički »krimen« što niste bolje organizirali SDP na području Varaždinske županije i konsolidirali ga?

HABEK: Da nešto raščistimo! Predsjednik županijske organizacije ne može voditi politiku općinske ili gradske organizacije. Ja mogu povremeno iskoordinirati rad općinske ili gradske organizacije. To ljudi brkaju. Jedan dio predsjednika, nažalost onih koji su jučer odlučili o sudbini novog predsjednika županijske organizacije, nisu prstom maknuli u zadnjih desetak godina!

Možete li reći na koga konkretno mislite?

HABEK: Mogu reći! Konkretno Voća, Ljubešćica, Visoko, Vinica... Breznica se aktivirala ove godine, međutim prije nula bodova. A te organizacije su sada sa 100-postotnom izlaznošću podržale Barbaru Antolić Vuporu. To vam sve govori. Jesam li ja trebao voditi te organizacije? Mali Bukovec također nula bodova. Žao mi je zbog toga, ali nisam ja krivac. Kako to da je Petrijanec imao odlične rezultate? Maruševec, Trnovec, Ludbreg, Lepoglava...? To nisu organizacije kojima sam posvećivao više vremena nego drugima.

Ostavimo za sada unutastranačku politiku (netko bi rekao »tipično za SDP«)... Kako objašnjavate činjenicu da SDP koji uvjerljivo osvaja glasove za parlamentarne izbore, s druge strane na istom prostoru (grada Varaždina, Varaždinske županije) nikada nije imao takvu »prođu« da bi mogao osvojiti izvršnu vlast?

HABEK: Miroslav Korenika i Barbara Antolić Vupora, koja je bila njegova zamjenica, nažalost, srozali su SDP i doveli do toga da HNS u našoj županiji izraste u jednu veliku regionalnu stranku. Korenika je 2005. trebao biti kandidat za gradonačelnika, a on je zbrisao u Ameriku na godišnji odmor. SDP ni tada niti kasnije nije uspio slomiti neke druge stranke. 2010. izbacili smo ga iz stranke zbog svega lošega što je radio. Žalio se, ali je i Komisija potvrdila tu odluku.

Ni jedna organizacija nije dobila naredbu s kime mora u koaliciju, međutim rekli su "čekamo koj buš ti Habek dogovoril". Miroslav Korenika i Barbara Antolić Vupora doveli su do toga da HNS izraste u veliku regionalnu stranku

Mnogi, naprotiv, upravo vama spočitavaju da ste stranku stavili u sjenu HNS-a, i to u vrijeme kada Kukurirku koalicija dolazi na vlast....

HABEK: Svakome mora biti jasno, a to je danas jasno i ptici na grani, da takve odluke donosi središnjica. Logički je bilo da HNS najviše dobije tamo gdje je najjači. Niti smo se mi slagali s time, niti se vodstvo SDP-a Hrvatske slagalo s time, ali to je tada bilo jedino rješenje da koalicija opstane. Činjenica je da je HNS u to doba u Varaždinskoj županiji bio najjači. Moramo biti realni i reći, da se od 90-ih i kroz 2000-te vodila loša politika SDP-a. Imali smo loše ljude na krivim mjestima, a prvenstveno tu mislim na Miroslava Koreniku i Barbaru Antolić Vuporu. Kritike sam doživljavao i prije posljednjih lokalnih izbora, ali ni jedna organizacija nije dobila naredbu s kime mora u koaliciju. Na početku je većina bila jaka – »ne možemo više s HNS-om, to je loše«, međutim na kraju su rekli – »čekamo kaj buš ti dogovoril Habek«.

Jeste li vi pogriješili s izborom Vjerana Radelića i ranije Nine Lucića za predsjednika varaždinske gradske organizacije SDP-a?

HABEK: Pa da, ja sam rekao da je to bila moja pogreška. Međutim, i kad se Lucić birao i kad se Radelić birao, nije bilo kandidata. Nije bilo zainteresiranih. Vjeran Radelić je tada bio jedini nekakav neovisni kandidat između struja unutar stranke. Nisam imao drugog izbora, ali nažalost se pokazalo da to nije bio najbolji odabir.

Nekako se stvara dojam (a to nije samo dojam), da SDP na našem području ima dosta kadrovskih problema, što je razlog tomu?

