Volim Varaždin: Hrabrost je voziti - bicikl

Biciklisti su u Varaždinu do prije četrdesetak godina bili glavni sudionici u prometu, nije bilo kućanstva koje nije imalo po dva, tri bicikla, klinci su se bez opasnosti vozili ulicama.

Na posao se odlazilo na dva kotača, pred tvornicama bile su nadstrešnice za bicikle,  kraj svakog dučana biciklističko "parkiralište". S razlogom su mnogi Varaždinu davali epitet "grad bicikla".

A danas? Biciklisti su rijetkost na varaždinskim ulicama, postali su šikanirana manjina kojoj je zabranjen ulaz u središte grada, malo je ulica u kojima su uređene biciklističke staze, roditelji zbog straha za njihovu sigurnost ne dozvoljavaju djeci odlazak biciklom u školu, na igrališta, utakmice. S druge strane postoje zakoni koji kažnjavaju i najmanji biciklistički prekršaj ili neispravnost vozila.

Prijatelj, koji još uvijek više voli u grad ići biciklom, a ne autom, kaže: - Postala je hrabrost voziti se varaždinskim ulicama, bezobzirni vozači automobila, kombija, kamiona, smatraju bicikliste dosadnom smetnjom. A malo je prostora i za ostavljanje bicikla, zbog krađa moramo ih obavezno zaključavati. Voziti se Optujskom ili Zagrebačkom ulicom u vrijeme jutarnje i podnevne prometne špice, nošenje je glave u torbi, tamo na biciklu nema Varaždinaca.

Uz nezadovoljstvo sadašnjim biciklističkim stanjem, prisjetimo se priče iz prošlosti, prvog varaždinskog bicikliste dr. Nikole Pečornika iz 19. stoljeća. Kao student, Pečornik je 1885. godine nabavio bicikl i njime se provozao od Varaždina do Ivanca, 21 kilometar za sat i 20 minuta. Bilo je to hrabar čin, tadašnji bicikl imao je prvi veliki kotač s pedalama, iznad kojeg je sjedio vozač, a cesta je bila kolski put.

Ponuda zimnice uz cestu

Ljeto s kišom i vlagom jednom je dijelu poljoprivrednih kultura nanijelo veliku štetu (vinovoj lozi, povrću), ali je povoljno djelovalo na druge pa je dobar urod kukuruza, krumpira, paprike i čuvenog varaždinskog zelja. Iako su pooštreni propisi o prodaji poljoprivrednih proizvoda, ipak obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) mogu slobodno prodavati svoje proizvode pokraj ceste.

Najveća je ponuda u selima Nedeljancu, Sračincu, Vidovcu, Jurketincu gdje su skoro ispred svakog dvorišta vreće sa zeljem, paprikom, krumpirom, repom. Isplati se autom otići tamo i kupiti zimnicu. Cijene su niske - kilogram zelja košta 1,5 kuna, krumpira samo 2 kune, a sve je najbolje kvalitete jer - domaće je domaće!