Pisma iz Hrvatistana: Hipokritova pogodba

Objavljeno: 07.10.2014. 11:55

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:19

Foto: Ilustracija

Pozabavimo se na početku jednim zgodnim pitanjem. Razmislite malo, postoji li možda bilo kakva sličnost ili poveznica između Blaise Pascala, francuskog filozofa, fizičara i matematičara iz 17. stoljeća i Ladislava Ilčića, hrvatskog glazbenika, katoličkog ekstremista i predavača na ovdašnjim zaručničkim tečajevima?

Na prvi pogled, složit ćete se, baš i ne. Pascala su njegovi suvremenici već u tinejdžerskim godinama smatrali genijem. Za Ilčića se to baš i ne bi moglo kazati. Po Pascalu i danas ime nosi temeljni zakon hidrostatike, po Ilčiću se, ako bude sreće, ništa neće zvati.

Blaise Pascal čitav je život patio od teških bolesti koje su mu prouzrokovale paralizu udova. Ilčić s bolestima, hvala bogu, nema takvih problema, ali zato bolesnima smatra sve koji su drugačije seksualne orijentacije od njega.

Zatim, Francuz je s devetnaest godina stvorio prvi računalni stroj u povijesti, Ilčić u sljedećih sto devetnaest vjerojatno neće stvoriti ništa spomena vrijedno.

Zatim, činjenice kažu da Pascal nije bježao od svjetovnih užitaka: pio je vino i masturbirao. Ladislav Ilčić nije nikad. Masturbirao, mislim. Sam je to posvjedočio javno. On ga je, za razliku od bedastog Pascala koji je skoro do punoljetnosti natezao veseljka, odmah počeo umakati.

Blaise Pascal govorio je nekada kako je čovjek rođen za zadovoljstvo, Ilčić danas govori kako je onanija štetno zlorabljenje seksualnosti, kako homoseksualni nisu sretni i kako je kondom političko, vjersko i zdravstveno pitanje.

Pa ipak, unatoč svim navedenim i moru nenavedenih razlika, postoji jedna zgodna poveznica između spomenute dvojice. Riječ je o licemjerju. Vrijeme, okolnosti i pobude, dakako, jesu različite, ali način razmišljanja i količina jeftinog, sebičnog oportunizma navlas je ista kod obojice.

Naime, pokraj svega dobrog što nam je ostavio u baštinu, valja reći da je upravo Pascal svojom teologijom udario temelje novovjekovne hipokrizije.

Njegova glasovita teorija 'pogodbe' svodila se zapravo na puko cjenkanje s ciljem izvlačenja možebitne osobne koristi i glasila je ovako: ako vjerujete u Boga i Bog postoji, na dobitku ste. Ako vjerujete u njega, a niste u pravu, ništa ne gubite. Računica je, kako vidimo, prilično jednostavna.

Istom vrstom hipokrizije, također s ciljem izvlačenja možebitne osobne koristi, poslužio se prije par dana i Ladislav Ilčić - samo što ju je on iz teološke domene prebacio u političku - potpisavši koalicijski sporazum s Karamarkovim HDZ-om.

Kako sad s HDZ-om, pitate se zasigurno. Zar HDZ nije u opreci s referendumskom inicijativom Željke Markić, koja traži zabranu predizbornih koalicija, preferencijalno glasovanje i spuštanje praga za ulazak u Sabor s pet na tri posto, a iza koje po defaultu stoji i njegov Hrast? Nije li to kontradiktorno?

Dakako da jest, međutim, pragmatični Ilčić uspio je doskočiti i tom problemu. Što je, molim vas, pusta kontradikcija kontra kolosalnog licemjerja, interesa i bezmjerne žeđi za političkom moći.

Kako je objasnio, ako referendum ne prođe na izbore se ide u koaliciji, ako pak prođe onda slijedi napuštanje kaolicije i samostalan izlazak na izbore. Računica je, kako vidimo, prilično jednostavna.

Ilčićeva teorija 'pogodbe' svodi se zapravo na puko cjenkanje i glasi ovako: ako podržavate referendum i referendum prođe, na dobitku ste. Ako podržavate referendum, a isti ne prođe, ništa ne gubite jer vam tri mjesta u Saboru i participaciju u vlasti garantira koalicijski sporazum s HDZ-om. Genijalno, zar ne? Do te mjere da se pitate kako se vi toga niste ranije sjetili.

Vama sve to može izgledati prilično jednostavno, međutim, nije baš tako. Da bi se došlo do toga, potrebno je imati debeo obraz i želudac od betona, potrebno je izigrati stranački statut i suspendirati jednog člana predsjedništva iz suprotnog tabora, potrebno je popiti nekoliko šamarčina od stranačkih kolega i na kraju sebi osigurat većinu skupljajući potpise po parkiralištu ispred sale u kojoj se održava stranački sabor.

Ladislav Ilčić stoički je podnio sve to, prebrodio sve Scile i Haribde i sada u zagrljaju s Karamarkom hita prema izbornoj pobjedi.
Nama preostaje tek da se zapitamo: ako je onaj čudak Leibniz bio u pravu i ako zaista živimo u najboljem od svih mogućih svjetova, kako tek izgleda najgori?!

Komentari