Hoće li tko imati sluha?

Ovi Varaždinci skaču s 4000 metara visine i imaju odličnu ideju za Špancirfest

Objavljeno: 20.02.2016. 10:44

Zadnja izmjena: 26.02.2016. 18:29

Foto: Domagoj Roškarić, Adela Štimac, Jurica Gregurić, Nino Prstec

Jeste li znali da u Varaždinu postoji padobranski klub čiji letači skaču po okolnim državama iako njihov matični grad ima odličan aerodrom? Kako bi saznali kako to da se uspješni poslovnjaci i roditelji, student i doktorica kemije odlučuju za ovaj opasan hobi, kako su prevladali strah, kako se financiraju i gdje nabavljaju opremu i slične zanimljivosti, porazgovarali smo s članovima padobranskog kluba Apollo.

Sam Klub Apollo sa svojim članovima i našim sugovornicima (Jurica Gregurić, Nino Prstec, Domagoj Roškarić i Adela Štimac iz aerokluba Cumulus) osnovan je u Varaždinu s ciljem da se pokrene padobranska aktivnost i kako bi bio mjesto okupljanja i druženja ljudi istog interesa. Kao što je i pokazao aeromiting, interes za općenito letenjem u Varaždinu je izuzetno velik što nije niti čudno s obzirom na dugu tradiciju koje avio sport ima u našem gradu. 

O počecima

Neki od članova su od malih nogu sanjali skokove i letove te se godinama nakupljala strast i želja za visinama i slobodom:

- „Letač u duši“ od kada znam za sebe. Prvo iskustvo s pokušajem letenja bili su skokovi sa stepenica s otvorenim kišobranom –  prisjeća se Jurica koji s 18 godina završava tečaj paraglidinga budući da te godine nije bilo dosta prijavljenih za padobranstvo. Nakon 13 godina letenja uz pomoć velikih krila, slučajno se otvorila prilika za skok iz aviona i Jurica je bio upecan za novi sport. Nino je prvi doticaj s ovim sportom imao 2008. godine te je prvi skok potvrdio njegovu ljubav. Domagoj je počeo 2013. godine u Sloveniji nakon što ga je bungee skok pripremio za pravu stvar, dok je Adela na prijedlog prijatelja krenula s tandem skokovima, koji su nakon prikupljanja hrabrosti pretvoreni u samostalno skakanje.

- Riječ je o hobiju koji ili odbacite apsolutno prestravljeni nakon prvog skoka ili se apsolutno zaljubite te prestaje biti hobi i postaje način života . Leonardo da Vinci je rekao: „Jednom kada probaš letjeti, hodat ćeš zemljom s očima okrenutim ka nebu, zato što si gore bio i zato što se gore želiš vratiti.“ To je zaista taj osjećaj – priznaje Nino o svojim počecima.

Korak dalje - Wingsuit

Samo njihovo iskustvo govori dovoljno o njima. Zajedno su skupili više od 500 skokova, dok je Nino otišao i korak dalje budući da trenutno skače i s wingsuit odijelom, korak na koji se pripremaju Jurica i Domagoj kada skupe dovoljan broj skokova. Samo odijelo je izum hrvatskog pionira wingsuit letenja Robert Pečnika, te je za skok potrebno više od 200 skokova s padobranom.

- Riječ je o posebno dizajniranom odijelu koje omogućuje puno duži slobodan pad. To znači da prilikom skoka s visine od 4.000 metara, a do trenutka otvaranja padobrana na visini od 1.000 metara, padobranac može preletjeti udaljenost između 4,5 i 9 kilometara, te se slobodan pad u trajanju od jedne minute pretvoriti u trostruko duži let – objasnio nam je Jurica.

Strah pred skok

Kako su svi priznali, strah je uvijek prisutan uz nervozu prije skoka, ali jednom kada iskoče, strah nestane i jednostavno se prepuste slobodnom padu. Za osobe koje nemaju straha smatraju kako su posebno opasne za sebe, ali i za druge budući da su previše samouvjerene u sebe.

