Alen Kišić kolumnist 30 dana: Oružje protiv najnižeg prosjeka plaća

S velikim sam veseljem primio poziv urednika da budem kolumnist. I danas, punih 15 godina otkako je završila moja novinarska karijera, tijekom koje sam i diplomirao novinarstvo kao jedan od fakulteta koje sam završio, najljepše se opustim kad moram napisati članak. Slično kao kad igram nogomet ili rukomet. Upravo to prisjećanje na dane kada sam kao novinar dopisnik  lijepo zarađivao i uz zaradu od rukometa imao tadašnju prosječnu plaću mi je dalo ideju teme za prvu kolumnu. Studentski džeparac, studiranje, zaposlenost, prosječna plaća, kada to kao u igri asocijacija stavim u jednu rečenicu, tema se nameće sama od sebe – koji je izlaz iz situacije u kojoj zaposleni u Varaždinskoj županiji imaju jedan od najnižih prosjeka plaća u Hrvatskoj?

Taj prosjek plaća je i inače dosta specifičan podatak kojim se zapravo penaliziraju županije u kojima je niža nezaposlenost. Zvuči paradoksalno? I nije baš, jer u prosjek ulaze samo oni ljudi koji rade. I zato u, primjerice, Ličko-senjskoj županiji je prosjek plaća viši nego u Varaždinskoj. Jer, tamo nema industrije kao kod nas, ljudi su uglavnom zaposleni u državnom sektoru gdje su plaće ipak veće i bliže državnom prosjeku koji je 5652 kn u veljači. To što je nezaposlenost znatno viša nego u Varaždinskoj županiji je podatak za drugu statistiku u kojoj smo mi u vrhu, a to je po stopi nezaposlenosti.

I kada spojimo pitanje iz prvog odlomka s paradoksom iz drugom, opet je pitanje, kako se popraviti na toj ljestvici i kako se približiti tom famoznom državnom prosjeku barem na deset posto zaostatka? Odgovor leži u obrazovanju! Kao što je napisao Nelson Mandela: „Obrazovanje je najjače oružje koje možete imati da biste promijenili svijet“. Iz obrazovanja se mijenja obrazovna struktura, samim time struktura zaposlenosti, pa i struktura gospodarstva na području županije! Je li to lak proces? Nije. Je li to brz proces? Svakako ne. Međutim, dugoročno, a sada već i srednjoročno (od 3 – 5 godina), to je jedini siguran način kojim ćemo mijenjati strukturu i popravljati taj prosjek. Imamo jednu ipak dobru poziciju, preduvjeti su (uglavnom) stvoreni.

Naime, nije ovo nešto što smo izmislili zadnjih dana, prije desetak godina se krenulo s intenzivnim ulaganjima u obrazovanje, uglavnom u osnovnoškolsku i srednjoškolsku infrastrukturu, a visoko školstvo samo kao nadogradnja. Rezultat se vidi, u popisu stanovništva 2001.imali smo 12 tisuća visokoobrazovanih osoba, a 2011. već 18 tisuća, uz istodobno smanjenje broja ljudi u županiji za gotovo 10 tisuća! Danas vjerujem da je to negdje oko 20 tisuća, međutim to je tek oko 11 posto, a hrvatski je prosjek 18 posto, a recimo Zagreb već blizu 30 posto. Drugim riječima, s ulaganjima u obrazovanje ne smijemo stati, a nova nada i nova mogućnost zamaha je Sveučilište Sjever. Njegov razvoj, kao i razvoj ostalih visokoobrazovnih ustanova, prije svega FOI-ja, garantira poboljšanje obrazovne strukture zbog sve dostupnijeg studiranja, ali i zbog lakozapošljivih i traženih STEM zanimanja u kojima već danas ima 86 posto studenata. Znači, polako ali sigurno mijenjamo obrazovnu strukturu. I, što ostaje, nakon toga?

Mijenjanje strukture zaposlenosti, jer drugi izazov je kako zadržati sve te mlade obrazovane ljude koje ćemo nedvojbeno imati. Jedan od ključnih odgovora na to jest Tehnološki park 2 u Brezju. Mjesto je to koje, ako se razvije sukladno planovima, će promijeniti kompletnu vizuru Varaždina iz industrijskog (iako ćemo to uvijek dijelom imati i trebamo imati) u pravi grad tehnologija. A onaj tko tamo radi sigurno neće imati plaću koja je 20 ili više posto ispod državnog. No, isto tako, budimo realni, tamo se u punom profilu predviđa zapošljavanje 800 do 1000 takvih ljudi što danas ne možemo ni izbliza naći. Zato je pravi odgovor obrazovanje, sada imamo i sve preduvjete i vertikalu od vrtićke do akademske dobi, i bit ćemo uspješni onoga dana kada ćemo i po prosjeku plaća biti tamo gdje smo i po nezaposlenosti – među prva 3 ili 4 mjesta u Republici Hrvatskoj. Ali to je proces, proces koji teče i koji dominantno ovisi samo o nama.

Kolumnu Alena Kišića čitajte u našem visokotiražnom besplatnom izdanju 30 dana.