DINO MERLIN U VARAŽDINU "Od kuda kod nas toliki interes za tog' Bosanca?"

Ove subote u Areni Varaždin po treći put nastupit će jedna od najvećih, ako trenutno ne i najveća bosanskohercegovačka i regionalna zvijezda Dino Merlin. Vrijedi se podsjetiti da će Merlin ovaj koncert održati nakon samo dvije godine otkako je posljednji put nastupio u našem gradu, a već tjednima je glavno pitanje – ima li još koja karta i gdje ju kupiti?

Ne sumnjamo da je rijeci Merlinovih obožavatelja itekako poznata intrigantna biografija ovog popularnog pjevača pravim imenom Edin Dervišhalidović, no ako je netko među onima koji se ovih dana pitaju – „Otkuda kod nas toliki interes za tog' Bosanca?“, izdvojili smo nekoliko crtica iz Merlinova života i karijere u kojoj je bilo mnogobrojnih uspona i padova.

Naime, upravo usponi i padovi, osobne i objektivne agonije; dvojbe i bijesovi, kojih sve do smiraja u zrelim godinama ovog poznatog pjevača nije nedostajalo – ispisali su neke od najljepših stihova na prostoru bivše države, koje su stekle rijeke obožavatelja - sasvim u skladu s jednim od njegovih najživotnijih stihova: „Na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna!“.

# Otac ga je napustio

Dino Merlin (55) rođen je u Sarajevu 1962. u radničkoj obitelji, od oca stolara i majke bule (muslimanske svećenice), međutim otac ih je napustio u njegovoj naranijoj dobi, što njegova majka, kako će kasnije izjaviti u intervjuu za jednu beogradsku televiziju – nikada nije preboljela: „Rastao sam kao ptica bez jednoga krila, no to me je učinilo supermenom.“ Kasnije je oca u svakom smislu pomagao do kraja njegovog života, premda nikada nisu uspostavili vezu otac – sin. „Moja majka je bila tragična osoba. Patila je nakon njegova odlaska i možda me upravo ta patnja, distribuirana na mene, dovela do pjesme. Sve ima svoj početak“.

# Ugljen za prvu gitaru

Pjevač i njegova sestra, danas prosvjetna djelatnica, odrastali su u siromaštvu, poput većine drugih iz susjedstva u to vrijeme. Za prvu gitaru zaradio je tako što je susjedima pomagao nositi ugljen za ogrjev. Podršku majke za glazbenu karijeru nije imao: „Dobro je pitanje koja joj je od mojih pjesama bila najdraža? Ostao sam uskraćen za to. Kada su u naš dnevni boravak došli Brega i Ćola, kažem joj sav uzbuđen – vidi tko je došao, a ona je samo dobacila – šejtani (vragolani) ko' i ti. Već kada sam se i sasvim realizirao i situirao, pitala bi me kako ide, ali onako, u smislu kada ću se početi baviti nečim ozbiljnim? Ona je od mene i sestre napravila ljude, voljela nas je i sve je dala za nas, ali njoj ništa nije predstavljao show bussines“.

# On zanatlija, a ona iz fine obitelji

Dino Merlin 2008. godine, kada je već bio slavan, svoj album „Ispočetka“ promovirao je u ljevaonici željeza, gdje je nekoć kao metalski radnik radio u tri smjene i noću pisao pjesme. Sa 17 godina upoznao je suprugu, buduću arhitekticu, koja je potjecala iz dobrostojeće obitelji, a njemu se učinilo da njezini roditelji za svoju princezu ne žele svirača: „U sebi sam nosio da ću im se kad-tad osvetiti i pokazati im tko sam. S drugom pločom zaradio sam ogroman novac za jednog običnog čovjeka i prvo sam kupio bijelog Mercedesa, pa ga parkirao u njihovo dvorište, kao da ga se opere... Naime, oni nisu mogli imati Mercedesa, a ja sam za dvije godine sebi preokrenuo život“.