HABEK: SDP je u našoj županiji uvijek imao problem s kadrovima i ima ga dan danas. Teško mi je odgovoriti što je razlog. U SDP ljudi nisu ulazili zbog posla, klijentelizma, nego iz uvjerenja. Naravno da je to uvjerenje bila i moja velika motivacija za ulazak u tu stranku. Skoro 20 godina sam u SDP-u i svi koji me znaju, dobro znaju da sam tu isključivo iz uvjerenja.

Ne znam što je napravila bivša vlast, dal' nešto ili ništa

 

Čime ste se bavili prije ulaska u SDP. Koji vas ne vole, rekli bi »što je on uopće u životu radio, osim letio paraglajderom«?

HABEK: Prirodoslovno matematički tehničar je tada bilo moje zvanje, danas sam magistar ekonomije. Imao sam privatnu tvrtku, ali nije ovo mjesto za reklamiranje stvari kojima se bavila.

Zašto baš SDP i kakav vam je obiteljski background, u smislu jeste li kao dijete imali doticaja s politikom?

HABEK: Ne, ne, ne... Mama mi je bila trgovkinja, tata mi je vozio autobus. Nije bilo apsolutno nikakve politike u mojem životu. U SDP sam ušao jer se nisam slagao s politikom Tuđmana i zato što je na čelu SDP-a, tada i dan danas, bila osoba koja meni u životu puno znači. To je Čedomir Bračko, predsjednik Gradske organizacije SDP-a Ivanec. Oduvijek sam s njime super surađivao, on je i privatno odlična osoba; jedan veliki čovjek i najveći razlog zašto sam ušao u SDP. I prije svega, poštenjačina velika! Evo, rekao sam vam nešto što nikad nikome nisam...

Vratimo se ponovno na nekoga s kime se nikada niste tako slagali... Jeste li se s Radelićem razišli zato jer ste se jedan drugome miješali u kadroviranje?

HABEK: Ne, ja ću vam točno reći zašto smo se razišli. Ja se nisam složio s time da nakon lokalnih izbora 2013. godine za pročelnicu imenuje kolegicu Mirnu Kezele. Ne iz razloga da ona nije bila dobra, naprotiv, nego zato što je ona doslovno preko vikenda iz jedne druge stranke prešla u SDP i postala pročelnica. Mislim da to nije bio dobar potez i u tom smislu se može reći da smo se razišli zbog kadroviranja.

Dugoročno, je li vas razlaz s Radelićem koštao utjecaja u gradskom SDP-u, odnosno posljedično i gubitka čelnog mjesta u SDP-u Varaždinske županije?

HABEK: Zanimljivo je da su Marković i Bosilj osobe koje su uvijek rušile nekoga. Sa mnom su rušile Radelića. Koliko sam već tada imao informacije, u cijelom tom planu bilo im je i rušenje mene. Kasnije su rušili i Kišića. Znači, jedna ekipa koja je isključivo rušilački nastrojena. I sada me samo zanima koliko će trajati ova ljubav između njih i kada će krenuti na međusobno rušenje i rušenje Barbare.

S Radelićem se nisam složio da za pročelnicu imenuje Mirnu Kezele koja je preko vikenda prešla u SDP. U tom smislu se može reći da smo se razišli zbog kadroviranja

Vlast HNS-a i SDP-a neslavno je završila, a u dobrom dijelu javnosti bila je doslovce i omražena. Osjećate li odgovornost prema građanima što ništa nije napravljeno (ili je barem na prvu teško reći što je napravljeno)? Bavili ste se međusobnim prepucavanjima i kadroviranjima na svim razinama...

HABEK: Gledajte, nisam ja vodio gradsku organizaciju. Kolega Habuš i ja smo u bezbroj slučajeva neke stvari htjeli drugačije odlučiti, međutim Radelić je bio taj koji je imao članove u Gradskom vijeću koji su donosili odluke.

Što biste vi rekli, što je napravljeno za vrijeme bivše vlast?

HABEK: Pa ne znam što su oni napravili. Dal' su napravili nešto, ništa... Na kraju krajeva, građani su tu koji sude.

Dobro, građani sude, ali vi ste imali utjecaj kao predsjednik županijskog SDP-a...

