„Izvan okvira“ Zlatka Mehuna: Događanje turizma (2)

”Vaš ministar financija nije, nažalost, uvažio ( ili uzeo u obzir) kritike i žalbe Udruženja autobusera iz sedam najvećih europskih zemalja na odluku o plaćanju PDV-a od 25 posto po prijeđenom kilometru u Hrvatskoj za vlasnike stranih putničkih i turističkih autobusa. Sa ovom odlukom će se Vaša zemlja naučiti da se naplatom PDV-a može povećati dobit, ali da se isto tako može izgubiti milijune poradi otkazanih dolazaka gostiju i izostanka potrošnje tih gostiju u zemlji.”

Gornji citat samo je isječak iz jednog od mnogobrojnih sličnih dobronamjernih dopisa koji su proteklih mjeseci stizali u urede Hrvatske turističke zajednice, hrvatska veleposlanstva ili druga predstavništva diljem Europe, a upozoravali su na neodrživu, biroktratsku i ničim opravdanu odluku Porezne uprave Ministarstva financija po kojoj vlasnici stranih autobusa za prijevoz i provoz trebaju u Hrvatskoj imati OIB i porezni broj, te plaćati 25 posto PDV-a za svaki prijeđeni kilometar u ”lijepoj našoj”. Uporište za donošenje takve Odluke financijaši su pronašli u nekoj od dozlaboga birokratiziranih europskih direktiva i odmah je, jednako tako birokratski - primijenili.

Rezultat: Hrvatska je ”izmislila” najkompliciraniji i najskuplji sustav prijave obveze plaćanja PDV-a (izdavanje OIB-a i poreznog broja), te uvela najviši PDV za autobusere u Europi. Primjerice, U Italiji ne naplaćuju PDV, dok je Njemačka do sada imala najvišu stopu PDV-a – 19 posto! Većina zemalja PDV na prijeđeni kilometar vožnje autobusom po svojoj zemlji naplaćuje između 5 i 10 posto, a neke su (poput Švedske) uspjele ishoditi oslobađanje od te fiskalne obaveze.

Posljedica:Hrvatski propisi vožnju austrijskih ili njemačkih autobusa po ”lijepoj našoj” poskupljuju za 500 do 800 eura, dok je za autobusne turiste iz Skandinavije taj trošak još veći i kreće se od čak 85 - 95 eura po sjedalu!!!

Zaključak:mnogobrojni otkazi već planiranih autobusnih aranžmana za ovu jesen, te ”izbacivanje” hrvatskih turističkih odredišta iz ponude za cijelu 2015. godinu. Iz švedskog udruženja autobusnih prijevoznika otvoreno su našim turističkim djelatnicima poručili da su, poradi ovakve diskriminirajuće odluke, koja je po nekim tumačenjima čak i oprečna temeljnoj ideji EU – slobodnom protoku ljudi i roba – pozvali na bojkot hrvatskih destinacija predstavnike prijevozničkih organizacija u sedam najvećih i u nekim manjim europskim zemljama!

U cijeloj situaciji najtragičnije je to što se, još donedavno, aktualni ministar turizma čudio o čemu se radi, te javno poručio da će provjeriti što se može učiniti. Ako je to iskreno i mislio time je još jednom potvrdio kako u Vladi doista ”ne zna lijeva što radi desna”! Jer, još u proljeće kada je u Ministarstvu financija donijeta sporna odluka, o njezinu sadržaju i posljedicama svakako je trebalo pitati i nekoga u Ministarstvu turizma. No, to je već drugi problem!

Od turističkih skupina koje su dolazile autobusom uvijek su najviše koristi imale kontinentalne turističke destinacije, a osobito sjever Hrvatske. Sada, čini se barem prema najavama, takvih posjeta će biti manje... A Ministarstvo turizma ”otkrilo” je Plan 365 – program produljenja turističke sezone u pred i postsezoni. Godinama se on temeljio baš na većem dolasku stranih gostiju autobusima, koji bi malo putovali Hrvatskom, zadržali se na nekoj destinaciji, okušali odlična hrvatska jela i vina, razgledali bogatstvo kulturno-povjesnog nasljeđa, okupali se u toplicama....

Uostalom, kad ste naše stare znali upitati: ”kak bute vu toplice?” spremno bi odgovorili: ”z cugom ili busom!”. A sada više ni HŽ ”ne pela s cugom vu Stubake”, a birokratske gluposti strancima otežavaju i dolazak autobusom.

Odluka o kojoj pišem zasigurno će se odraziti i na posjet stranih organiziranih autobusnih turističkih grupa Špancirfestu, programu Deset dana Svete Nedjelje u Ludbregu, Varaždinskim baroknim večerima i drugim kulturno-povjesnim i turističkim manifestacijama našega kraja. Nema što, mi Hrvati smo majstori nad majstorima kad treba raditi – u korist vlastite štete!