“Volim Varaždin“ Borisa Ratkovića: “Duh“ u bolesničkoj sobi

Objavljeno: 21.09.2015. 10:06

Zadnja izmjena: 13.01.2016. 07:05

Foto: Ilustracija

U dva i pol mjeseca autor ove kolumne boravio je na tri bolnička odjela -  u Varaždinu, Klenovniku, zagrebačkom Jordanovcu i žao mu je što nije bio u ulozi anonimnog ministra zdravstva koji ne provjerava stručni rad liječnika i medicinskog osoblja - nego prateće službe za koje odgovora vlasnik. Najčudniji je slučaj iz jedne od bolnica (neću je imenovati) i  spada u rubriku "vjerovali ili ne".

Priča: u dvokrevetnoj sobi bio sam jedini pacijent i oko 22 sata ugasio svjetlo i zaspao. Usred noći, bilo je oko 1,30 sati,  probudilo me hrkanje toliko snažno  kao da netko kraj mene pili motornom pilom. U mraku na drugom krevetu uočio sam siluetu čovjeka čiji dolazak u sobu nisam čuo ali - od njegovog "pilenja" tresli su se zidovi.

Ponovno zaspati, dakako, nisam mogao, uputio sam se do dežurne sobe gdje sam dežurnog upitao zna li igrati šah pa da šahirajući dočekam jutro a usput da mi kaže otkud je stigla bolesna "motorna pila" s bezbrižnim snom.

- Dovela ga je Hitna pomoć, jedini prazni krevet bio je u vašoj sobi pa sam ga tamo smjestio. Izdržite do jutra – savjetovao je dežurni.

Vrativši se u sobu upalio sam svjetlo, što čovjeka u krevetu obučenog u jaknu i hlače nije omelo, uzeo sam omiljenu knjigu "Kod kuće je najgore" satiričara Ephraima Kishona, stavio na uši slušalice tranzistora s muzikom i čekao svanuće. U 4 sata zazvonio je hrkaču mobitel, probudio se, šapčući obavio razgovor, okrenuo se i nastavio pilenjem. U 4,30 sati odjednom se digao, bez riječi zakopčao jaknu, popravio hlače, otišao na WC, napustio sobu i – bolnicu! Duh?!

Priča 2: Dvorac Klenovnik, u kojem je od 1927.g. bolnica za liječenje tuberkuloze pluća, slijedeće godine imat će 400.obljetnicu, sagrađen je 1616.godine. To je najveći srednjovjekovni dvorac u Hrvatskoj, građen u obliku četverokuta s arkadama u dvorištu, sa 90 soba i 395 prozora. Ogromni dvorac počeo je graditi hrvatski ban Ivan II. Drašković, u njemu su održavani hrvatski sabori, oko  dvorca uređen je veliki park i jezero na 1,58 hektara, podignuta kapela sv.Antuna s grobnicom obitelji Drašković. Tu je i predivan zapis na latinskom : "Nek stoji dom taj dok mrav more ne ispije i kornjača obiđe svijetom".

Zahvaljujući Bolnici stari dvorac je dobro sačuvan ali na vanjskim dijelovima uočljiva je nebriga države za ovaj spomenik kulture najviše kategorije koji je pod zaštitom UNESCA : drvene žaluzine (šalaporke) su potrgane ili ih uopće nema, poneke vise niz zid i mogle bi ugroziti prolaznike, žbuka otpada. Zašto Ministarstvo kulture ne reagira?

Komentari