Pisma iz Hrvatistana: Kapelan i hipokrit

Znam da će zvučati nevjerojatno, ali zaista nije riječ o Jeleni Rozgi ni o Lidiji Bačić, nije riječ o Petri Kovačević ni o mladoj i seksi Kristini. Ne radi se tu, naime, ni o kakvom 'cirkusu u opisu života', 'čaši viskija ili vozačkoj dozvoli', ne radi se, naravno, ni o onima koje je 'odnijela votka'. Daleko od toga, svaka njima čast i slava, ali momentalno najveća zvijezda hrvatskog estradnog neba nije nitko drugi nego zagrebački studentski kapelan don Damir Stojić. Upravo ovih dana on odrađuje unaprijed rasprodanu turneju po hrvatskim gradovima, u sklopu koje je, ima tome par dana, posjetio i Varaždin. Mlado i staro, crveno i crno, bogato i bijedno, svi nahrupljuju u dvorane, mediji šalju reporterske ekipe, fotoaparati blicaju, svi oduševljeno plješću, skandiraju i svi se tresu u kolektivnom orgazmu čekajući da na scenu istrči don Stojić.

Ima Crkva taj običaj da iz svoje izdavačke kuće svako malo na tržište izbaci neki novi 'one hit wonder' projekt koji onda ekspresno, preko noći pohara sve ljestvice popularnosti. Nekada je, recimo, sjećate se, velika zvijezda bio Zlatko Sudac. Naš najpoznatiji stigmatik obdaren sposobnošću levitacije i bilokacije bio je, uvjeravali su nas tada bolji poznavatelji njegova opusa, jednostavno drugačiji. Nije on bio kao drugi popovi, on je bio novo lice Crkve u Hrvata. Mladima je na akustičnoj gitari svirao Thompsona, starije i nemoćne liječio je pogledom i jednim pokretom ruke, slikao je, pjevao i krvario iz čela. Zahvaljujući tome, s njegovom popularnošću nisu se mogli mjeriti ni Severina ni Mile Kekin iz Hladnog piva.

Nikome tada nije smetalo što je u propovijedima branio ubojice poput Glavaša i Norca, nikome nije smetalo što raspačava strah od abortusa i homoseksualnih brakova, kao što, uostalom, nikome nije smetalo ni to što je svaki njegov medijski istup bio ne na granici, nego eklatantan primjer šovinizma i ksenofobije. On je jednostavno bio drugačiji. Nekako u isto vrijeme kad i Sudac, kratko je zabljesnuo i don Anđelko Kaćunko, poznati bloger, posvuduša i joker u kvizu 'Tko želi biti milijunaš', ali njegova se karijera estradne zvijezde ne može mjeriti s karijerom karizmatika Sudca. S njime se može mjeriti samo vehementni studentski kapelan.

Upravo ono što je nekada predstavljao velečasni Sudac danas predstavlja don Damir Stojić. Upravo je on nova estradna zvijezda i novo lice Crkve u Hrvata. Mlad, razigran, slikovit u izrazu, nema u njega one tipične svećeničke strogoće i distanciranosti, više je on kao jedan od nas. I baš kao što su nekada svi bili oduševljeni karizmatikom Zlatkom, tako su sada svi oduševljeni kapelanom Damirom. Nikome pritom ne smeta što se iza njegovih ušminkanih poruka o ljubavi i zajedništvu pomalja jeftina demagogija i strah od različitog, nikome ne smeta što gorljivo brani i zagovara kriminalce zaogrnute popovskim haljama, kao što, uostalom, nikome ne smeta ni to što je u svojim medijskim istupima navlas isti kao i njegov prethodnik, dakle eklatantan primjer netrpeljivosti i isključivosti. Ipak, uvjeravaju nas ovih dana bolji poznavatelji njegova opusa, on nije kao drugi popovi, on je jednostavno drugačiji.

Kod njega nema tabu tema, s njime se može pričati o svemu i svačemu. A o čemu to točno studentski kapelan uglavnom priča na svojim 'događanjima naroda'? Pa o čemu bi drugome nego o seksu. Stari je to vic: kako ćete znati da naši svećenici pričaju o seksu? Jednostavno, miču usnama. Nije da nema drugih tema – država je praktički propala, u bescjenje se prodaje zadnje grumenje obiteljskoga srebra, studenti nakon diplome završavaju na ulici i kopaju po kontejnerima, pa ipak, njihovu kapelanu Stojiću puna su usta ženskih i muških spolnih organa.

