»Zlatko Dalić zove me u NK Varaždin«

Dugogodišnje vođenje građevinarske operative u Rijeci Nenad Horvatić je 2005. godine, kao jedan od najmlađih izabranih načelnika – zamijenio vođenjem istih poslova u svojoj općini, gdje je pet puta zaredom padala vlast zbog projekta izgradnje sportske dvorane. Dvije godine kasnije, nogometnu loptu prve županijske nogometne lige Horvatić je zamijenio mjestom prvog čovjeka Županijskog nogometnog saveza - kao najmlađi u zemlji...

Desetak godina kasnije 41-godišnjem Horvatiću ni konkurencija ne osporava općinske rezultate; izbore osvaja s 90,8 posto podrške, a nakon godina koje su obilježile afere – u varaždinskom nogometu ponovno su tema ne samo rezultati, nego ovaj put i investicije. Horvatić nikad nije skrivao svoje prijateljstvo sa Zdravkom Mamićem, kojega je na proslavama u Ljubešćici uvijek čekao rezervirani stol. Poznat je i kao otvoreni sugovornik, koji bez zadrške odgovara na postavljena pitanja, a na ovom mjestu razgovaramo o investicijama u Županijskom nogometnom savezu, financiranju NK Varaždina, iskorištavanju općina za socijalna pitanja, državnom sustavu, HDZ-u, koaliciji s HNS-om, Zdravku Mamiću i mnogočemu drugome...

Nakon dugo vremena zaredale su se lijepe stvari u varaždinskom nogometu: imamo srebrom ovjenčanog izbornika i ponovno prvoligaša, a u infrastrukturu se ulažu milijuni. Ima li razloga da budete čime nezadovoljni?

Rekao bih da je to šlag na tortu i plod petogodišnjeg krvavog rada. Funkciju predsjednika ŽNS-a preuzeo sam u trenutku kada smo bili suspendirani iz HNS-a, u kojemu su se pak tada vodili neviđeni sukobi između opcija Marković-Štimac. Uz podršku g. Ivana Novaka, bez kojega ne bih uspio, potom sam pobijedio u teškoj borbi protiv suprotne struje g. Božidara Novoselca, da bih danas, sedam godina kasnije, uspio doći do mjesta savjetnika Izvršnog odbora HNS-a, predsjednika nogometnog saveza pet županija i predsjednika Komisije za sportsku infrastrukturu na razini države, te na taj način lobirati za nogomet u našem kraju. Pitanje je kada će se opet moći investirati u ovakvim milijunskim iznosima i nadam se da naš klub koji je sada ušao u prvu ligu neće "plesati" samo jednu godinu.

Već najmanje jednu godinu govori se o financiranju toga kluba, NK Varaždina. Što kao predsjednik Županijskog saveza mislite o modelu koji je predložio varaždinski župan?

Politika bi uvijek htjela diktirati svoj tempo, a u trenucima slavlja svašta se obećaje. Drugi dan, kada se euforija stiša, onda vidimo da to nije tako. Što se tiče konkretnog modela kojega je predložio župan Čačić, mislim da je pojeo vuk magare. Uključila se jedna ili dvije općine, i o tome više nitko ne priča. Njegov uvjet je bio da će dati novce ako će ih dati svi ostali, iako je u startu znao da postoji nekolicina ljudi koji takav sporazum sigurno neće potpisati. Ne ulazim u to hoće li Županija u skoroj budućnosti dati određena sredstva bez obzira na interes drugih načelnika i gradonačelnika, ali do sada nije i NK Varaždin i dalje počiva na desetak entuzijasta.

Nije li sličan model primjenjen kada je riječ o jedanaest novoosnovanih nogometnih centara, a njega nitko ne dovodi u pitanje?

Projekt koji je uspio je projekt županijskog nogometnog instruktora kojega Varaždinska županija financira kroz Županijski nogometni savez čiji je on zaposlenik, a mi ga onda distribuiramo po nogometnim centrima.

Treba li, ipak, priznati kako se sve više stvari prebacuje na jedinice lokalne samouprave, a nije ni realno ni moguće da one mogu rješavati sva pitanja?

Zaista je dojam da bi jedinice lokalne samouprave trebale iznaći rješenja za sve probleme – od sporta i gospodarstva do demografske obnove. Možda je i najlakše reći: idemo na općinu, tamo će netko prepoznati problem deset ili sto djece – ili ćemo reći da je načelnik protiv te djece. Moraju se postaviti prioriteti! Kada je riječ o sportu, djecu pomagati trebamo, ali on ne može opstati samo na jedinicama lokalne samouprave. Razvoj vrhunskog nogometa ili bilo kojeg drugog sporta bez privatnog kapitala nema šanse.

