Pisma iz Hrvatistana: Radelić nije iznimka, već pravo lice današnjeg SDP-a

Bilo je, najzad, samo pitanje vremena kada će se i to dogoditi. Varaždin je nevelik grad, ne mora čovjek biti inspektor Columbo, niti mora u profesionalnom smislu – bilo kao član stranke, bilo kao novinarsko pero - biti bogzna kako duboko uronjen u lokalne političke vode da bi doznao za višegodišnji manjak ljubavi između vodstva županijskog i gradskog SDP-a.

Samo da tu i tamo, s vremena na vrijeme, pola sata, ne treba duže, sjedne pokraj fontane ili na Stančić, već bi mu bilo kristalno jasno kako stvari stoje. Bilo je stoga, kažem, samo pitanje vremena kada će ŽO SDP-a vrhu stranke predložiti raspuštanje Gradske organizacije i kada će Vjeran Radelić, vitez švedskoga stola, kako mu se tepa u kuloarima, ostati na brisanom prostoru, razoružan, bez zaštite stranačkog štita.

Štošta se šefu gradskih esdepeovaca stavlja na dušu, između ostalog i nedostatak suradnje, loše vođenje gradske organizacije, loše obavljanje posla zamjenika gradonačelnika, dodatak na plaću i ekskomunikacija gotovo polovice stranačkih kolega radi jačanja vlastite pozicije.

Ipak, pored svega navedenog, nekako najzanimljivije zvuči krimen da je na lukrativnim pozicijama u gradskim firmama zapošljavao ženu i prijatelje. Zašto? Prvi je to zabilježeni slučaj da je jedna stranka, pa još k tome tako velika i utjecajna, izgleda potpuno nesvjesno, tako javno i decidirano priznala nepotizam u vlastitim redovima.  

U SDP-u vjerojatno smatraju kako će se micanjem Radelića riješiti problema. No, kudikamo veći problem za cijelu stranku krije se u nečem drugom. Nije problem Radelić sam po sebi, nije kvaka u tome što ga nitko neće pamtiti po zavidnoj marljivosti i sposobnosti, niti u tome što je zapošljavao ženu i prijatelje. Veći problem leži u činjenici da je Radelić zapravo SDP u malom.

Cijelu kolumnu Pisma iz Hrvatistana pročitajte u novom broju etjednika.