Homo democroaticus: Umjesto veritikale dobili smo svinutu kičmu

Objavljeno: 20.07.2015. 09:06

Zadnja izmjena: 17.02.2016. 11:30

Foto: ilustracija

U politici se, kao i u društvu, sve brzo mijenja, samo su interesi – stalni. Zanimljivo da riječ interes dolazi od latinskoga inter-esse, što bi doslovno značilo „biti između“, pa etimologija upućuje na to da su interesi uvijek između dviju ili više osoba, skupina, ono što ih povezuje.

Ma kako bili snažni i postojani, glad za zadovoljenjem interesa često je snažnija od same ideje kojom interese opravdavamo. Hrvatska je politika prepuna prevrtanja ili konvertitstva u interesima, pa je to konvertiranje u stavovima često pervertiranje političkih opcija. Ovih se dana zbiva, međutim, nesvakidašnja trampa interesima, u odnosu SDP-a i IDS-a.

IDS bismo s pravom mogli nazvati Interesnim demokratskim saborom jer gotovo da nema hrvatske stranke, s iznimkom možda HSLS-a koja je tako postojano nepostojana u svojim političkim preferencijama. I dok inače političkim strankama pa i udrugama naslonjenima ili uronjenima u politiku s prezirom možemo zamjeriti često mijenjanje stavova i političke naklonosti, IDS je ipak u nečemu posve drukčiji – oni će se složiti i s crnim i crvenim vragovima samo da postignu što više za svoj kraj, oni su jednostavno politički daltonisti kada zamiriše istarska zemlja. Otkako je Milanović prostro sve interese metafizički na čistinu – ili mi ili oni – premda, naravno, nikome nije jasno po kojem to unutarnjem metafizičkom mehanizmu narod hrvatski smije ili bi trebao birati jedino između tih dviju opreka, osim ako Milanović ne simplificira šlagerski poput Rozge „Ona ili ja“, IDS se nećka kao neodlučna mladenka.

Do prije godinu dana upravo se SDP s disidentom Kajinom obrušio u kampanji za lokalne izbore na način vođenja Istre, prozivavši IDS za korupciju, nepotizam, autokraciju, jednom riječju, napavši ih drvljem i kamenjem javno. Bez ikakva ustezanja, kao konjski trgovci na sajmu, IDS-ovci su ovih dana uvjetovali svoju koalicijsku potporu SDP-u provedbom istarskih projekata, prije svega, dovršetkom istarskoga ipsilona. Nisu se pritom previše libili otvoreno reći koji su ulozi, još pak manje istaknuti da ih ne drži uz kukuriku koaliciju nikakvo političko nego isključivo interesno partnerstvo. Opravdanje je jednostavno – oni su zastupnici svojega kraja i dužni su se za nj i brinuti.

I posve su u pravu kada ističu da su, samo ime govori, zastupnici dužni zastupati svoje mjesto, grad, županiju ili regiju, oni su naši poslanici, kako ih je hrvatski jezik nekada nazivao. Svojim zastupanjem doista su dovukli novac iz mršave i prazne državne blagajne, čak i poslovično škrti ministar Bauk izjavljuje kako je bolje izgraditi još 52 kilometra cesta u Istri nego izgubiti izbore. No, pustimo ' Interesni demokratski sabor – k jarcu, tj. kozi. Žalosna je, pretužna činjenica da naši zastupnici i poslanici uopće ne osjećaju taj poriv ili motiv zastupanja svojega kraja, nego su prije svega vojnici i zastupnici svoje partije, odnosno svoje ionako pervertirane i već prožvakane ideologije. Ne tako davno naslušali smo se slatkorječivih priča o političkoj vertikali grad-županija-država, ne o milijunima nego o milijardama ulaganja, o preporodu Varaždina i županije.

Usporedbe golih činjenica pokazat će da smo ostali goli i bosi. Istra je bolnicu dogradila i obnovila, mi još nismo dovršili natječaj i to za dogradnju kirurgije, koja je obećana još 2006.! Istra gradi mrežu cesta, sada će dovršiti ipsilon, mi brzu cestu Varaždin-Krapina tek crtkamo, nismo ni počeli otkupljivati zemljište. Istarski projekti proglašeni su državnim prioritetom, primjerice Brijuni rivijera, naše natezanje oko turističke revitalizacije Varaždinskih Toplica traje jednako tako od 2005., novih smještajnih kapaciteta nema, da ne govorimo o proširenju ponude. Premda je dugotrajna kriza iscrpila i ostavila traga i na istarskom poluotoku, ipak su tamo državne intervencije bile ljekovite i spasonosne, kao što se, s druge strane, središnja vlast ipak nije drznula upustiti u društveno i ekološki spornu dogradnju Plomina jer su i tu Istrani pokazali složnost.

U godinama pak najveće krize naši su se zastupnici zabavljali podjelama (HNS-Reformisti), središnja je vlast glatko odbijala sve dobronamjerne prijedloge (prije svega, zastupnice Martinčević), bolnica nam je kadrovski i financijski osiromašena, novih investicija nema na vidiku, turistička ponuda je sve skromnija, jedino što je država preuzela sveučilište Sjever, pri čemu nikome nije jasno što će studiji novinarstva i odnosa s javnošću varaždinskom gospodarstvu. Naši su zastupnici, čast iznimkama, prije svega slušali svoje stranačke šefove, oglušujući se i udaljujući od glasa građana. Umjesto vertikale dobili smo svinutu kičmu.

Da ne govorimo u ovoj priči o suptilnim oblicima podrške, recimo gotovo je nemoguće zamisliti Milanovića da, u danu krcatom neodloživim državničkim obvezama, na zadovoljstvo hrvatskoga puka, helikopterom sleti u Varaždin, dok Kvarner i Istru svako malo posjeti - nenajavljeno. Čovjek se očito tamo bolje osjeća.

Komentari