kolumne

Štromar, Čačić, Kišić i Čehok uoči izbora za 30 dana pišu o Europskim fondovima - evo što kažu

30 dana

Objavljeno: 09.09.2016. 17:55

Zadnja izmjena: 09.09.2016. 18:14

U novom broju našeg visokotiražnog besplatnog mjesečnika 30 dana ponovno vam donosimo poglede svih relevantnih političkih subjekata u gradu Varaždinu i Varaždinskoj županiji.

Župan Predrag Štromar, bivši saborski zastupnik Radimir Čačić, zamjenik župana Alen Kišić te bivši varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok, ovaj put pišu o korištenju Europskih fondova, problemima i potencijalu istih.

 

Do zadnjeg atoma snage

Predrag Štromar

Nekako je ustaljeno mišljenje da se do sad nije povuklo dovoljno sredstava iz EU fondova. Međutim, Varaždinska županija provodila je projekte, bilo kao nositelj ili partner, u ustanovama kojima je osnivač, kao što su obrazovne institucije ili organizacije civilnog društva. Kada se svi ti elementi uzmu u obzir dobije se realno stanje koje govori da je Varaždinska županija u samom vrhu po dobivenim sredstvima iz Europske unije.

Dakle, samo u razdoblju od od 2011. do 2014. Varaždinska županija povukla je preko 85 milijuna kuna za projekte provedene preko EU fondova, što u prosjeku iznosi 484 kune po stanovniku. Varaždinska županija je samo preko obrazovnih institucija, odnosno škola, u razdoblju od 2011. do 2014. „povukla“ 48,5 milijuna kuna, dok je kao nositelj ili partner s ostalim institucijama ili udrugama provela projekte u vrijednosti 36,5 milijuna kuna.

Županija kao institucija može projekte provoditikao nositelj ili kao partner, a upravo zbog projekata smo i otvorili Agenciju za razvoj Varaždinske županije. Spremni smo i za nove natječaje koji su pred otvaranjem, a upravo je u tijeku i najveći projekt ikad realiziran u Varaždinskoj županiji, a riječ je o projektu pročišćavanja i odvodnje otpadnih voda na prostoru Aglomeracija Varaždin. Procijenjena vrijednost projekta iznosi čak 865 milijuna kuna.

Iako Županija kao institucija nema velike ovlati po pitanju gospodarskih aktivnosti, nastojimo kroz poticaje, ali i kroz samo stvaranje pozitivne investicijske klime, stvoriti što bolje uvjete za gospodarstvenike. Krajnji nam je pak cilj povećati zaposlenost, ali i povećati prosjek plaća radnicima. Veseli me svaka nova investicija na području županije, a unazad godinu-dvije svjedočimo pozitivnom investicijskom valu koji daje naznake da se u gospodarstvu ipak nešto pokrenulo na bolje. Također, na području Varaždinske županije rekordno je mala nezaposlenost.

Plaće radnicima i dalje su, nažalost, među najnižima u Hrvatskoj, ali veseli što je prema zadnjim podacima njihov prosjek prastao za 5 posto dok je rast plaća na razini države bio upola manji, dakle 2.5 posto. Treba znati da se ništa ne događa samo po sebi. Pozitivni su rezultati plod pametne gospodarske politike te je kontinuirani rad na stvaranju pozitivne klime urodio plodom. Investitori sve više pokazuju zanimanje za Varaždinsku županiju, a možemo reći da im maksimalno izlazimo u susret. Tvrtke odabiru našu županiju jer smo potpuno otvoreni i transparentni. Imamo vrlo efikasnu administraciju, najbrže izdajemo građevinske dozvole i imamo najotvoreniji proračun.

