Zona po već ustaljenoj gimnastičkoj vježbi - dizanju ruku

Totem i tabu, glasi naslov glasovitoga Freudova djela, u kojem su opisana rudimentarne i elementarne karakteristike kolektivističke svijesti. Totem kao stup/skup zajedničkih vrijednosti, tabu kao neupitne zabrane o kojima se i ne govori. Da nije riječ samo o primitivnom plemenskom kolektivističkom obrascu, možemo se uvjeriti zadnjih nekoliko mjeseci u našoj županiji. 

Politička reklamna propagande, ustobočeni totemi velikih zaslužnika i, s druge strane, šutljivija, „čkomeča“ gomila, tabuizirana i traumatizirana, koja polako pakuje pinklece i odlazi što u Zagreb što u Europu, to je na žalost prava slika kraja u kojemu živimo. Prije nekih osam godina Financial Times je napisao pohvale tadašnjoj varaždinskoj vlasti zbog Slobodne zone i Tehnološkoga parka, New York Times je barokno raskošno kitio Varaždin kao turistički raj, sada je ponovno Financial Times uzdigao Ivanec kao da u dolini Bednje podno Ivanščice svaki dan rastu uredi informatičke i nanotehnološke industrije. Da se neki slučajni putnik zatekne, ne znajući puta ni kraja, u ovoj našoj sredini prvo što bi mu se u uhu zazibalo bile bi primamljive i  političke floskule:

najbolja sredina za investicije, najpoduzetnija županija, najbolji mali grad za poduzetništvo u Europi, najveća poduzetnička zona, najprivlačnija i najveća zona, još jedna zona za investicije, uspješna borba protiv nezaposlenosti, najpovoljnija klima za investicije, najkonkurentnije regija, lideri u privlačenju ulaganja, najbolja agencija za EU fondove,  najveća stopa izvoza… 

Kada bi se radila sociopsihološka analiza samoreklamiranja, vjerojatno Varaždin i ova županija ne bi bili samo najpoduzetniji nego i najkreativniji u – pokazivanju mjeseca u vodi. Kao i svaka dobra propaganda, i ovi reklamni trikovi, bili bi zgodan investicijski i gospodarski mamac, neka vrsta udice za potencijalne investitore, (kojih je, to treba priznati, u Varaždinu bilo tamo 2005.-2007. više nego igdje u Hrvatskoj) kada se ipak ne bi radilo više o pogrešnoj samoprojekciji, bolje rečeno, samohvali kako bi se propagandnim štosevima u zgodnu ambalažu zapakirala vlastita nesposobnost.

Na žalost, statistički pokazatelji koji su u cijelome svijetu jedini mjerodavni – rast BDP-a po glavi stanovnika, prosječni dohodak, rast troškova života, podaci o standardu i kvaliteti života itd. – neumoljivo su poražavajući. Varaždin i županija čvrsto su zalijepljeni za dno hrvatske ljestvice prosječnih plaća i, što je najgore, ne zamjećuje se ništa što bi promijenilo taj trend. Dobro je hvaliti se novim ulaganjima i višom stopom izvoza ali je druga strana te blještave medalje činjenica da u npr. kožarskoj ili tekstilnoj industriji zaposleni rade za jedva 3000 kuna, što nije dovoljno za osnovne životne potrebe, kamoli zadovoljavanje naraslih, sve skupljih obrazovnih potreba. 

Analizom demografskih podataka upravo se na području tih „investicijskih“ gradova najuočljivije ističe tzv. bijela kuga, dakle iznimno visoka stopa staračkoga stanovništva i negativna stopa prirasta. To na kraju neposredno vodi i do sve jačih migracijskih procesa i do činjenice da zaposlenost u ovome kraju stalno pada. Da smo proteklih godina bili u samome vrhu po broju građana pod ovrhom, već je notorna činjenica.

U takvom propagandnom optimizmu i varaždinski su vijećnici donijeli odluku o stimulacijama i pogodnostima za investitore u varaždinske zone, zaboravivši u odluku pretočiti ono što piše u obrazloženju – da će pogodnosti uživati investitori koji zapošljavaju visokoobrazovanu mlađu radnu snagu. Tako je već po ustaljenoj gimnastičkoj vježbi dizanja ruku, Vijeće priredilo pogodnosti za zonu koja još nije izgrađena, za investicije koje mogu biti usmjerene i zapošljavanju niskokvalificiranih i uz neutvrđenu cijenu po pojedinim lokacijama. 

Središnje mjesto totema mogle bi preuzeti gomile bala u središtu zone (zamislite reklamu: Tehnološki park – baliconvalley), tabu je ionako što će ti investitori dobiti kao pogodnosti i u koju svrhu. Ne bismo se začudili da nakon Financiala ili New York Timesa sada članak objavi Modern Times s naslovom – Varaždin - investicije u zoni sumraka.