Homo democroaticus: Sjaj bala

Često se život pobrine da se oprečne stvari dogode gotovo pa istodobno i prisile nas da shvatimo kako je sve u ljudskome društvu moguće izmiriti barem utoliko da ono što bi se zdravom razumu trebalo činiti nemoguće postane djelomice nešto samorazumljivo. Malo učenim jezikom rekli bismo coindicentia oppositorum, pomirenje i prožimanje oprečnoga u istome trenu.

Više smo puta ovih dana mogli čuti kako građani negoduju zbog održavanja sjajnoga bala te ga povezuju sa značenjskim srodnim izrazom baliranoga smeća na ulazu u grad. Ne bismo baš bili skloni reći da je puka koincidencija da i bal kao plesna priredba i bala kao omot što sadrži različite stvari doista potječu iz francuskoga te su istoga korijena riječi – okretati, okretati se, omatati. I rekli bismo da se poveznica iscrpljuje samo u ovom filološkom prožimanju, inače je riječ o nečemu što je doista oprečno. Međutim, varaždinska stvarnost neumitno nam dokazuje da se opreke približavaju i u krutoj stvarnosti, odnosno da je možda naše poimanje stvarnosti bilo prekruto da bismo to prije vidjeli.

Sjajni bal predstavlja se kao tradicija ovoga grada, što jest u neku ruku točno, međutim, samo u krnjem smislu. Tradicija je korijen koji stalno treba njegovati, rekao je A. France jednom. Činjenica je da gradovi sa živom tradicijom građanske kulture poznaju balove kao mjesto susreta, osobne i društvene promidžbe, generacijske i socijalne inicijacije i maturacije, načina da se postane viđen i da se stekne glas o sebi u ustima i očima drugih. Ali ne smijemo zaboraviti da su se balovi priređivali u skladu s staleškim statusom i slojevitošću građanskoga društva i da su obuhvaćali različite kategorije – od obrtništva na obrtničkom balu, vatrogasaca na vatrogasnom balu, oficira na oficirskom balu itd. Gledamo li tako, onda bi najprimjerenije bilo upriličiti vatrogasni bal jer je on bio narodski najširi pa stoga i najživlji, osvojio je gradske ulice i trgove i možemo ga nazvati s pravom pučkim balom. Obnovljena tradicija varaždinskoga bala od 90-tih naovamo naginje salonskome a ne pučkome plesanju i zabavi i sama za sebe nastoji priskrbiti dojam posebnosti, hoch glazbenoga, plesnoga, gastronomskoga pa i ukupno društvenoga događaja, što se vidi i po vrijednosnoj etiketi – varaždinski gala bal. Ta neprikrivena težnja da se nešto proglasi od prvorazredne važnosti i društvene vrijednosti, međutim, tek bi trebala biti popraćena i elitnošću, koja se pak uvijek dokazivala, između ostaloga, i činjenicom postojanja sloja koji može upriličiti i platiti takav vid zabave, pa s pravom prigovara dio građana da je lako upriličiti gala bal s proračunskim sredstvima. Tako se gala bal zapravo pokazuje vrlo pučkim jer ga izravno iz proračuna plaća varaždinski puk.

Cijelu kolumnu pročitajte u etjedniku.