Nema bolje reklame od zadovoljnih ulagača te se zato nastojimo maksimalno prilagoditi potrebama investitora i sad primjerice imamo kapaciteta da građevinsku dozvolu izdamo u jednom danu. No, da bi se pozitivni gospodarski pokazatelji nastavili, prije svega potrebna je decentralizacija. Ne da Županije ne treba ukidati, već im treba dati veće ovlasti. Na taj način ubrzala bi se administracija, a investitori ne bi trebali mjesecima čekati dozvole i gubiti vrijeme na sporu državnu administraciju.Treba provesti fiskalnu decentralizaciju te na taj način ojačati lokalnu upravu i samoupravu, a zatim treba i izmijeiti zakon o upravljanju državnom imovinom.

Glavni je cilj stavljanje državne imovine u funkciju novog zapošljavanja. Treba izmijeniti Zakon o regionalnom razvoju te Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a cilj je da Općine i Gradovi imaju dovoljno sredstava u proračunima da realiziraju projekte koji omogućavaju građanima bolju kvalitetu života.

Sve to su preduvjeti neophodni za gospodarski razvoj, a ne treba nikako zaboraviti i obrazovni sustav, koji treba prilagoditi potrebama tržišta. Uz obavezno sufinanciranje prijevoza za srednjoškolce, od čega nećemo odustati.

Varaždinska županija će i dalje nastaviti s ovim provjerenim ''receptima'' koji su nas doveli do toga da smo među najkonkurentnijima. Ipak, treba podsjetiti da je unazad godinu dana sve stajalo, da se natječaji za EU fondove nisu ni raspisivali zahvaljujući neefikasnoj Vladi i nemaru na državnom vrhu. Na sreću, ni to nije uspjelo zaustaviti gospodarski rast na Sjeveru, a garantiram da ću svaki atom snage uložiti da se naš Sjever i dalje razvija i da građanima bude bolje.

Država propuštenih šansi

Radimir Čačić

Upravo objavljeni podaci pokazuju rast BDP-a usprkos činjenici da nema vlade, odnosno da tehnička vlada može donositi samo odluke o tekućem poslovanju. Niz čimbenika za koje svaki stručan i objektivan analitičar tvrdi da ni na koji način nisu posljedica odluka ni prošle a ni ove vlade dovode do rasta BDP-a. Prvo, najniža cijena kapitala u povijesti pomaže Hrvatskoj kao velikom dužniku. Drugo, najniža cijena energije za zemlju koja uvozi 60% energenata direktno podiže za 0,8% naš BDP i čini naše proizvode konkurentnijima a život građana i jeftinijim. Treće, ratovi i terorizam na Mediteranu potiču rast našeg turizma bez naših zasluga a ulazak u EU olakšava privatne investicije. Četvrto, iako sporo, nesposobno i traljavo ipak smo u 2016. povukli više novca iz EU fondova nego što smo u njih uplatili, što je direktno utjecalo na rast investicija od 6,1% i bez obzira na nepostojanje vlade.

Sve ovo samo potvrđuje moju tvrdnju o državi propuštenih šansi jer upitajmo se kakav bi rast sa mogućnostima zapošljavanja bio da su prošla i ova vlada išta učinile da ne ostajemo na korištenju samo 7% budžeta koji nam je iz EU fondova na raspolaganju. Za usporedbu, nove članice EU su prošle godine prosječno 70% svojih investicija realizirale iz EU fondova. Za kvalitetu života naših građana i demografski opstanak Hrvatske na razini lokalne samouprave i županija posebno je važna mogućnost izgradnje dječjih vrtića i škola. Činjenica je da je Milanovićeva vlada uz sve priče o značaju obrazovanja propustila mogućnost ugovaranja EU fondova i za izgradnju škola a na žalost ni vlada HDZ-a i MOST-a nije to promijenila, iako sam na sastanku saborskog odbora sa odborom europske komisije to zatražio i jednoglasno je prihvaćeno. Istovremeno, izgradnju dječjih vrtića je moguće financirati iz sredstava EU fondova a usvajanjem prijedloga REFORMISTA o formiranju  državnog fonda iz kojeg se dio koji nedostaje uplaćuje jedinicama lokalne samouprave nije iskoristila ni jedna naša općina ni grad. Na žalost, županije im nisu osigurale koordinaciju,  garancije i podršku.

