Pisma iz Hrvatistana: Titove i Tuđmanove biste valja smrskati maljem

Nisam mislio da ću ovo ikada napisati, ali eto, treba biti pošten i priznati: Tomislav Karamarko potpuno je u pravu. Barem u jednome.

Potpuno je u pravu kada kaže hvala bogu što je napokon otišao Ivo Josipović. Jedan je problem riješen. Puno veći, međutim, krije se pod upitnikom hoće li ono što slijedi biti bogzna kako bolje od njega.

Rashodovani predsjednik tek po završetku mandata počeo je biti onakav kakav nije bio prethodnih pet godina, dakle jasan i konkretan, i raditi ono što je zapravo trebao raditi cijelo vrijeme. Pa je tako tek na odlasku iskoristio priliku i upozorio naciju na opasnosti koje prijete. Ustaška zmija, kazao je, i dalje ne spava. Mjesta za paniku, sva je prilika, ipak nema.

Za njegovu nasljednicu susreti sa zmijama nisu nikakva rijetkost, već stvar rutine. Njeni susreti s poskocima uvijek su završavali dobro. Ona je oduvijek instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija. Tako barem piše u njenoj, friško objavljenoj biografiji, gundulićevskoj pastorali ispjevanoj epskim desetercima, o idiličnom djetinjstvu i životu dječaka zarobljenog u tijelu lijepe djevojčice...

Cijelu kolumnu Pisma iz Hrvatistana pročitajte u novom broju etjednika.