HABEK: Da, ali kao što sam rekao, 2013. godine kolega Radelić i ja smo se razišli. Bez obzira što sam bio utjecajan, kako vi to kažete, tu nije bilo komunikacije odnosno bila je jako loša. I politiku vođenja grada vodila je Gradska organizacija SDP-a na čelu s Radelićem.

Je li Goran Habuš zaslužio pasti prije vremena, kao što je i pao?

HABEK: Pa mislim da nije zaslužio. Prije svega kao čovjek i zato jer se poslije pokazalo da je proračun koji je nakon toga usvojen bio praktički identičan proračunu kojega je Habuš predlagao. Mislim da je trebao odraditi mandat do kraja. Habuš je dobar čovjek po prirodi, nije iskvaren, loš... Ja to uvijek mogu reći i stajati iza svojih riječi. Nažalost, predobar, pa su mu politiku vodili neki drugi ljudi u gradu. Nažalost ne on, koji je to trebao možda jače i čvršće.

Čehok mi je predavao latinski i filozofiju. Bio sam mu i na svadbi. Razišli smo se 2009. i sada se samo pozdravimo

Kako tumačite lokalni politički fenomen povratka Ivana Čehoka unatoč svim optužnicama i Radimira Čačića koji se vratio takoreći od nule, na temelju praktički samo svojega imena?

HABEK: Čačić je bio župan, potpredsjednik vlade, mnogo toga je napravio kad je bio na čelu HNS-a i ljudi su očito prepoznali da će isto tako nastaviti sada kada je na čelu Reformista.

Je li napravio više od Štromara?

HABEK: Vozite me na tanku liniju da ja sad procjenjujem tko je više napravio. I Štromar i Čačić su radili u najboljoj vjeri za našu županiju, s time da je Čačić puno duže u politici i teško je to uspoređivati. Pogotovo zato što jednome i drugome traju mandati. Možda ćemo o tome moći nešto više reći za nekoliko godina, kada ćemo moći podvući neku liniju.

Čehoka ste preskočili, što mislite o njemu?

HABEK: Čehok ima sasvim sigurno velike zasluge za ono što se radilo u njegovim prvim mandatima. On je na neki način bio jezičac na vagi u Saboru, gdje je kao zastupnik HSLS-a mogao dosta toga izlobirati za Varaždin, što je i napravio. Njegove zasluge u to doba su ogromne. Nakon toga Čehok ulazi u jednu drugu sferu nažalost, gdje ga se optužuje za različite malverzacije.

On vam je bio profesor?

HABEK: Da, Čehok i ja samo se upoznali u srednjoj školi. Došao je predavati latinski i filozofiju. Već tad je bio veliki filozof! Čak sam mu na svadbi bio s nekoliko kolega iz razreda, kada se ženio u »Megi« u Maruševcu. Bila je velika svadba od 400 ili 500 ljudi.

Navodno je o vama izjavio, da vas pamti iz tog doba (srednje škole) kao osobu koja nije naročito »široka«...

HABEK: Pa širok nisam zato jer imam 70 kila i vodim dobro računa o svojoj liniji. Ne znam što je pod time mislio ako je to izjavio, jer ja to nisam čuo. Mislim da smo se mi razišli 2009. oko neke odluke u Gradskom vijeću.

Alen Kišić nije se osjećao ugodno nakon gubitka izbora, promijenio je cijeli život, ali nije požalio zbog odluke. Da je Neven Bosilj odlučio biti kandidat, Alen i ja bismo ga podržali

Pozdravite se danas na ulici?

HABEK: Pozdravimo se. Naravno, to je ljudski. Možda izmijenimo rečenicu, ali ništa više od toga.

Jeste li Alenu Kišiću zamjerili svojevrsni pakt s Čehokom, odnosno smatrate li da je zelenim svjetlom za mjesto direktora u gradskoj firmi zauvijek neutraliziran?

HABEK: Gledajte, to je Alenova odluka. Ja sam mu rekao da sam treba odlučiti, znam da je imao i druge opcije ali je želio ostati u Varaždinu i to je presudilo u njegovoj odluci.

Pretpostavljamo da ste i dalje u kontaktu, pa možete li možda reći kako se osjećao ili se osjeća  nakon što je izgubivši izbore podnio dosta veliku osobnu žrtvu?

HABEK: Kako se Alen osjeća? Nije ugodno, promjenio je cijeli život, ali koliko ja znam on se nije selio zbog funkcije gradonačelnika ili predsjednika gradskog SDP-a. Jako je razočaran politikom SDP-a, i u gradu i županiji i u državi, nije požalio zbog odluke. Mi se i dalje čujemo i družimo se.

