Pisma iz Hrvatistana: Habuš sanja prijevremene izbore

Premda se nekome, onako na prvu, možda neće učiniti tako, ne postoji mnogo ljudi u ovome gradu, koji prijevremene lokalne izbore čekaju s takvim nestrpljenjem kao aktualni gradonačelnik Goran Habuš.

Štoviše, nije teško zamisliti kako je gradonačelnik, otpijajući u novogodišnjoj noći zadnje gutljaje treće buteljke žutog muškata, pod idealan scenarij nadolazećeg ljeta na prvo mjesto stavio upravo izbore i svoj debakl na njima. Nije to teško razumjeti. Situacija u Gradu postala je nezavidna do te mjere da se strateško povlačenje s odgovornih pozicija doima kao izuzetno razborit čin. Bijeg je uostalom, znamo to još od Slamniga, bolja polovica hrabrosti.

Pokušajte biti realni. Čega god da se uhvatite, od JUGS-a, bala u Brezju, MBO-a, aerodroma, Varteksa, Biotehnološkog parka, u ovome gradu ne postoji doslovno ništa što bi bilo odrađeno kako bog zapovijeda, ništa za čime se ne vuku silne dubioze ili vode sudski sporovi. Svjedoci smo stoga dramatičnih trenutaka kada vlast prestaje biti slast i pretvara se u preteško breme, trenutaka kada obožavana ljubavnica prestaje biti objekt požude i postaje osvetoljubiva vještica.

U takvim trenucima uvijek je bolje klisnuti nekamo, sakriti se pod nečiju kiklju, reći da ste se samo malo šalili, da vi na kraju krajeva nikad niste ni htjeli biti na čelu grada, da su vam sve to uvalili protiv vaše volje, s pištoljem na sljepoočnici. Ne bi to, uostalom, ni bilo daleko od istine.

Ako se samo sjetite nekadašnjih dugoročnih stranačkih planova, Habuš je danas trebao biti saborski zastupnik, a grad su operativno, pod njegovim lupom dakako, trebali kontrolirati njegovi zamjenici. Na putu ostvarenja te zamisli ispriječila se, međutim, jedna martinjska veselica i razina maligana u krvi, nešto viša od dozvoljene.

Pored sve odgovornosti koja se aktualnom gradonačelniku može staviti na leđa, bilo bi ipak nešto preuzetno i nekorektno tvrditi da je za sve probleme kriv jedan čovjek. Dio odgovornosti snose i oni prije njega i oni koju su dojučer stajali uz njega. On je, međutim, taj na čijim će se leđima, što je i prirodno zbog funkcije koju obnaša, u dogledno vrijeme lomiti koplja.

Grad doslovce pleše na rubu bankrota, jedva servisira svoje obaveze, uveden je moratorij na sve ono što ne spada pod ugovorne obaveze, 9,3 milijuna kuna strogo namjenskih sredstava povučenih iz APN-a nestalo je putem, nešto više od 5 milijuna odštete trebalo je nedavno isplatiti Biotehnološkom parku. S time u vezi vjerojatno je i prolongiranje isplate novca vrtićima, o čemu ste također mogli čitati ovih dana.

Zbog svega navedenog nije teško zamisliti da bi svaki čovjek iole odgovorniji prema vlastitoj pameti, kada bi to bilo tako lako izvedivo, poželio biti što dalje od gradonačelničke fotelje, a kamoli sjediti u njoj. Onaj tko bi se želio naći u toj poziciji morao bi biti upravo silno ambiciozan.

Jedina koja je dosad javno istaknula svoju kandidaturu nekadašnja je Habuševa zamjenica Natalija Martinčević. U slučaju prijevremenih izbora, sva je prilika,  upravo će ona, najvjerojatnije u suradnji s HDZ-om, postati nova gradonačelnica Varaždina. Što je lijepo i pohvalno ako imamo na umu činjenicu da su žene općenito na glasu kao hrabrije i upornije od muškaraca.

Problem je, međutim, taj, tvrde pametniji od nas, a imajući na umu njihovu zajedničku prošlost, što bismo na taj način moguće dobili tek nekog novog Habuša, samo nešto penetrantnijeg i oku ugodnijeg, s nešto više plave kose i nešto rumenijih usana. U tom smislu ne bi bili u krivu oni koji bi novoj gradonačelnici odmah po preuzimanju funkcije postavili ono poznato pitanje, zapravo majku svih pitanja u današnjoj Hrvatskoj: 'A gdje ste vi, gospođo, bili 2013.?' Dakle u vrijeme kada su se donosile neke od odluka zbog kojih je Grad danas u situaciji u kakvoj jest.

Elem, u kojem se god smjeru ova dramska napetost krene raspetljavati, na idućim izborima, kakvi god i kada god oni bili, kao glavni favoriti profilirat će se kandidati dviju stranaka koje su si baš nekidan međusobno čestitale Uskrs, kobajagi duhovitim, a zapravo vrlo prizemnim čestitkama. Zašto je to važno imati na umu? Postoji, naime, opravdana bojazan da su sva pamet, mudrost, vizija i identitet kandidata sadržani upravo u njima.