Homo democroaticus: Zaustavite eVaraždin!

Duga, vijugava kolona sporo je gmizala varaždinskim Korzom, protežući se od Vijećnice do Franjevačkoga trga.

Tiskalo se u povorci i staro i mlado, žensko i muško, gospođe s grincajgom s placa i radnici što rade u blizini, studenti i umirovljenici i neupućeni bi pomislio da se u hladu stare, stoljećima pregrađivane, gotičke kamene kuće, dijeli novac ili zlato kada građanstvo tako strpljivo i neumorno čeka ne bi li ušlo u sjedište svojega grada. No ne bi se to dalo naslutiti gledajući one što su izlazili: nisu ništa nosili, samo su im lica bila zabrinuta, tek bi pokoji promrmljao ili prosiktao koju ljutu onako više za sebe...

Otkako je varaždinska gradska vlast, sklona i i inače komunikološkim i sociološkim eksperimentima, naravno, sa živim uzorcima, zapela da uvede neposrednu demokraciju i izvješćivanja građana izravno i pojedinačno na samome radnom mjestu (stručno se to naziva informiranje in situ), napokon je oživjelo i mrtvo, sablasno pusto, središte grada.

Nije bilo pitanja, od banalnih tema poput veglavih kanalizacijskih šahtova preko neuređenih igrališta do namještanja natječaja za zapošljavanje, o kojemu građanstvo ne bi oblikovalo repove čekajući da im gradonačelnik osobno objasni svoje nakane umjesto da o tome prenose novinarska zabadala.

Bilo je korifeja političke misli koji su se zalagali za neposrednu, umjesto predstavničke demokracije i za što uže i bliže ophođenje izabranih narodnih predstavnika s narodom, sljubljivanje demosa i kratosa, no to iz kojekakvih raznoraznih prizemnih razloga nisu uspjeli učiniti. Kažu da je izvorno ideja bila plod magisterija jednoga od gradskih čelnika, tema se možda nije izravno poklapala s djelokrugom poslova grada, ali svakako magistarska naknada je motivirajuća za svježe i genijalne ideje.

Bilo kako bilo, ideje ionako nemaju rodne listove, ono što sa sigurnošću znamo jest neposredan povod ove neposredne demokratske prakse. Jednoga dana najčitaniji portal – eVarazdin – drznuo se bez pitanja objaviti javnu studiju, plaćenu javnim novcem građana, o možda i najvažnijem pitanju što je mučilo građane Varaždina – studiju o stanju okoliša i načinu zbrinjavanja baliranoga otpada.

Vidjevši da su se, gle čuda, novinari dosjetili javno iznijeti javnu studiju, gradonačelnik je zaviknuo iz svega glasa „Zaustavite eVarazdin“! No, prekasno, jer Reuters je još bilo moguće fizički zaustaviti ali eVarazdin ionako zaokuplja građansku pozornost u virtualnom informatičkom prostoru, a informatika i informacija su čak i korijenski bliske riječi.

Stoga su se u muci dosjetili da više neće objavljivati važne dokumente, programe, planove, studije, analize i slično jer em ih moraju podijeliti s novinarima koji ionako malo toga u svojoj urođenoj zločestoći razumiju em ih onda ovi raspačavaju u nekom virtualnom praznom prostoru građanstvu koje opet bez stručne pomoći lako griješi u tumačenju.

Da, samo pogledajte što se događa sa zakonima i drugim aktima parlamenta i vlade – ni sami nisu sigurni što su donijeli, još manje su sigurni što će ostvariti, a gotovo nikakvu sigurnost ne nalaze u primjeni jer su najvažnije akte ionako osporili ili Ustavni sud ili pak sama stvarnost.

Stoga su se dovinuli kako pomiriti sasvim prirodnu i elementarnu potrebu građana da budu informirani i zahtjev za pravodobnom i stručnom informacijom – umjesto objave, svatko će moći razgledati dokumente uz stručno vodstvo nadležnoga službenika.

Netko je odmah naravno primijetio da je to prilika i za stranačko uhljebljivanje – jer svakom će se građaninu moći dodijeliti njegov agent za posebne informacije, koji će naravno biti strančan, ovaj stručan... Zašto da eVarazdin objavljuje analize podzemnih voda Zavoda za javno zdravstvo kad je ta institucija amaterska i analfabetska u odnosu na stručnjake kojima raspolaže gradska vlast.

Zašto da se poštuje Arhuška konvencija, međunarodni dokument po kojemu građanstvo ima pravo nužno znati o svim pitanjima vezanim uz okoliš? Uz zahtjeve za neposrednom demokracijom, varaždinska je vlast smislila i novu konvenciju – informacije o stanju okoliša bez okolišanja, od stručnjaka koji već punih četiri godine ne mogu pomaknuti ni gram bala. Taj se jedinstveni dokument naziva – Vrhuška konvencija.

>>Plan zbrinjavanja: Habuš ga zbog "nepotrebne panike" ne želi objaviti, pa ga objavljuje eVaraždin

>>Dokument koji se skriva od javnosti: Dođe li do zagađenja, vodocrpilište u opasnosti za osam dana!