Homo democroaticus: Balotehnološka gora umjesto biotehnološkog parka

Jedna od najsmiješnijih vrsta komedije je tzv. quid pro quo komedija, prevedeno komedija zabune ili komedija mijenjanja uloga, pogrešnoga prepoznavanja. Obično se najviše ruga likovima koji ne razumiju ili ne mogu nikako proniknuti u zamijenjene uloge, ne razaznaju u svojoj zasllijepljenosti , lakoumnosti ili čak maloumnosti da osobe ili stvari koje su pred njima zapravo nisu ono za što ih smatraju nego su u stvarnosti nešto sasvim drugo.

Do komičnoga zapleta dolazi zbog quid pro quo uloga, do raspleta pak dolazi kada ismijani lik ipak pronikne u mehanizam mijenjanja uloga , dakle u korijene svojih vlastitih zabluda. Upravo te komične scene naviru mi kada ovih dana pratim sve što se događa oko projekta biotehnološkoga parka u Varaždinu. Ako se do sada nismo dovoljno nasmijali komičnom zapletu oko toga projekta, morat ćemo se ozbiljno zamisliti nad svojom sposobnošću da prepoznamo kako nam se katkada život sam izruga. Tko te sposobnosti nema, taj postaje poruga samome sebi. 

Svojedobno najavljivan kao jedan od temeljnih projekata razvoja visokotehnoloških djelatnosti, u koje zasigurno biotehnologija spada, projekt zajedničkoga ulaganja grada Varaždina, države, dakle Vlade RH i tvrtke Midia group, nije se odmaknuo dalje od početka. Ostavimo po strani pitanje je li megalomanski zamišljen jer je takvih prigovora bilo i oko projekta Slobodne zone Varaždin u Trnovcu, pa je ipak taj projekt, srećom, uspio i danas tamo radi gotovo 4.500 ljudi. 

Činjenica je da se u taj park trebalo uložiti oko 50 milijuna eura, izgraditi više objekata za biotehnološke i farmaceutske tvrtke, da je trebalo osnovati klaster biotehnoloških djelatnosti i da se oko toga trebalo omogućiti širenje i čitavoga nizu drugih industrija, od građevine do uslužnih djelatnosti...

Cijelu kolumnu Homo democroaticusa pročitajte u novom broju etjednika.