eCaffe: Jana i Klara Koščak - 'Puno putujemo, stignemo i izlaziti, sanjamo Olimpijske igre i svjetske rekorde'

Cijelu emisiju pogledajte ovdje.

Uspješne varaždinske atlatičarke, sestre Jana i Klara Koščak, gošće su druge po redu emisije eCaffe s Lidijom Benjak Gotić.

Pod trenerskim vodstvom oca Patrika Koščaka i svesrdnu podršku mame Franjice, Klara je već drugu godinu proglašena najboljom sportašicom Grada Varaždina, a Jana sada nedavno. Djevojke su u emisiju došle izravno iz škole, pa su za naše gledatelje i sve one koji u njima vide uzore opisale svoj tipični radni tjedan.

- Obično imamo pet do šest treninga tjedno. Najčešće ne treniramo u nedjelju ili srijedom, ovisno o tome u kojem smo ciklusu. Ponekad idemo na pripreme, kao nedavno u Portugal, a tada treniramo dvaput dnevno. Dosta putujemo po Hrvatskoj i okolnim državama, ovisno gdje se održavaju mitinzi i kada.

Atletika uvijek i svugdje

Kako to izgleda kada im je trener vlastiti otac, koje su prednosti i mane?

- O atletici se priča cijelo vrijeme, o rezultatima, treningu, natjecanjima... Mama se ponekad ljuti, pa nam za stolom kaže da je dosta. Međutim, to vam postaje stil života. Znamo se posvađati s tatom, ali više na treningu nego doma. 

Ne propuštamo ni izlaske

Da li sportska disciplina koju žive isključuje noćne izlaske odnosno neki stereotipan tinejdžerski život?

- Osobno i izlazim i stignem izlaziti jer nemamo natjecanja baš svaki vikend. Kada su natjecanja onda ne izlazim previše. Mislim da je to samo stvar dobre organizacije. Također, i naši prijatelji imaju svoje obaveze - kaže Jana.

Sličan je i stav Klare:

- Nemam osjećaj da smo nešto propustile. Ekipa na natjecanjima je isto jako dobra, družimo se s njima, u isto jako dobroj atmosferi.

Svjetski rekord ili olimpijska medalja? Hmm...

Sestrama Košćak zapravo se najteže bilo odlučiti između svjetskog rekorda i olimpijske zlata. Što bi im bilo draže?

- Olimpijsko zlato jer su Olimpijske igre posebna čast svakom atletičaru. To ostaje, dok svjetski rekord može netko srušiti - kaže Jana.

- Ja imam drugačiju filozofiju. Olimpijski prvak može se postati svake četiri godine, a svjetski rekord ne ruši se tako često. U atletici se ne ruši baš svake četiri godine, u sedmoboju stoji i stajat će jako dugo - zaključuje Jana.

Hvala na pozornosti, vidimo se!