Kao i svi ekstremni sportovi, nažalost skok s padobranom još uvijek spada u one skuplje budući da se uz skupu opremu uvijek treba platiti put do aerodroma i sam zrakoplov ili helikopter koji će vas odvesti na potrebnu visinu. Financiraju se sami od svojih plaća, ali kako dobar komplet opreme košta kao dobar rabljeni automobil, uvijek moraju razmišljati i štedjeti kroz godinu kako bi imali za više skokova tijekom sezone. Nažalost, sponzorstvo im je iznimno teško pronaći jer je vrlo malo poduzeća na području grada koje imaju mogućnosti pratiti sportske klubove i njihove potrebe.

Nabavka opreme

Pomoćne stvari poput kaciga, visinomjera, rukavica ili odijela nabavljaju većinom preko web dućana ili padobranskih grupa na Facebooku i kažu kako je ponuda zaista ogromna i vrlo kvalitetna. Glavni dio opreme, sam padobran se najčešće kupuje isprobava i kupuje direktno od distributera budući da kod toga ne smije biti grešaka, dok se oni najiskusniji odlučuju za kupnje preko web dućana. Za početnike i one koji još uvijek nisu sigurni u svoju hrabrost tu je uvijek rabljena oprema starijih kolega. 

Varaždinski padobranci nažalost moraju priznati kako najviše skaču u Sloveniji i Mađarskoj budući da u Hrvatskoj leti tek nekoliko manjih aviona koji su smješteni u Istri i Dalmaciji. 

Let iznad Hrvatske

- U Mađarskoj su dva iznimno aktivna aerodroma Kaposvar i Siofok, dok je najveće zadovoljstvo ipak odlazak u sam Siofok na je jedan od najboljih drope zone-a u Europi. Na raspolaganju su nam 2 helikoptera Mi-8 i prateća infrastruktura na aerodromu – s uživanjem se prisjećaju i jednoglasno potvrđuju kako jedva čekaju otvaranje sezone i prve skokove.

Od najdražih skokova izdvajaju skupne skokove s 10-12 padobranaca u kojem unaprijed dogovorene formacije. Adela izdvaja poseban osjećaj kada se skače iznad Hrvatskih otoka zbog prekrasnog pogleda, poput skoka iznad Malog Lošinja, ali skoka na samoj obali iznad Medulina i Vrsara.

Budući planovi i Špancirfest 2016.

Nažalost, padobranstvo je oko njih još uvijek individualan sport u Hrvatskoj i nije organizirano kao u nekim susjednim državama. Najveći problem koji odbija ljude su naravno troškovi, poput nabavke dovoljno velike letjelice koja bi prenosila padobrance.

- Ono što možemo napraviti jest razvijati padobranske klubove, stjecati znanja i iskustva te ih prenositi na mlađe padobrance. Taj je dio jako razvijen i klubovi vrlo dobro surađuju – govore Varaždinci o samom padobranstvu kod nas.

Nadaju se kako će jednog dana uz svoj trud i znanje uspjeti pridonijeti i turističkoj ponudi grada tako da se vežu uz prepoznatljive manifestacije u gradu i uz njih organiziraju padobranska natjecanja i druženja na aerodromu. Time bi podigli prepoznatljivost i svjesnost o samom sportu u gradu, a na isti način potaknuli novi dio turističke ponude grada.

- Naš projekt „Špancirfest boogie 2016.“ bi bio izvrstan dodatak ponudi Špancirfesta i taj nam je projekt glavni cilj rada kluba za ovu godinu. Nadamo se da ćemo uspjeti zainteresirati i organizatore Špancirfesta koje u narednim danima namjeravamo posjetiti i upoznati s ovim projektom. Sigurni smo da bi se dobro uklopili u program Špancirfesta i vrlo kvalitetno proširili ponudu – zaključili su padobranci u nadi kako će jednog dana gledati Varaždin s visine veće od 4000 metara.

Povratak Varaždina na staru slavu

Najveća želja naših Varaždinaca je vratiti stari ugled Varaždinu i održati ga na razini kakvoj je bio nekada.

- Velika nam je želja organizirati skakanje i u Varaždinu te dovesti Aviofunove avione. Bio bi to prvi padobranski vikend u Varaždinu u posljednjih 15 godina. Špancirfest bi bio bi idealan za takvo događanje i izvrsna prilika za sve zaljubljenike u letenje da iskušaju panoramske letove, a one željne skakanja, da iskuse slobodan pad u tandemu s iskusnim tandem instruktorima. Za takav skok nije potrebno završiti tečaj već vas tandem instruktor pripremi za skok za svega 15-tak minuta.

Komentari