Nevenu Bosilju ste prvom ponudili mjesto predsjednika Gradske organizacije Varaždin?

HABEK: Bosilj je trebao biti novi predsjednik, jer nismo smjeli ići u rušenje vodstva a ne imati kandidata za tu funkciju. Rekao sam mu da mora biti siguran i da se mora posvetiti jako puno SDP-u. Da ne može dolaziti na sastanke na 5 minuta, kao što je njegov običaj. Odustao je zato jer je smatrao da se nema vremena time baviti. Da je odlučio biti kandidat, Alen i ja bismo ga podržali. Međutim, smatram danas jednako kao što sam i tada, da je Alen Kišić od svih SDP-ovaca bio najbolji kandidat za gradonačelnika Varaždina. I danas bi bio jer ovo što se nudi u SDP-u ne može prijeći 5 ili 10 posto.

Svi su žicali i molili za nadzorne odbore, i Marković i Bosilj. Dolazili doma nedjeljom ili bez srama u 12 navečer, pa čak i kada sam u bolnici operirao tumor

Kada smo pripremali ovaj intervju, neki iz vaše stranke zamolili su da vas pitamo – što ste dogovorili s Radimirom Čačićem nakon posljednjih lokalnih izbora?

HABEK: Obećali smo da ćemo bez obzira što smo u oporbi podržati sve dobre projekte za Varaždinsku županiju. Nismo se mi uopće obvezali za neku 100-postotnu suradnju, podržavanje proračuna..., ali za vrijeme donošenja proračuna smo dali neke svoje prijedloge i svi su bili prihvaćeni. Velik broj političara ali i ljudi ima krivu predodžbu politike. Nismo tu da se svađamo. Ja se s mnogim odlukama koje donose druge stranke slažem i nemam s tim apsolutno nikakvih problema.

Znate li za koga je na unutarstranačkim izborima glasovao Mladen Smoljanec a za koga Alenka Car, s obzirom da su nakon lokalnih izbora ostali na ravnateljskim pozicijama? 

HABEK: Mladen Smoljanec se nije javno deklarirao, tako da ne znam. Gospođa Alenka je dobila najveći broj glasova za Županijski odbor, tako da mogu pretpostaviti da je bila u Barbarinom taboru.

Jeste li Miroslava Markovića i Nevena Bosilja vi postavili u nadzorne odbore?

HABEK: Da, da. Bosilj je bio u Varkomu, Marković u Termoplinu za četiri tisuće kuna. Onda, nakon što je vidio na pozivu da ide smjena Nadzornog odbora, dao je ostavku tri dana prije nego su ga smijenili.

Jesu li vas oni molili da ih tamo postavite?

HABEK: Naravno da su žicali i molili, i Marković i Bosilj! Neki put to morate učiniti radi mira u kući, a većinom se trudite da to budu stručni ljudi bez obzira u kojoj su stranci.

Osjećate li se odgovornim za zapošljavanje po političkoj liniji?

HABEK: Da razjasnimo. Govorimo o političkom imenovanju ljudi kakva se svakodnevno događaju u političkom životu. Zapošljavanje je potpuno nešto drugo. U politici morate donositi odluke. Neki put donesete dobru, neki put lošu odluku.

Jesu li vas onda mnogi kojima ste na taj način pomogli razočarali?

HABEK: U politici ne možete očekivati da će vam ljudi dati neku veliku zahvalnost. Ljudi vas trebaju, vuku, dolaze vam doma i u nedjelju ujutro, bez srama navečer u 12 sati i mole. Nikad neću zaboraviti, kad sam bio u bolnici i operirao nogu, nisam znao je li zloćudni ili dobroćudni tumor,, nazvala me jedna osoba – rekao sam da sam u bolnici operirao tumor, a ona meni: »U, oprosti, žao mi je, možda sam u krivom trenutku nazvao, ali daj da te samo pitam...«. To vam govori sve. Ljudi uopće nemaju granice do kojih mogu ići. Kad pomognete ste dobri, nakon toga kad vas više ne trebaju vas ispljunu.