Nevjerojatno je da prema podacima Instituta za javne financije grad Varaždin kao grad nije povukao ni jedan euro iz EU fondova dok se istovremeno u gradu realizira projekt Zagrebačkog sveučilišta i privatnog hotela sa 200 milijuna kuna. Županija je ukupno realizirala 200 000 eura koliko je otprilike potrošeno na reprezentaciju i troškove službenog puta. Sam grad Rijeka je bio nešto bolji, nije realizirao 200 tisuća eura iz EU fondova već 200 milijuna. Što se utjecaja vlada na poziciju naših općina i gradova tiče u programu raspodjele iz Fonda za održivi urbani razvoj za 2016. predviđeno je 365 milijuna eura, više od 52 milijuna eura po gradu koji sudjeluje u programu, a u programu po odluci vlade sudjeluju Zagreb, Split, Rijeka, Osijek ali i Zadar, Slavonski Brod i Pula. O Varaždinu, Čakovcu i Krapini nema ni riječi. Fond je posebno usmjeren zdravijem okolišu (VŽ smeće) i borbi protiv siromaštva (najniže plaće u Hrvatskoj; Varaždinska i Međimurska županija 3.800 kuna, hrvatski prosjek 5.700 kuna, zagrebački 6.700 kuna). Jedini koji je o tome govorio i protestirao u saboru sam bio ja kao zastupnik Narodne stranke - REFORMISTA.

Mantra koja nije sasvim bez osnova

Alen Kišić

I danas, u ovo predizborno vrijeme, sve stranke ili svi političari, neovisno o opciji, uporno ponavljaju da je za razvoj naše države potrebno „bolje iskorištenje novca iz europskih fondova“. Pretvorilo se to u jednu mantru, koja u principu nije bez osnova, no imam dojam da je u javnosti to preraslo u dojam da nam Europa želi nešto dati, a mi to ne uzimamo. Simplificirano  je to razmišljanje dominantne većine stanovništva u državi. Po onoj poznatojNerudinoj: tko ništa ne zna, mora svemu vjerovati! Doduše, ovdje i onaj tko ne zna i vjeruje nije u krivu.

„EU fondovi“ zapravo su javna sredstva poreznih obveznika Europske unije i dio su zajedničkog proračuna svih država članica te je stoga njihova namjena javno, a ne privatno dobro.No, EU fondove ne smijemo shvaćati kao iznos koji je Hrvatska nepovratno dobila, već kao mogućnost za korištenje financiranja projekata do nekog maksimalnog iznosa, definiranog u financijskim sporazumima između Vlade RH i Europske komisije. Drugim riječima, ova sredstva uglavnom su vezana uz nužnost sufinanciranja vlastitim sredstvima kao i uz činjenicu da projekti moraju biti sastavni dio određenih strateških dokumenata gradova, općina, županija i i same države. Ne može se dogoditi da se EU sredstvima (su)financira neka ad hoc situacija ili projekt.

Unatoč nedovoljnom iskorištenju, saldo je pozitivan. Česte su, naime,  rasprave je li Hrvatska više platila ili povukla sredstava iz Europske unije. Odgovor je jednostavan; jest! Prema službenom izvješću, Hrvatska je u 2014. godini iz proračuna Europske unije primila 4,2 milijarde kuna a uplatila je u EU proračun 3,5 milijardi kuna. Tu se jasno vidi koliko smo zapravo profitirali u tom smislu od ulaska u EU, pri čemu se financiranje „programira“ analizom definiranja strateških ciljeva u koje moraju biti ukalupljeni i svi strateški dokumenti države, županije i gradova ili općina. U prijevodu, nijedno financiranje nije slučajno. Ali isto tako, i s tako nedovoljno iskorištenim potencijalima iz fondova, država je u pozitivnom saldu. Naravno da se u godinama koje su pred nama očekuje još veća pozitiva jer je proces prilagodbe prošao, a JLS-i, država, poduzetnici, razvojne agencije i svi drugi dionici su puno spremniji i doista se razvoj države može još jače oslanjati na sredstva iz fondova. Vjerojatno nikad nećemo dostići Poljsku, ali imamo snažnu mogućnost rasta koju doista dosad još nismo iskoristili do kraja.

