"Izvan okvira" Zlatka Mehuna: Ćutolozi i galamdžije

Nisam od onih koji se vole uvijek osvrtati unazad. Ne spadam ni u skupinu onih koji gledaju daleko ispred sebe, pa se onda nespretno spotaknu na prvi kamen. Takav je, primjerice, aktualni hrvatski premijer. On u svom horizontu, kao što je to ovih dana pričao u Saboru, vidi samo ružičastu sliku Hrvatske, a stalno se spotiče o neke "sitne kamenčiće" aktualne ekonomske i društvene zbilje. I pritom opet ne vidi ono što mu je pod nosom: sve više onih koji kopaju po kantama (među njima su i dojučerašnji profesori, intelektualci raznih struka, ali i sirotinja svake vrste!!!), nezaposlenost, besperspektivnost, bijeg mladih u "bolji svijet".... Takva se Hrvatska zbilja ne vidi s Markova trga, a bome ni s Pantovčaka! Ipak, ona je tu – svakim danom sve više i sve stvarnije...

A kako natjerati one koji trebaju vidjeti da – progledaju? Da bi vidjeli, najprije trebaju – čuti. I saslušati, pa zatim i zapamtiti ono što su čuli, a onda i – progledati! Složit ćete se - dug je to, često i kompliciran proces, teško shvatljiv našim aktualnim vlastodršcima i političarima uopće. Zato je i malo onih koji su čuli, još manje onih koji su razumjeli, a najmanje onih koji su shvatili poruku pukovnika u mirovini Ivana Rukljića, zapovjednika obrane Varaždina izrečenu proteklog ponedjeljka prilikom skromnog obilježavanja 23. obljetnice odlaska jugo-vojske iz ovog dijela Hrvatske. "Pobunio" se zapovjednik Rukljić protiv sve učestalijeg marginaliziranja i zaborava, pa i "naknadne istine" o činjenicama iz nedavne prošlosti. I doista, u jednom je svakako u pravu. Obljetnica odlaska jugo-vojske iz sjeverozapadne Hrvatske 22. rujna 1991. bila je velika vojna i politička pobjeda, prekretnica u Domovinskom ratu, koja je omogućila obranu Republike Hrvatske od velikosrpske agresije. A na ovogodišnjoj obljetnici (iako nije bila "okrugla") u prvim, pa ni posljednjim redovima nije bilo ni aktualnih visokih dužnosnika vojske i policije. Nisam zamijetio niti nazočnost aktualnih saborskih zastupnika (osim ludbreškog gradonačelnika) i da ne nabrajamo dalje... Možda i nije presudno što oni nisu bili na obilježavanju te obljetnice, ali nisam siguran da se toga datuma sjetio netko, primjerice, u školama i barem pet minuta u nastavi povijesti toga dana progovorio djeci o onome što se zbivalo prije samo 23 godine. I zato je gospodin Rukljić s punim pravom progovorio o "ćutolozima". Ne treba sada mlade "trovati" prošlošću, ali bi svakako trebalo dostojnije i temeljitije svake godine obilježiti 22. rujna.

Uskoro će i službeno početi kampanja za predsjedničke izbore. Nakon toga i ona za parlamentarne (možda i prijevremene) izbore. Mnogi aktualni "ćutolozi" iz saborskih klupa u trenu će se pretvoriti u bučne galamdžije. I na galamu (sa ili bez pokrića – prosudit će birači) pokušati ponovo osvojiti saborski mandat i povlastice. A kad se zasjedne u zastupničke klupe opet će se pretvoriti u "ćutologe" koji će uglavnom ispunjavati volju stranačkoga vodstva i dizati ruku za ono što će "stranka" odrediti. Interesi naroda i glasača pritom će opet biti u drugom planu. Englezi bi rekli: "Same old story" (Ista stara priča). Ili, ovaj put ipak neće biti?! Vremena je dovoljno, a šutnja ipak nije – zlato!