Vjerojatno će vam izgledati nemoguće, ali: prije će se MOST i HDZ dogovoriti o imenima mogućih ministara i prije će Tim Orešković sastaviti tim, prije će se Mamić, što sam, što silom prilika, maknuti iz Dinama, prije će se izgraditi Pelješki most, prije će Štromar napraviti 68 verziju idejnih projekata za novu kirurgiju nego što će lokalni vlastodržci uspjeti postaviti novu čelnicu ili čelnika varaždinskoga turizma. Sve su uspjeli dogovoriti i podijeliti, od obilnoga plijena ostadoše mrvice, čak su zamijenili i čistačice u nekim ustanovama, ali fotelja toga turističkoga ureda kao da je okužena.
Jer nema nikakve teorije da bi dugogodišnja direktorica ureda gospođa Tropp otišla s te fotelje još prošle godine, nekako nakon debakla s propuštanjem da Varaždin organizira biciklističku utrku koju su pratili milijuni diljem svijeta, a da HNS i SDP nisu pronašli više nego adekvatnu, štoviše bolju i podobniju osobu. To bi naivno značilo da oni nemaju (više) kadrovsku bilježnicu s uhljebima koji spremno čekaju da zasjednu bez obzira na znanja, vještine, sposobnosti, škole i reference, uostalom tako su se dijelile i ostala čelna mjesta u gradskim tvrtkama i ustanovama, pa onda piramidalno cijela struktura ispod toga. Uostalom, dva su natječaja raspisana i zaključena. U međuvremenu je smijenjena i degradirana i nekadašnja pročelnica za turizam gospođa Lukačević-Dominko, koja je imala nekoliko novih turističkih ideja, kako bi se mjesto oslobodilo HNS-ovu kadru.
Dobro upućeni tvrde da je HNS htio maknuti Branku Tropp još kada su Čačić i Čehok bili relativno dobri koalicijski neprijatelji i da je Troppicu tada zaštitio zamjenik gradonačelnika Horvat pa su joj progledali kroz prste i oko činjenice da ona nema visoku stručnu spremu i da ne vlada stranim jezicima što je pretpostavka za turističke djelatnike. No, to su bile cvjetne godine, doba širenja priče o Špancirfestu i njegove hrvatske i europske promidžbe, Varaždin je osvajao sve moguće nagrade i priznanja turističke Hrvatske, donesena je nova strategija razvoja turizma i planovi su bili više nego ambiciozni, pa je raspisan i natječaj za novi hotel kod dravske dvorane, izgrađen je hotel Varaždin pa hotel Istra, pansion Maltar imao je građevinsku za proširenje, obitelj Kirić na natječaju je ponudila 20 milijuna kuna ulaganja u Aquacity, cijela se gradska jezgra obnavljala, počelo je povezivanje promidžbe Varaždina i Zagreba itd. Primjerice, malo će se građana sjetiti da program obilježavanja Adventa u Hrvatskoj započinje upravo Varaždin (osobno sam djecu vodio na simpatično malo klizalište na Stančiću), tada je tek tu ideju pokupio Bandić i od Zagreba učinio najbolje adventsko mjesto u Europi. Varaždin je ostao na klizalištu, drvenim kućicama s drangulijama, gumenim bombonima i zvučnim i svjetlećim lampicama.
I kao što je 2015. donijela bolno otrežnjenje od samoproglašene, razvikane i potpuno falš projicirane slike o Varaždinu kao gradu kulture pa naša prijava nije uspjela proći ni prvi krug za europsku prijestolnicu kulture, tako će vjerojatno 2016. raskinuti niti iluzije o turističkoj važnosti i perspektivi ovoga kraja.Kao i u svakom procesu raščaravanja, deziluziji kolektivnih zabluda, dovoljno je da nas kao vrčom hladne vode oplahne poneki podatak: jeste li znali da je božićnu bajku obitelji Salaj u Grabovnici kraj Čazme do Nove godine posjetilo više od 80.000 ljudi? Jeste li znali da Zagreb ove godine prvi put broji milijuntog turista? Jeste li znali da susjedni Ptuj u Sloveniji samo u jednom hotelu dočeka i smjesti više turista nego cijeli ovaj kraj zajedno (a mi se hvalimo s time da imamo rast noćenja od 12%)? Jeste li znali da Split za Advent ima rast od 80% na godišnjoj razini? Jeste li se zapitali o turističkom rastu Međimurja s dobro osmišljenom ponudom termi u sv. Martinu, međimurskih vinskih cesta, utvrde Zrinski i gastronomije?
Ako se pitate što od toga imamo u Varaždinu, izgleda da se još niste oslobodili tvrdo ukorijenjenih iluzija. Umirovljenik, turistički amater iz Čazme, pretvorio je sa svojom vrijednom obitelji seosko imanje u odredište turističkih operatera, s cijenom ulaznice od 150 kuna i privukao više turista nego cijeli varaždinski kraj. Mi smo, s druge strane, imali komparativnu prednost da smo prvi krenuli, da imamo grad koji je božićni cuker i da imamo, jelte, plodno turističko tlo. Umjesto o nekom iskorištavanju termalnih izvora poznatih od staroga Rima, sportskoga potencijala bazena (proslavljeni Rudić smatra Varaždin idealnom bazom za plivačke sportove), bogomdanoga prostora Aquacityija, možemo govoriti samo o devastaciji, propadanju i tavorenju, neosmišljenoj, nedorečenoj i šlampavoj promidžbi koju su sve više počeli zaobilaziti i sedmodnevne ekskurzije hrvatskih školaraca jer djeci ne možemo ponuditi ništa osim sablasno pustoga grada u večernjim satima.
Budući da sada nema direktorice turističkoga ureda, sve poslove preuzima gradonačelnik Habuš. Sudeći pak prema dosadašnjim iskustvima, gdjegod je zasjeo na čelno mjesto, primjerice, nogometni klub, ustanove su ili propale ili su se sami građani organizirali i zahvalili gradonačelniku na daljnjoj „pomoći“. Nadamo se da će, baš kao i u nogometnom klubu, proraditi i nagon za samoodržanjem endemskih turističkih djelatnika u Varaždinu, bolje rečeno, možda se upali nekome lampica.
Komentari