Odavno smo primijetili da se ljudi puno sigurnije osjećaju iza stakla svojih naočala. Naročito sunčanih, ali i obična predstavljaju kakvu takvu zaštitu od utjecaja vanjskog svijeta.
Isto tako, godinama promatram ponašanje i face ljudi kad se nalaze u sigurnosti svojih automobila, zaštićeni iza vjetrobranskog stakla. Griženje noktiju, kopanje nosa, kihanje i kašljanje bez maramice, samo su neke od uobičajenih sitnica koje tako možemo snimiti.
Zatim, tu su lica zanesena pjevanjem ili nekim zamišljenim razgovorom, te izobličena imaginarnim svađama i psovanjem, smijehom ili suzama. Nadalje, tu su tipovi koji namiguju ženama i žene koje se koketno osmjehuju tipovima, a sve se to može odigrati unutar par sekundi slučajnog susreta na semaforu ili pri skretanju na raskrižjima. Sva takva ponašanja i izrazi u potpunosti su socijalno nedopušteni u realnom svijetu, no iza stakla naše kuće putujuće, zlobni se odaju, sretni raduju, tužni tuguju, a zavodnici… Pokušavaju ugrabiti svoju šansu.
Zatekoh se prije nekog vremena na benzinskoj pumpi. Upravo sam platila natočeni benzin i vraćala se u auto. Ispred mene, s desne strane, lagano je promicao automobil čiji ga je vlasnik već opskrbio benzinom i platio.
Otvorim vrata da sjednem, ali zaključim da ću ipak prije toga skinuti vestu i ostati u kratkoj majici jer me čeka podulje putovanje. Kako sam tih dana istegnula rame, započela sam sa skidanjem vrlo polako i oprezno, najprije jedan rukav, pa lagano drugi. Kod skidanja drugog morala sam se cijelim tijelom istegnuti prema naprijed kako bih umanjila bol. Konačno, uspijem se izvući iz vunene vestice, pa uočim i da mi se jedna naramenica grudnjaka spustila ispod rukava majice.
Pa je popravim. Konačno uspijem sjesti u auto. Srećom, nikog nije bilo iza mene da mi spominje majku i psa u istoj rečenici. Ali tad spazih da je onaj tip koji je natočio prije mene još uvijek na istoj poziciji. Stoji na mjestu, bulji u mene i promatra moj striptiz.
Cijelu kolumnu pročitajte u novom broju etjednika.
Komentari