Pisma iz Hrvatistana: Životinja pokušala usmrtiti psa ili kako uvijek ubiti slabijega od sebe

Objavljeno: 30.06.2015. 15:11

Zadnja izmjena: 17.02.2016. 11:45

Foto: Ilustracija

To da pas ugrize čovjeka, to već odavno nije vijest zanimljiva medijskoj mašineriji. Vijest je – znaju to danas svi brucoši novinarstva koji nisu prespavali uvodno predavanje, baš kao što znaju i svi oni koji su barem pola sata prosjedili u nekoj novinskoj redakciji – kada se dogodi obratna situacija.

Po istom principu, ne može drugačije biti, funkcioniraju, dakako, i navike čitateljske publike. Krajnji konzumenti uvijek pasivno slijede zakonitosti novinarske logike. Ne treba stoga čuditi činjenica da je pozornost svekolike javnosti ovih dana najviše zaokupila – vidi se to po čitanosti i po broju komentara u lokalnim i nacionalnim medijima koji su je prenijeli – vijest iz susjednog Sračinca, gdje je jedna životinja pokušala likvidirati psa. Kako? Što?

Priča, da ne duljim, kaže ovako: 22. lipnja, u ranim poslijepodnevnim satima, u šumarku pokraj divljeg odlagališta smeća u Sračincu, jedna je praznoglava životinja, zarobljena u tijelu četrdesetpetogodišnjeg kretena, zavezala psa za drvo, a zatim ga izudarala čekićem po glavi, ostavivši ga da u agoniji iskrvari. Nakon dojave, na teren su izašli članovi udruge Spas i pronašli psa koji je bespomoćno ležao u grmlju. RTG snimka pokazala je teško oštećenje lubanje. Obavljena je stoga hitna operacija. Kako doznaju lokalni mediji, pas se zasad uspješno oporavlja, a policija dovršava kriminalističku obradu životinje.

E sad, postavljate si, vjerujem, i sami pitanje što je, zapravo, nagnalo životinju da ovako brutalno, udarcima čekićem pokuša dokrajčiti psa koji se ne može braniti? Da li ju je pas na bilo koji način ugrožavao? Da li ju je taj bestijalni čin učinio momentalno sretnijom? Je li u pitanju bio osjećaj animalne ljubomore zbog toga što je pas pokazivao višu razinu inteligencije od nje same? Je li bio problem u veličini spolovila? U tome što su morali dijeliti zajedničku kućicu i obroke?

Što god bio razlog, problem se mogao drugačije riješiti. Psa uvijek možete pokloniti prijatelju, možete ga dati susjedu, možete ga udomiti negdje, normalni ljudi, fala bogu, još uvijek postoje. Jest da su rijetki, ali postoje. Zašto čekićem po glavi?
Mogli bismo filozofirati do sutra, ali nema potrebe. Odgovor je, bojim se, tako prost i prizeman. Odgovor je zapravo isti kao i odgovor na pitanje zašto taj isti pas liže vlastita jaja. Zato što može. Tako jednostavno. Životinja je odlučila likvidirati psa zato jer može. To je to. Ubiti slabijeg od sebe samo zato što se može. Danas je to pas, sutra će biti žena, dijete, Srbin ili peder. Tako svejedno.

U kakvom mi to svijetu i vremenu danas živimo, zapitali su se, vjerujem, mnogi ovih dana, sablažnjeni upravo opisanim zvjerstvom. Naivna je, međutim, dozlaboga pretpostavka da je današnje vrijeme po bilo čemu bolje od prijašnjih. Ljudi se u svojim emocijama i instinktima nisu promijenili ni za milimetar. Tako je od paleolitskih hordi do danas. Iživljavanje nad slabijima konstanta je ljudske povijesti.

Nastranost je, kako nas je lijepo poučio nesretni Edgar Allan Poe, jedan od najiskonskijih poriva ljudskog srca. U korijenu svake mitologije, kako grčke, tako i skandinavske, o religiji da i ne pričamo, leži nasilje. Mi ubojice ugrađujemo u sustav odgoja. Nasilje je čovjekov početak početka. Od izlaska iz maternice pa do samrtnog hropca ljudsko biće generira nasilje. Ubojstvo nesretnog psa, dakako, uvijek funkcionira kao prigodna pretpremijera. Već sutra, te iste životinje ubijat će ljude.

Komentari