Na negdašnjim varaždinskim vrtovima danas su naselja višekatnica -Banfica, Trakošćanska, Zagrebačka, Zrinskih i Frankopana, Braće Radića (moja Milička) i druga...
Ostali su tek rijetki otoci vrtova, okućnica, zelenila uz obiteljske kuće koje, na sreću, još nisu došle na udar gradnje novih stambenih kvartova. Iz davnog djetinjstva u Miličkoj na broju 12. prisjećam se građansko obrtničke kuće, niske duge prizemnice s tri dvorišta, u prvom se ulazilo u stanove i radionicu, tu je bio natkriti zdenac s pumpom, u drugom drveni zahodi i gnojišnica, u ograđenom trećem prostoru dva svinjca i peradarnik za kokoši i purane.
Iza tih dvorišta bio veliki vrt, a zatim zavrtje koje se protezalo sve do parka Graberja. I kasnije, preseljenjem u Zagrebačku ulicu, živjeli smo na dva dvorišta i tu je bio vrt, zavrtje koje se spajalo sa zavrtjima Biškupečke ulice.
Osamdesetih godina nakon što su sagrađena naselja i Varaždinci se u njih uselili, nastala je želja za bijegom iz betonizirano-asfaltiranog grada i počela je kupovina zemljišta, vikendica, starih kuća po Varaždinbregu i okolnim bregima i selima.
Pored uzgoja trsova, voćaka, cvjetnjaka nisu se zaboravili vrtovi, ali se pri tome zaboravilo da oni traže svakodnevnu brigu, okapanje, zalijevanje, pljevljenje a do goričnih "okućnica" je daleko...
Cijeli članak pročitajte u eTjedniku.
Komentari