Homo democroaticus: Kako je domaći HDZ nakon 18 godina zasjao i sezonski nestao

Svađaju se dva mališana:
-Moj tata je bolji od tvog!"
-E, pa onda, moja mama je bolja od tvoje!"
-Znam, i moj tata tako kaže!

Tim bi se vicom moglo opisati prepiranja SDP-a i njegovih satelita i HDZ-a i njegovih satelita uoči, ponovno prijelomnih (jer svi su prijelomni, naime lome se preko leđa građana) parlamentarnih izbora. I doista će na kraju presuditi, u tome općem političkom kupleraju, kao i svih ovih godina, nekolicina onih koji su se znali kurvati na obje strane. Ta infantilna igra licitiranja snagom, veličinom, važnošću i vrijednošću našega jape, dragoga nam vođe, pretvara cijelo ovo društvo u arenu, u poprište besprizornih sukoba, prikujući sve nas kao gledatelje za navijačke stolice, s rukama prepunim jednako tako priglupoga promomaterijala u šarenim stranačkim lažima.

Ima to svojih dubljih psihosocijalnih razloga kao i socioloških i političkih konzekvencija, počevši od notorne činjenice, i ovih dana uočene, da Hrvati nisu uopće, kako je bilo očekivano, pohrlili kao navijači bodriti nogometaše ili pak košarkaše. Masa koja svoje, još plemenski rudimentarne, navijačke nagone zadovoljava, ostavljajući i satisfakcijski višak, na svakogodišnjim izborima, doista nema nikakve unutarnje motivacije kupovati ulaznice i hrabriti nacionalne momčadi. Ta masa izvanjšti svoje niske strasti, na najlakši, najugodniji i najbrži način upravo u areni predizbornih natjecanja. Više će tako mase i energije prikupiti baljezganje kojekakvih političkih fićfirića po vatrogasnim domovima i lokalnim birtijama nego europsko košarkaško nadmetanje.

Međutim, ima li uopće nešto u ljudskome društvo što bi svaka osoba trebala promisliti zdravim razumom, sine ira et studio, s trezvenošću svojstvenom razboritom biću, s ozbiljnošću nužnom pri svakom važnom zajedničkom, suradničkom postupanju, te s odgovornošću za posljedice (ne)djelovanja, onda je to svakako političko pravo izbora. Mahanje zastavicama, grlato vikanje ili urlanje, vrijeđanje protivničkih fanova, dirigirano gibanje mase u valovima, sve je to obilježje ponašanja navijačkoga amalgama, ali nikako uređene političke zajednice s jasno izraženim i argumentiranim stavovima.

Od siline te zaglušne buke ne čuje se više, na žalost, slabašan glas razuma. Ako ovih dana dobronamjerno kanite pratiti rasprave, osobito u varaždinskoj javnosti, o predstojećim izborima, odmah ćete vidjeti da silinu argumenta zagušuje i preglasava argument silne buke i navijačkoga urlanja pro et contra. Oni skloni postojećoj garnituri vlasti nastojat će svojim vikanjem preglasati svaki spomen na iznevjerena obećanja, prenapuhane nade i sustavno podgrijavane iluzije da će se nešto promijeniti. No, ono što je još gore, svi oni koji nisu skloni vladajućima nastojat će šarenilom predizbornih drangulija na perfidan i jeftin način kupovati glasove u nedostatku jasnih i dobro obrazloženih programa. Oni će dići stranačku glasačku mašineriju kako bi prikrili činjenicu da do sada nisu gotovo nikoga uvjerili kako nose alternativu, i to po već preuzetom i pounutrenom motu – navijajmo što više kako bismo prikrili vlastitu nemuštost.

Osobito se to odnosi na HDZ na sjeveru Hrvatske, koji, unatoč svim do sada postignutim rezultatima pa i najavama predizbornih anketa, i dalje stoji najlošije upravo na našemu području. Gotovo je nevjerojatno da jedna tako snažno vertikalno postavljena ali i horizontalno ćelijski ustrojena stranka nije do sada uspjela upisati u politički kapital ama baš ništa od evidentne nesposobnosti, neodgovornosti i izgubljenosti vladajućih u samome Varaždinu i u ovoj regiji.

Čak i kada ih je malo gurnuo i potaknuo katastrofalni poraz HNS-a na izborima za mjesne odbore i kada bi se, po inerciji političkih gibanja, očekivalo da još snažnije zagrizu kritički u već tanko i izvješeno meso vlasti, oni su jednostavno nestali, sezonski. Kada su sindikati, udruge, gospodarski i drugi eksperti, upozorili na sve lošije gospodarsko stanje i očigledan pad standarda građana, osobito nakon objavljenih podataka da je plaća u ovoj županiji znatno niža od hrvatskoga prosjeka, HDZ se džilitnuo s ispraznim pitanjem „Gdje je bio Čačić '91.?“, i to na županijskoj skupštini na kojoj uopće nema Čačića!

Džilitnuo se HDZ i kopljem promašio. I dok tek očekujemo fantomski gospodarski program te stranke, za koji, s velikim iščekivanjima, mnogi smatraju ili se barem nadaju da će biti bolji od reprograma dosadašnje vlade, HDZ-u na ovome području nije ni u moždanom prirepku razmisliti da se primijene neka opća načela toga programa na posebnosti našega kraja, osobito kada je u pitanju izrazito potplaćena industrijska gospodarska djelatnost, nizak standard, ogromna zaduženost i vojska blokiranih i ovršenih građana i poduzetnika u varaždinskom kraju. Dapače, koliko čujemo, HDZ je danas skup frakcija, heterogena zajednica s divergentnim interesima, bez jasnoga i dogledivoga cilja, pa stoga i ne čudi da već u nekoliko izbornih ciklusa nitko iz varaždinskoga ogranke te stranke ne može preći preko Pake, kamoli preko saborskoga praga. 

Tako će se na kraju dogoditi da će korpus vladajućih prije dokrajčiti vlastita trulež nego poštena pobjeda protivnika, prije će se dogoditi da će vlast smijeniti nezavisni vijećnici i inicijative civilnoga društva nego navijačke skupine u sebi podijeljene i nesložne oporbe. A najprije će biti da će u tome političkom kupleraju presuditi oni koji će nakon vrludanja između političkih postelja presuditi da je drugi japa bolji od onoga kojemu su služili. Zato su politika i kurveraj gotovo sinonimi.

>>Varaždinski HDZ: Političko kadroviranje upropastilo gradske tvrtke, iduća žrtva - Tehnološki park