Kada bivši učenici 'Rudaka' sretnu prof. Đuru Vincekovića pozdrave ga sa - 'Sjetno!'

Nekada je Rudarska škola iz Varaždina bila pojam ne samo u bivšoj državi već i šire. Tu su se, naime, u bivšem Školskom centru za obrazovanje NGRM kadrova školovale brojne generacije učenika koje je privlačilo to nimalo bezopasno zanimanje...

Danas je ugljen kao energetsko gorivo, gotovo i zaboravljen. No, sjećanja na rudare još žive u svima nama jer to je bilo jedno od najopasnijih zanimanja, prisjeća se Milan Janjetović koji je u ovoj varaždinskoj školi bio učenik davno umirovljenog profesora Đure Vincekovića.

Susreti bivših učenika i njihovih profesora koji su sada već u poodmaklim godinama, prava su rijetkost. No kada se dese, priča odmah krene, a jedna takva zgoda slučajno je zabilježena na fotografiji koja prikazuje Franju Levanića (poznatijeg po nadimku Pukovnik)  iz Ivanca i profesora Đure Vincekovića.

- Profesor Vinceković je radio u 'Rudaku'  do odlaska u mirovinu 1985. godine i tijekom radnog vijeka bio je predavač mnogim rudarima. Na njih je prenosio potrebna znanja iz povijesti i zemljopisa, a predavao je i obranu i zaštitu – prisjeća se Janjetović.

Dodao je kako je rudarski pozdrav oduvijek bio „Sretno“. No, kod spomenutog susreta kao da je glasio – “Sjetno“!

Naime, sa sjetom su se prisjetili davnih dana, iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.  Franjo Levanić tada je bio rudar iz Ivanečkog ugljenokopa, a kako je bio izrazito napredan i vrijedan radnik, upućen je na školovanje u varaždinsku Rudarsku školu.

Uspješno je usvajao nova znanja i nakon završetka školovanja postaje rudarski nadzornik.

U Ivanečkom ugljenokopu radio je sve do zatvaranja rudnika, a potom se prekvalificirao i do mirovine radi u Ivanečkom 'Itasu'. Za njega su, kaže, najdraže uspomene na rudarske dane.

- Ovaj iznenadni susret s profesorom Đurom Vincekovićem kao da me je pomladio – naglasio je Levanić.

Na kraju, dodajmo i to da je profesor Vinceković 92-godišnjak, a njegov učenik Franjo je navršio sedamdeset i neku godinu života.