Za mene kao „društvenjaka“ i socijaldemokrata još je jedna vrlo bitna stvar. Naime,EU fondovi nipošto nisu samo i isključivo veliki projekti uređenja komunalne infrastrukture poput, recimo izgradnje kanalizacijske mreže vrijedne više desetaka milijuna eura već i one male akcije u lokalnim zajednicama koje puno dobroga donesu upravo građanima. Europska komisija upravo razvija spomenuta nastojanja kroz takozvani „Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice“ kako bi opisala pristup koji tradicionalnu razvojnu politiku koja kreće odozgo nadolje preokrećenaglavce. Naime, u takvom lokalnom razvoju građani sami preuzimaju inicijativu i stvaraju lokalno partnerstvo kojeoblikuje i provodi spomenute razvojne strategije koje se pak oblikuju na način da se nadovezuju na socijalne, okolišne i gospodarske jake strane ili „prednosti” zajednice umjesto da samonadoknađuje njezine nedostatke. Primjera imamo podosta, ali vjerojatno najbolji u našoj županiji je Lepoglava koja je kroz oko dvadesetak projekata uspjela iz EU fondova proteklih godina dobiti praktično još jedan proračun.

EU fondovi su stvarni, opipljivi i prijeko potrebni u daljnjem razvoju naših lokalnih zajednica. I dok će se za one velike prvenstveno pobrinuti županije i država, ostaje jako puno manjih fondova na koji mogu konkurirati gradovi i općine, ali i razne organizacije civilnog društva koje u sinergiji javnog i civilnog sektora mogu biti presudni faktor u ostvarenju potencijala naših lokalnih zajednica. U tom smislu, konkluzivno, imamo puno prostora za napredak, i doista mantra da „novac iz europskih fondova nije dovoljno iskorišten“ s početka ove priče se može primijeniti i na nas.

Maštovite statistike

Ivan Čehok

 

Teško da bi čovjek, pa tako i zajednica, mogao opstati bez svoje sposobnosti simboličkoga posredovanja stvarnosti, bez izvorne moći da riječi i ideje pretvara u pokretačke snage. Tada riječi zadobivaju sasvim nova značenja, komunikacija novi smisao ma kako inače u svakodnevnom kolokvijalnom iskustvu te riječi mogu biti suhoparne, isprazne ili čak birokratski bljutave.

Upravo takva, semantički do zadnje okusa prožvakana, sintagma – EU fondovi – ne samo da je postala ključnim simboličkim motivacijskim razlogom nego gotovo svojevrsnom mantromhrvatskih pristupnih putova do Europe. Pod sloganom kako Europa nema alternative (što je, naravno, pogubno poražavajuće za bilo koju racionalnu jedinku, pa tako i narod, jer čak i sirobovi imaju alternative), upravo se, međutim, u našim krajevima ta mantra pretvorila u 2005.političku agendu, već 7-8 godina vodeće političke elite hopsajugotovo opijeni tom mantrom u kolektivnom transu se hvaleći našom spremnošću i sposobnošću da se EU fondovi iskoriste kako bi se podigla opća gospodarska i socijalna razina grada i županije.

Točno je da smo geografski bili najbliže Europi i da smo kulturološki mogli najbrže usvojiti obrasce komunikacije, ponašanja pa i administrativnoga pripremanja birokratski zahtjevnih EU projekata, kao što je točno da je grad već od 2003. sudjelovao u određenim oblicima međunarodne i prekogranične suradnje, osnovao regionalnu razvojnu agenciju (zajedno s Međimurcima i Podravcima) s obećavajućim administrativnim kapacitetom. Županija je, kako to obično biva, u svojoj agenciji pozaposlila stranačku klijentelu i započela sa samohvalom o nevjerojatnim, gotovo nadljudskim uspjesima – naravno, bez pokrića.