Bi li u tom kontekstu NK Varaždin trebao možda bolje komunicirati benefite pokroviteljstava?

NK Varaždin ponajprije treba gledati kroz prizmu povijesti. To je bio dugo godina dobro uređeni klub, a onda su u jednom trenutku, između 2010. i 2011. godine, pojedinci pokrenuli nerealne planove. Nitko ne može obećavati, kao što se tada obećavalo – da će igrač Varteksa dobiti 100-200 tisuća maraka godišnje, dok radnik u istoimenoj tekstilnoj tvornici ne dobiva ni plaću. Politika je uz to postavljala predsjednike, stvorili su se repovi i dugovi za plaće i kredite, i zbog toga još uvijek postoje skepse prema tom projektu i nekim pojedincima. I nemojmo se lagati, da nije bilo Zlatka Dalića koji je klub financijski pomagao i još nekoliko pojedinaca, kluba već ne bi ni bilo. Sada je sigurno vrijeme za novi početak, ali marketing kluba mora odgovoriti na pitanje zašto bi netko dao, recimo, 100.000 kuna i što bi zauzvrat dobio. Nadam se da će nova ekipa koja je došla u tome uspjeti, a imao sam prilike vidjeti i njihov plan i program koji je sada po prvi put napravljen.

Vaše je mišljenje, koje često ističete, da je sama država jedinice lokalne samouprave pretvorila u praktički – socijalne ustanove?

Istina je, počeli smo se brinuti da se ljudima osigura ogrjev, struja, voda... a ti isti ljudi onda pred dućanom piju pivo i nemaju nikakvih obveza prema svojoj općini. Kada ih trebamo za javne radove, onda je potrebno tisuću potvrda o njihovoj sposobnosti za rad, itd. Jednostavno, sustav nije posložen, a nije posložen iz razloga jer zakone donose ljudi koji rijetko znaju kakvo je stanje na terenu. Ljudi općenito imaju ponekad iskrivljen pogled na stvari. Na primjer, u Ljubešćici vrtić financiraju roditelji i Općina – dakle ni država ni županija, iako se svi kunemo u demografiju... Polovicu od 730 kuna plaćaju roditelji, a polovicu Općina. Međutim, iako to na prvu možda zvuči puno, kada se iznos koji plaćaju roditelji podijeli s 22 dana – ispadne 35 kuna po danu za nekoliko obroka, odgajatelja, medicinsku skrb i sve ostale uvjete. Dakle, netko čuva i odgaja vaše najvrijednije – dijete – za 35 kuna na dan.  Kada je produženi boravak u pitanju, onda za 17 kuna na dan. Ne vidim što bismo više kao jedinica lokalne samouuprave mogli učiniti?!

Što smatrate rješenjem?

Općina Ljubešćica sve je već napravila, kao načelnik nemam si što posebno predbaciti, ali nije rješenje da općine sve to financiraju. Pokušavam reći kako treba sve napraviti da se ljudima povećaju plaće, jer možemo imati i vrtiće i škole i dvorane, ali s plaćom koja ne podmiruje ni najosnovnije – ljudi i dalje neće biti zadovoljni. Da majka ne spadne na polovicu plaće kada je na porodiljnom, možda bi roditelji imali troje djece. Činjenica je, s druge strane, da novaca nikad nije bilo više i da se načelnici i gradonačelnici natječu tko će više povući. Međutim, opet je potrebno odrediti prioritete! Mi smo 300 milijuna kuna uložili u fasade bolnica, a 10 godina nismo uspjeli riješiti magnetsku rezonancu i nedostaje nam doktora. Što ćemo: umirati u najljepšim zgradama?

Možete li na taj način, tako slikovito, to objasniti nekome u Zagrebu kao član stranke na vlasti i načelnik jedne uspješne općine?

Nije da se to nema kome reći, ali kada se radi državni proračun onda je matematika jednostavna: mirovine, plaće, kamate... i ostane vrlo mali kolač. Međutim, optimist sam upravo radi načelnika i gradonačelnika koji rade neposredno s ljudima – na terenu. I gledam na stvari prema svojoj Općini. Mi smo uspjeli riješiti sve temeljne stvari i uskoro ćemo morati razmišljati što dalje, ali razumijem ljude koji unatoč svemu tome odluče napustiti Općinu, jer je to isključivo iz razloga što 500 kilometara dalje imaju četiri puta veću plaću. Doći će vrijeme kada ćemo otplatiti i autoceste; jednim refinanciranjem, kao što vidimo, država može spustiti 500 milijuna kuna kredita, ali što prije moramo pokrenuti četiri najvažnije politike: demografiju, poduzetništvo, turizam i vjerujte mi – sport. Koliko sport može pridonijeti našem turizmu, ništa drugo ne može.