Ne kajem se toliko zbog grešaka koje sam činio, koliko zbog dobrih stvari koje sam učinio za pogrešne ljude. U politici nema prijatelja, granica ni zahvalnosti

Jeste li se zbog toga razočarali općenito u politiku?

HABEK: Evo, nakon 20 godina što sam član SDP-a, žao mi je što je u zadnje vrijeme u stranku ušlo dosta ljudi koji su motivirani isključivo nekakvim drugim motivima, ne socijaldemokracijom. Najgore od svega je da su neki ljudi doslovno učlanjeni u stranku, neki i ne svojom voljom, znate za slučaj učlanjivanja Roma u SDP u Grubišnom Polju, a ni u Varaždinskoj županiji nije nažalost ništa bolje, manipulacije na posljednjim izborima najgore su što sam doživio u stranci. Duboko sam razočaran i u Zlatka Komadinu i Erika Fabijanića, koji ne samo da podržavaju ovakve poteze, već izvode razne manevre u Glavnom odboru i Predsjedništvu, koji su do sada u SDP-u stvarno neviđeni uz kršenje Statuta stranke.  Ukoliko ti ljudi ne odu s vodećih mjesta u stranci prijeti nam totalni potop. Suspenzije kolegama koji nose tisuće glasova SDP-u, jednostavno je očajnički potez nekih kolega s predsjednikom Bernardićem na čelu. Očekivao sam od stranke i politike puno više, no valjda nisam niti zadnji niti jedini koji se na kraju svega razočarao u politiku. Međutim, ne kajem se toliko zbog grešaka koje sam učinio, koliko zbog dobrih stvari koje sam učinio za pogrešne ljude.

Što smatrate svojim političkim naslijeđem? Mnogi se još sjećaju one izjave u kojoj na pitanje naše novinarke niste mogli nabrojati pet projekata...

HABEK: Gledajte, ja sam svakodnevno radio na lobiranju velikog broja investicija u našoj županiji. Ali, Sveučilište Sjever, to mi je najdraža odluka koju smo donijeli za naš kraj!

Natalija Martinčević rekla bi da je to njezinom zaslugom u Hrvatskom saboru...

HABEK: Dobro, tko je donio odluku? Odluku je donio tadašnji premijer Milanović. Naravno da je Natalija bila za to, bili su na kraju krajeva i drugi. Tko ne bi bio? Ali to je dogovor mene i Zorana Milanovića i molba mene Zoranu Milanoviću da Varaždin zaslužuje da Sveučilište Sjever postane javno jer ima smjerove koji se traže. Drago mi je da smo omogućili velikom broju roditelja koji nemaju novaca za Zagreb, da u sljedećim godinama mogu djeca završiti fakultet i obrazovati se i u Varaždinu.

Kakvu planirate politički i osobnu budućnost, pribojavate li se možda povratka u privatni sektor?

HABEK: Ja sam i dalje član SDP-a, saborski sam zastupnik i pred nama je još, po svemu sudeći, dvije i pol godine mandata. A tada, kuda koji mili moji! Tako da, teško je govoriti što ću i kako nakon toga. U politici je to veliko vremensko razdoblje, može se dogoditi puno toga. Ulaskom u politiku bio sam svjestan da moj mandat može prestati sutra i da ja mogu biti na nekom drugom poslu.

Kakvu budućnost predviđate SDP-u

HABEK: Očekujem propast SDP-a na nivou Varaždinske županije i grada Varaždina. S ovakvim vodstvom SDP ovdje ne može dobiti više od 10 posto, građani s podsmjehom komentiraju novo vodstvo i svima je jasno da je na čelo SDP-a došla potkapacitirana ekipa koja ne može napraviti gotovo ništa, osim obilaziti okolne manifestacije, gledati štandove i kasnije nazdraviti u nekom restoranu ili kleti, sve s blagoslovom središnjice. Davor Bernardić je, s druge strane, dobio šansu kao i svi predsjednici do sada, no ja ne znam što se događa s vodstvom s njime na čelu, pokušavao sam u jednom periodu to shvatiti, međutim sad je to postalo potpuno neobjašnjivo. Situacija nije dobra u SDP-u i ni jedan normalan čovjek danas ne može imati dobro mišljenje o SDP-u. Mislim da svi iz vodstva trebaju odstupiti jer se stranka trenutno nalazi u totalnom raskolu i u skorije vrijeme nema neke svjetlije budućnosti.