Pisma iz Hrvatistana: Kako je Ivo Josipović na kraju postao beskućnik

Prizor je bio uistinu potresan i srceparajući. 'Moram od nečega živjeti', jedva je - na izmaku snaga, više gladan nego sit, zaogrnut jeftinim dronjcima - pred reporterkom RTL-a kroz zube procijedio sijedi, oronuli starčić ispijenih obraza i ispucalih dlanova, pravdajući svoj zahtjev da mu se još pola godine isplaćuje puna plaća u iznosu od gotovo 25 hiljada kuna, a onda nakon toga, dakle narednih pola godine, još polovica iste.

Ime mu je, saznajemo u nastavku priloga, Ivo Josipović i do prije mjesec i pol dana bio je predsjednik države, da bi onda, doslovce preko noći, postao paradigmom slavnog baroknog končeta o kolu sreće što 'uokoli vrteći se ne pristaje' i na zemlju obara one što su još jučer letjeli nebu pod oblake.

Život baš zna biti kurvin sin. Tko bi rekao da će bivšeg predsjednika tako brzo sustići sudbina one sirote starice koju je na vrhuncu moći, dok je kopala po kanti za smeće tražeći nešto čime bi popunila prazninu u želucu, onako s distance upitao: 'Bako, kako živite?'

Da, što bi rekao pjesnik, život je stari kurvin sin. 'Moram od nečega živjeti', mrmori tako pred kamerama dojučerašnji predsjednik i kažiprstom otire suzu ispod oka, sve se dovijajući gdje će sutra naći koju kunu za koricu kruha ili barem kakvu kost ne bi li skuhao pola litre sirotinjske juhe.

Veliko je, međutim, hrvatsko srce, domaći će čovjek već iznaći način kako pomoći obespravljenom starcu.

Cijelu kolumnu Pisma iz Hrvatistana pročitajte u novom broju etjednika.