'Oni koji masturbiraju i oni koji gledaju pornografiju imaju emocionalnih problema.' Ili:'Ne treba učiti ljude kako pravilno staviti kondom, nego ih treba učiti tome da se ne upuštaju u nemoralno ponašanje.' Ili:'Kondomi ne sprečavaju trudnoću ni HIV, jedina zemlja u kojoj broj zaraženih opada je Uganda.' I taman kada čovjek pomisli da je u Afriku doselio Brešanov don Fabijan i da sad tamo zajebava nepismene bušmane bušeći im kondome, kapelan nudi znanstveno rješenje:'To je zato što je vlada doslovce protjerala lijevo-liberalne udruge i vlast stavila u ruke Katoličke crkve.'

I dok kapelan Stojić tako zabavlja svoje ovčice, matičnu mu kuću potresa novi pedofilski skandal. Prije nego što se slegla prašina oko slučaja poremećenog pervertita don Nedjeljka Ivanova, pod istragom se našao i tajnik zadarskog nadbiskupa don Darijo Tičić. On je, kako je objasnio, jednoga dana upalio svoje računalo, a na ekranu su, gle čuda, ničim izazvane, same od sebe počele iskakati slike dječje pornografije. Pokrenuta je istraga, ali nikakvih materijalnih dokaza neće biti zato što je, gle opet čuda, grom uništio hard-disk njegova kompjutora.

Ne znam za vas, ali mene je ta priča neodoljivo podsjetila na ono čudo otprije par godina kada je nepoznat netko provalio u župni ured fra Ljube Šimunovića i onda noćima s njegova telefona ispovijedao bludnice sa Solomunskih otoka nabivši račun od gotovo dvjesta hiljada kuna. Ili, recimo, na ono čudo kada je neki nevaljalac prološkome župniku Anti Maduniću ukrao mobitel, gurnuo mu pištolj u džep, pa onda u sljedećih sedam mjeseci s njegova mobitela lokalnim djevojkama poslao preko dvadeset dvije hiljade poruka koje su uglavnom sadržavale pozive na seks i eksplicitne slike muškog spolnog organa.

Sluša čovjek tako Damira Stojića i pita se hoće li kapelan na svojim duhovnim obnovama napokon prozboriti koju o tome. Hoće li ikada progovoriti o svećenicima koji su se odrekli drkokatoličke vjere i stali sijati sjeme po lokalnim župama ostavljajući za sobom trudne djevojke i udane žene? Zašto po cijele bogovetne dane samo navlači kondome? Zašto ne kaže koju o pedofilskim skandalima koji potresaju njegovu firmu? Nije li to malo licemjerno? Bit će, međutim, da mu se samo ne da ponavljati ono što je već odavno apsolvirano. On je problem pedofilije riješio za sva vremena ne tako davno u jednom novinskom intervjuu:'Svećenik kojeg mediji proglase pedofilom zapravo nije pedofil. Ako neki svećenik spava sa curom od sedamnaest godina(???), sutradan će u medijima izaći vijest o svećeniku pedofilu. A pedofilija je bilo koja seksualna radnja s djetetom ispod puberteta, dakle ispod dvanaest godina. Mediji stvarno prenapuhuju slučajeve.'(???)

Nakon ovakvih izjava zaista nije teško shvatiti kako to da je baš don Stojić postao najveća crkvena zvijezda u Hrvatskoj. Upravo zato što je on Crkva u malom. Upravo on pravo je lice Crkve u Hrvata. U Crkvi takvoj kakva je, odnarođenoj i socijalno neosjetljivoj, zatucanoj i za parama pojagmljenoj, teško da bi zvijezdom mogao postati netko poput pokojnog don Branka Sbutege, netko poput Petra Kuzmiča, fra Ive Markovića ili pak don Ivana Grubišića. U takvoj Crkvi, u kojoj su samoživost, licemjerje i prijetvorna dobrohotnost odavno zamijenili istinske ljudske vrijednosti, glavnim zvijezdama i reprezentima mogu postati jedino lunatici poput Sudca i don Stojića. Za kraj, ako smijem parafrazirati velikog Gustla, čiju stotu obljetnicu smrti obilježavamo ovih dana: nažalost, riječ svećenik i riječ hipokrit u Hrvatskoj već dugo ne mogu funkcionirati nikako drugačije nego kao sinonimi.