Dosta otvoreno govorite o politikama države, a nije nikakva tajna da ste svojevremeno dosta otvoreno kritizirali i politiku vlastite stranke na području županije. Kako sada gledate na stvari?

Sugurno da nije dobro, a vjerujem da je toga svjestan i predsjednik županijske organizacije g. Anđelko Stričak, da HDZ kao stranka s deset načelnika i gradonačelnika nije uspjela ući u drugi krug za župana. Nekako mislim da nismo dobro iskoristili vrijeme odsustva g. Čehoka i g. Čačića. Osobno nisam mogao vjerovati da će se tako trijumfalno vratiti, ali to je samo dokaz da nismo uspjeli nametnuti svoje ljude. I sada smo stalno u nekakvoj defanzivi, iako nikad nisu bila veća ulaganja iz centralne države na županijski nivo. Imam osjećaj da to ne valoriziramo kroz podršku građana, što su pokazali i nedavni izbori za EU parlament. Nitko iz Varaždinske županije nije išao surađivati s HDZ-om zato što ga voli, nego zato što smo im nakon izbora mogli koristiti kao spona prema Zagrebu. Sada, kako će se približavati novi izbori, svima ćemo postati glavna meta. To se već vidi iz koalicije g. Čačića na izborima za vijeća mjesnih odbora u Varaždinu i njegove podrške Milanoviću, a i  g. Matija Posavec kao legitimni Vrdoljakov nasljednik već je dogovorio svoju priču s SDP-om.

Nije također tajna kako ste upravo vi bili jedan od najžešćih kritičara HNS-a, a sada ste s tom strankom na državnoj razini u koaliciji... Koji je vaš stav o tome i predviđanje raspleta stvari?

Izbori nam u onom trenutku nikako nisu trebali, ali reći ću – bio je to jedan šok. Budući da sam se cijeli svoj život borio protiv SDP-a, HNS-a i njihovih politika, sigurno da to nije bilo lako prihvatiti niti objasniti svojim biračima. Govorili su da smo lopovi; osobno protiv mene podnosili neosnovane kaznene prijave, međutim i dalje ostaje činjenica da nam izbori u tom trenutku nisu trebali. I vjerujte mi, nije ni predsjedniku Vlade bilo lako donijeti tu odluku. Uspjeli smo potom preživjeti neke teške trenutke i sada smo opet na nekim iskušenjima, a oni ovog puta igraju na sve ili ništa, i rade to na dosta nekorektan način – jer je za povijesnu analizu što su sve dobili prema jednom svojem zastupniku. Međutim, smatram da im ovo zadnje nije trebalo, premda sam predugo u politici i razumijem njihovo opozicioniranje kako se bliže izbori. U neprirodnoj smo koaliciji, nema tu pretjeranog povjerenja ni s jedne strane i teško je funkcionirati...

Da skrenemo s politike... Novinarima je poznato kako je na svečanostima u vašoj Općini jedan stol uvijek bio rezerviran za Zdravka Mamića. Je li i dalje?

U dobru se ne uzvisi – u zlu se ne ponizi. Bez obzira na sve što se Zdravku Mamiću dogodilo jer je uvijek vodio neke svoje specifične ratove, osobno ne mogu i neću reći ni jednu lošu riječ protiv tog čovjeka. Jedino mogu reći da nisam sudjelovao ni u čemu o čemu se piše. Želim mu dobrog zdravlja i ako se sretnemo, za što otkad je u Međugorju nije bilo prilike – sigurno neću biti od onih koji će prijeći na drugu stranu ceste. I premda na njegovu ulogu neki možda gledaju drugačije, reći ću kako su Zdravko Mamić i Dinamo bili naši veliki saveznici na putu povratka prvoligaškog nogometa u Varaždin.

Nedavno ste diplomirali sportski menadžement - nosi li li to neki profesionalni zaokret u vašoj karijeri?

Nakon građevinarstva koje mi je puno pomoglo kao mladom načelniku – budući da je naš posao 90 posto komunalne prirode, imao sam veliku želju diplomirati menadžement sporta i sportskih djelatnosti, te ću na jesen upisati i magisterij. To mi otvara mogućnosti za napredovanje unutar HNS-a, UEFE  i FIFE, ali prije svega mi pruža dodatno zanje. Općenito su u HNS-u profesionalni standardi sve veći... Međutim, još uvijek se ne odričem politike i još ću neko vrijeme djelovati na oba područja – iako mi je izbornik Dalić na diplomi čestitao riječima „dobro bi nam došao dobar menadžer i operativac u NK Varaždinu“.