Homo democroaticus: Grčki teorem/hrvatski poučak

Europa, mitska i zbiljska, ona u pričama i ova u stvarnosti, nikako se ne može obraniti od Grka. Europa je bila Feničanka, božanska ljepotica, u koju se bezglavo zaljubio sam vrhovni bog Zeus, glava Olimpa, ne toliko neodoljiv koliko neumoljiv. Kako bi je odljubio, taj svepotentni ljubavnik pretvorio se u bika, odveo je na Kretu i tamo je životinjski razdjevičio, silovao.

Ta je mitska slika ostala jedno od najuzbudljivijih vrela umjetnosti, veliki Tizian je, primjerice, ovjekovječio taj motiv na svojem djelu Silovanje Europe. Europe doslovno znači širokoga pogleda, prostranooka, široka lica, njezino ime već upućuje na činjenicu da se doista s grčkoga poluotoka široko prostiru ploče dvaju kontinenata i da je upravo ta prostranooka ljepotica gledajući u širokome obzorju otkrila nove svjetove.

Mitska potka više je nego aktualna i prepuna svježih asocijacija (jedna od najvećih uskoća i sljepoća suvremena oznanstvenjena svijeta jest preziranje ili ignoriranje poruka mitova), pa mnogi danas smatraju da je Grčka i kolijevka i odar Europe, da će se politički i svjetonazorski ideal ujedinjenih naroda staroga svijeta rasplinuti prije nego što je u potpunosti ostvaren: jer svaki razvratnik, neumjerene i pohotne strasti, prije ili kasnije plaća danak svoje neumjerenosti.

Da, ali i Europa nikako s Grcima – kakvo je sve kulturnopovijesno, umjetničko i duhovno blago staroga svijeta preneseno u britanskim kolokvijalnim osvajanjima, kako li su Nijemci klicali Hitlerovim trupama u Ateni slaveći što je napokon njemačka kultura dosegla Akropolu. I ništa se nije promijenilo. Od samoga osamostaljenja suvremene grčke države ispod plašta otomanskoga carstva u 19. stoljeću, Grci su na rubu bankrota, pa stari Zagorci znaju reći: dužan si k'o Grčka.

Blaga i ugodna mediteranska klima kao da poziva na lagodan i nasladan život, pa su navike posve prilagođene uvjetima podneblja: jutarnje obveze se prespavaju, podnevne su prevruće, najveće dnevno radno postignuće je pronaći hladovinu, a trajno što prije zgrabiti mirovinu, život počinje navečer, prepuni trgovi, osobito mladih. Koliko su neopterećeni trivijalnim svakodnevnim radnim i životnim obvezama najbolje svjedoči činjenica da je u državnim službama bilo samorazumljivo da se posebnim naknadama stimuliralo službenike koji su na vrijeme dolazili na posao.Ili da svaka služba ima svoje unutarnje povlastice, primjerice šumari koji rade na otvorenom primaju posebne beneficije.

Brinula se država i za standard građana, osobito kada su u pitanju statusni simboli: japanska su vozila bila povoljna jer se istodobno umirovljenim radnicima japanske autoindustrije nudilo jeftino ljetovanje u Grčkoj. Zemlja je to frapantnih i neizdrživih socijalnih suprotnosti, od krajnje siromašnih do vrtoglavo bogatih, plodno tlo je zapušteno, sela napuštena, srećom pa je maslinarstvo tradicionalno, glavna je gospodarska grana turizam, s osloncem na kapljice mora, zrnca soli i zrake sunca, sve to prosječno 100 dana u godini kako bi se onda moglo odmarati (nije slučajno basna o cvrčku i mravima nastala u Grčkoj).

Zvuči li vam poznato? Ako su vam misli prvo otplovile od Egejskoga do Jadranskoga mora, dobro ste navigali. Ako smo marljivo učili teoreme starih Grka, valja nam toliko više objasniti i shvatiti poučke nove Grčke: i Hrvatska ima visoku stopu javnoga duga, sada već 300 milijardi kuna, visoku stopu nezaposlenosti, osobito mladih, velike socijalne razlike, preko 30% stanovništva na rubu siromaštva, devastiranu industriju, zapuštenu poljoprivredu, priglupo javno uvjerenje da će nekoliko mjeseci turizma gospodarski podići državu;

i Hrvati lako barataju brojkama dugova, stalno se izmotavajući i odgađajući njihovo vraćanje, skloni smo živjeti na dug (Hrvatska čak ima više blokiranih građana od Grčke), lagodno i nasladno je znak životne pameti a ne lijenosti, omjer umirovljenih i zaposlenih je gotovo poravnat, državnih i lokalnih službenika je previše, državne službe same sebi stvaraju interne pravilnike nagrađivanja, sustav školstva je potpuno neprilagođen suvremenom svijetu, stranačka pripadnost je bitnija od sposobnosti, gotovo sva nacionalna dobra, osim otoka, rasprodana su...

Valja ozbiljno shvatiti grčki poučak, jer možda bi Grčka i htjela iz Europe, ali Europa ne može iz Grčke, barem dok se ne naplati dug: nitko umjesto nas neće otplaćivati obroke naše lakomislenosti, političke oholosti i mentaliteta lagodnosti, osobito to ne možemo očekivati od Europe: ona je i skrojena kao gospodarska interesna zajednica u kojoj vrijedi žilava logika evolucije – što snažniji, to važniji.