Priče s kavice Ines Hrain: Interese ljepotica razotkrio je "net"

Nekada davno, dok smo još bili djeca cvijeća, sjedili smo u krugu, raspravljali o životu i svemiru, a između nas je obično kružila kakva flaša.

U takvom se krugu obavezno našao i pokoji mudrac, tip obučen u najšarenije indijske tunike, s hrpom perlica i lančića po sebi, duga kosa s razdjeljkom u sredini, malo kovrčava, savršena bradica i srednjevjekovni brčići. Komad s plakata za film „Kosa“.

On šuti, mudar je, ne uključuje se u prizemne rasprave, jer svemir, život i ostale trice ima u malom prstu. Povremeno se posprdno nasmije, te poput Bude sa svojeg trona blagonaklono promatra okupljeno društvance. Ako bi s takvim koja i prohodala, taj ju je nakon sjedeljki pratio kući, šutio i putem, poljubio je za kraj i ništa se drugo iz njega nije moglo izvući. Sokrat mu nije ni do koljena.

Ali, eto zla. Posljednjih godinica pojavio se Internet i mobiteli, dakle pisana riječ koju ne možeš nikako izbjeći. Na poruku moraš odgovoriti, a ako se uključiš u kakvu FB raspravu, ne možeš je jednostavno odšutjeti. I tu je tip raskrinkan.

Na šaljivu raspravu, primjerice oko nekog kipa koji se udebljao, on će odgovoriti praveći se i dalje mudar: „Ljudi su zli, oprostiti mogu, ali zaboraviti nemogu!“ Ili, na popularne tri sličice s očerupanim pijetlom koji predstavlja rastavljenog muškarca, on nadovezuje: „ Što mi je učinila bilo je jednom i sada neka drugi pati.

Cijelu kolumnu Ines Hrain pročitajte u etjedniku.