Pisma iz Hrvatistana: Lokalno zatupljenje

Bilo je, najzad, krajnje vrijeme da netko napokon postavi i to pitanje. Neizbježno, mučno i dramatično, jedno od onih iz rubrike 'sve što ste htjeli znati, a niste se usudili pitati'.

Hoće li nam se, dakle, ljeto ikada više vratiti? Hoćemo li ikada više ugledati sunce? Ili ćemo svi zajedno skončati bijedne živote u novovjekovnom potopu biblijskih razmjera?

Pokušajte zamisliti, Zoran Milanović u polusnu će ugledati bljesak i začuti Jahvin glas koji mu poručuje da načini korablju od smolastoga drveta, trista lakata u duljinu, pedeset u širinu i trideset u visinu. Zatim neka u nju uvede po dvoje od svake vrste što će se spasiti. Dakle dvoje iz HDZ-a, SDP-a i tako redom.

Zamislite u međuvremenu premijerovo lice izborano od brige gdje će naći drugog iz HSLS-a. Učinit će Milanović sve kako mu je Gospod zapovijedio i onda tako sačekati, četrdeset dana i četrdeset noći, sve dok mu golubica u kljunu ne donese svježi maslinov list. Za to vrijeme Jahve će na zemlju pustiti dažd i istrijebiti s lica zemlje sve kvarno što je sam, na svoju sliku i priliku, stvorio.

Što nam se to događa, pitaju se tako već neko vrijeme Hrvati na društvenim mrežama, po zadimljenim kafićima i u redovima na blagajnama, dok Zoran Vakula šalje malog po kruh i u kladionicu, jer sam ne smije iz kuće izaći, u strahu da ga ne dohvati pomahnitala gomila željna sunca.

A da je vrag zaista odnio šalu i da je stvar već daleko premašila puka kafanska prepucavanja, svjedoči i činjenica da su se u čitavu priču bez iznimke uključile i najtiražnije dnevne novine, plasirajući na duplericama stručne ekspertize opremljene frapantnim naslovima tipa – hoćemo li doživjeti još barem jedno ljeto?!

Sva znanost, od meteorologa i klimatologa, do povjesničara, geologa i geografa uprla se objasniti nam kako priroda ima svoje zakonitosti, cikluse, kako se klima mijenja, kako je ekstremnih odstupanja bilo i ranije - od holocena, preko srednjovjekovnog toplog perioda oko hiljadite godine, do 'malog ledenog doba' nakon toga - pa kako ih onda neće biti danas kada je čovjekov utjecaj na zbivanja u atmosferi postao kudikamo značajniji nego ikada prije. I sve uzalud.

Ne možeš ti našeg čovjeka zajebat tek tako. Uzalud spoznaje o promjenama u toplinskom zračenju, o odstupanju od Zemljine planetarne orbite, o promjenjivosti tektonike ploča, uzalud stotine godina proučavanja i biblioteke napisanih knjiga.

Na jednoj strani našla se tako sva nauka, stručnjaci i najmodernija tehnologija, a na drugoj naš čovjek, domaći genij, kojeg je život naučio pameti, i koji je riješio uzeti stvari u svoje ruke i u hipu, k'o iz p..., p..., pipe, prostaci jedni, detektirao u čemu je zapravo stvar.

Ne mogu ove silne kiše i poplave koje nose za sobom biti slučajne. Kakva klima, kakvi bakrači. Sve to rezultat je, pogađate već, jedne dobro isplanirane globalne antihrvatske urote. Kapitalističke, džihadske, četničke, tako nekako. Ne zna bjelosvjetska gamad kako bi nam došla glave pa nam, eto, šalje potop.

Ne sjećam se uistinu kada smo zadnji puta mogli čuti toliko nevjerojatnih priča o bilo čemu, koliko ih u zadnje vrijeme slušamo u vezi ovog poremećenog vremena, i što je najbolje od svega, ne pričaju ih kojekakve polupismene babe gatare, već ozbiljni, obrazovani ljudi koji inače drže do sebe.

Jedna od tih priča, recimo, kaže da to Arapi naručuju kišu za pravljenje umjetnih oaza, da im je dosta pijeska, da im na uši izlazi. U međuvremenu su je, kažu, za neki čas skupili dovoljno pa su sad zaustavili oblake – i to baš namjerno iznad nas - i čekaju da se rezerve malo isprazne.

Neće je, vidite, đubrad nabiksana naručit iz bližih monsunskih krajeva, s oceana, odnekud, nego baš, sunceimžarenopoljubim, preko Lijepe Naše.

Druga kaže da to onaj nakot po Briselu, Berlinu, Bostonu i tko zna otkud sve ne, ne zna kako bi zaustavio naš rapidni gospodarski rast pa nam kišom uništava turističku sezonu. Kao da smo mi toliko kratkovidni, nesposobni i glupi da kompletno funkcioniranje države svedemo na dva mjeseca sezone. Kao da nemamo industriju i izvoz.

Treća pak kaže da čitava sjeverna Hrvatska, na čelu sa Slavonijom, pliva samo zato što je od poplava trebalo spasiti Beograd i širu okolicu.

Četvrta ide za time da je bagra četnička u blizini Beograda dala izgraditi moderni HAARP sustav samo s jednim jedinim ciljem - da potopi cijelu Hrvatsku. Peta tvrdi da je problem ipak u Talijanima, šesta za sve okrivljuje Putina, sedma Kineze.

Sluša čovjek tako sve te priče i ne zna više tko je tu zapravo lud. Jedno je, čini se, ipak sigurno: od globalnog zatopljenja gore je tek akutno lokalo zatupljenje.