Jer uopće nije bitno koliko pojedinačnih projekata je koja agencija uspjela prijaviti i koliko ih je odobreno (agencije su naime radile i za druge fizičke i pravne osobe), manje je čak bitna i činjenica da je gradska razvojna agencija pritom, kao nitko u regiji, uspjela i u privlačenju ulaganja u varaždinske gospodarske zone i Tehnološki park. Na žalost, u usporedbi s drugim gradovima i regijama, što je pak sada vidljivo i iz službenih podataka, sam grad i županija gotovo da nisu postigli ništa vrijedno spomena u razvojnom smislu (izmotavanja da službene statistike prate jedinice lokalne i područne samouprave, dakle grad i županiju, ali ne i njihove institucije, ne treba ni komentirati).

Uzmimo samo egzemplarno tri osnovne razvojne mogućnosti sufinancirane iz EU fondova – obnova urbanih povijesnih jezgri povećanje gospodarskih, osobito visokotehnoloških, kapaciteta te infrastrukturna i komunalna ulaganja i rekonstrukcija. Prema službenim izvješćima Varaždina uopće nema među prvih deset gradova po visini odobrenih sredstava. No, da ne zamaramo čitatelje sa statističkim podacima koje ionako mogu sami pročitati i razumjeti i koje nikakva, ma kako maštovita, kreativna statistika naših lokalnih političara ne može promijeniti, navest ćemo samo primjer Šibenika i Senja koji su za obnovu svojih povijesnih znamenitosti upravo preko EU fondova osigurali ukupno preko 100 milijuna kuna! Umjesto da isto učini sa svojim povijesnim nasljeđem, od Staroga grada preko sinagoge do Oršićke, Varaždin u proteklih pet godina nije obnovio nijednu palaču ili objekt u središtu. Tehnološka ulaganja se također vuku već punih šest godina bez većega uspjeha jer je Gradsko vijeće još 2010. donijelo odluke nužne za sufinanciranje Tehnološkoga parka, pri čemu je svima manje-više jasno da je projekt sada preglomazan i usmjeren previše ne zidove i građevinu a premalo na opremu i ljudske resurse. O nekim većim ulaganjima u infrastrukturne i komunalne projekte ne samo da ne možemo govoriti nego ih ne možemo ni očekivati (osim onoga što teče preko države) jer jednostavno nema ni administrativnoga kapaciteta niti dobro pripremljenih urbanističkih, građevinskih i osobito gospodarskih pretpostavki da se iskoriste sredstva iz EU fondova.

Šibenik je, zbog niza političkih razloga, ponajviše nesloge i razdora među strankama, dugo nazadovao u odnosu na obližnji mu Zadar i druge hrvatske gradove. Ne tako davno, Šibenčani su učili od Varaždina kako privlačiti ulaganja i kako osigurati ulagačima povoljne administrativne i druge uvjete. Dolaskom dr. Burića, čovjeka s iskustvom u vođenju institucija, ugledom i karizmom vođe koji okuplja i spaja ljude, u samo tri godine uspjeli su podići gradsku upravu, osposobiti je za služenje građanima i ulagačima, osigurati politički mir kako bi se mogli voditi projekti od zajedničkoga interesa i osmisliti i provesti projekte koji su izravno usmjereni na kulturni turizam, pa tako danas možete razgledati reprezentativnu tvrđavu Barone dok se već kreće s obnovom i treće utvrde. Našem gradu i županiji, na žalost, Europa je ostala samo mantra, prazni i šuplji pojam koji se izvikuje kada se treba dokazati geografska pripadnost. A očito je i sve manje opijenosti i zanosa kada se tom mantrom prizivaju EU fondovi, jer je i našim građanima postalo jasno da se europska sredstva ne mogu koristiti s balkanskim navikama.

Komentari