Priče s kavice Ines Hrain: Rogoz - taj mračni i obećavajući podrum našeg kazališta

Piše: Ines Hrain

Objavljeno: 14.06.2015. 20:18

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:18

Foto: ilustracija/arhiva

Kad sam se jednog petka, prije punoooo godina, mlada, nadobudna i slobodna, zatekla u Rogozu, stvar je završila vrlo veselo.

Taj mračni i obećavajući podrum našeg kazališta, bio je pravi raj za moju mladenačku dušicu, leglo zanimljivih tipova, glumaca, muzičara, umjetnika svake vrste, ili običnih šank filozofa. Feštica je potrajala do jutra, ponuda poroka bila je raznovrsna, a moje frendice i ja plivale smo kao ribe u vodi.

No, kad je svanulo podne sljedećeg dana i okrutna svjetlost svakodnevnice prodrla mi u sobu, odmah sam pojurila zagrliti školjku. Nakon svakog pojedenog zalogaja ili ispijenog gutljaja vode, ritual sam morala ponavljati, toliko mi se omilio. Do ponedjeljka sam izgubila jedno četiri kilice, te dehidrirana i na rubu iznemoglosti dovukla se u isti kafić, jer sam dolje zaboravila kišobran.

Skrušeno i prepuna srama, obratih se konobaru u vezi tog slučaja, dok su me pucali flešbekovi gluposti koje sam u petak izvodila. Osjećala sam se poput puža golaća. Tu me uhvatio jedan tip, iskusan i stariji, te primorao da popijem kavu i sok. Strogo mi je objasnio da se nemam razloga držati kao posrana kokoš, jer ovdje, a i općenito u svijetu odraslih, vlada jednostavno i jedinstveno pravilo – O JUČERAŠNJEM PIJANSTVU SE NE RASPRAVLJA! 

Poslovica je kineska i samim time premudra. Ne treba sumnjati u njezinu socijalnu vrijednost. Fino mi je ušla pod kožu, te se ondje zadržala poduži niz godinica. S tendencijom da opstane do samoga kraja. 

Ovih dana sjetih se tih svojih društvenih početaka, što me odmah asociralo i na riječi Biance Jagger, popularne bivše supruge Micka Jaggera. Naime, i ona se rado odavala tulumima bez kontrole, koji su znali trajati i do tri dana. Nakon toga, kako je izjavila, prva tri dana nije jela ništa, nego je pila samo vodu i malo friško iscijeđenog soka. Nakon toga krenula je s jogurtićima i juhicama. Vježbala, šetala se, plivala. Pa tako do dva tjedna.

Nakon ovakve kure, izgledala je bolje nego prije početka trodnevne fešte. Dapače, ukupan zbroj unešenih štetnih tvari i proživljenih sramotnih događaja, plus ukupan broj unešenih vitamina u sokićima, čišćenje organizma gladovanjem, vježbanje, opuštanje i promišljanje o vlastitom životu, daje jasnu računicu. Debela terevenka pomaže svakom biću da spozna vlastito ja i da izgubi neželjenu kilažu.

Tu je još i društvena korist od novostečenih poznanstava, jer sve sudionike zabave imamo u rukavu zbog degutantnih činova kojima smo svjedočili. Dok sami sebe tješimo obrambenim mehanizmom da mi ipak nismo izgledali kao oni.

Dakle, za sve one koji su donijeli još novogodišnje odluke, a nisu izgubili ni grama, ovo je zadnji voz. Nađite ekipu, zaružite do jutra, popijte i popušite dovoljno da vam bude slabo tri dana, plešite na stolu, i osramotite se na sto dvadeset načina.

Zatim gladujte sedamdeset i dva sata, hranite se juhicama i jogurtima, vozite se biciklom do bajera ili Drave, plivajte šećite, doživite katarzu i napokon, ispod zimskog sala i mrzovoljnih crta lica – pronađite sebe!

Komentari