# I nogometaš ako treba...

Premda se i danas rekreativno bavi različitim sportovima, prije svega skijanjem, prije zvjezdanih dana Dino Merlin saznao je da pjevač koji mu je uzor - stanuje u prostorima ispod stadiona. Riječ je o Kemalu Monteni, a on je - samo kako bi ga upoznao - odlučio nakratko postati nogometaš. Kada se ispostavilo da Kemal ondje ipak ne živi, odustao je od nogometa iako je već ušao u bolji sastav.

# Pobunjenik

Dvojac koji ga je povukao u svijet estrade bili su Goran Bregović i Zdravko Čolić. Osnovao je 1983. godine grupu Merlin s kojom je do rata snimio pet albuma, a onda su tijekom opsade Sarajeva poginula čak tri člana benda. O sebi kao mladiću reći će kasnije: „Nisam uvijek u životu bio odlikaš. Postoje periodi u životu mladog čovjeka kada želi biti i veći od života. Rođeni sam pobunjenik. Tukao sam se, kockao, išao u kafanu, činio gluposti, bio malo alija, malo fin. 1997. obavio sam hodočašće u Meku i Medinu, raskrstio sa svim porocima i počeo život ispočetka“.

# "Jesi li nam donio koji dinar?"

Sa suprugom se vjenčao vrlo rano. Odlučan da će njegova obitelj moći živjeti od glazbe koju stvara, supruzi nije dozvolio da prekine poslijediplomski studij, a tijekom njegove prve turneje rodila im se kćer: „Bog sami zna gdje smo sve svirali, nekad i pred samo 50 ljudi. Kada sam se vratio kući, tada me supruga prvi i jedini put pitala – jesi li nam donio koji dinar? Nisam imao ništa da joj dam, nisam zaradio ništa.“ Već njegova druga ploča polučila je veliki uspjeh!

# Do Vesne Zmijanac nije ga pustio portir

Nakon uspješnog drugog albuma, treći više nije bio tako uspješan. Tada dolazi na ideju snimiti duet. Ljubomoran kolega s estrade, kako je kasnije ispričao, ironično mu je dobacio kako bi pjesmu mogao snimiti s Vesnom Zmijanac koja je u to vrijeme s Lepom Brenom vodila mrtvu utrku oko mjesta broj jedan na jugoslavenskoj estradi. Istog trenutka Dino s menadžerom sjeda u žuti Golfi i kreće za Beograd, gdje potom ne mogu proći ni ulazna vrata – portir ih ne pušta. Dok je Dino zabavljao portira, menadžer se nekako provukao, a Vesna Zmijanac kada je čula pjesmu – usprkos protivljenju svoje produkcije, odlučuje stopirati novi album , samo kako bi snimila tu pjesmu: „Aranžer ju je napravio lijevom nogom, a Jorgovani su bili kompletan preokret u mojoj i njegovoj karijeri. Kasnije se sve mjerilo po njima“, izjavila je uoči Merlinovih bogradskih koncerata 2011. Vesna Zmijanac.

# Sarajevo pod opsadom

Dinu Merlina rat u Sarajevu je zatekao na povratku iz Italije, gdje je otišao u potrazi za olupinom helikoptera kojega je kao reklamu nakanio staviti na svoju muzičku radnju: „Eto koliko sam bio uvjeren da u Sarajevu neće biti rata“. U Beogradu kasnije nije nastupao sve do tri koncerta zaredom 2011. godine, oko kojih se u Srbiji podignulo dosta prašine jer je Srbe navodno prozvao bolesnicima: „Nikada nisam rekao da nekoga mrzim, taj glagol ne postoji kod mene. Ali postoji izreka da nema puta koji vodi niotkuda, a moj put vodi iz Sarajeva koje je 1395 dana bilo pod opsadom. Jedno jutro sam se probudio pod granatama i snajperima, a u letu između dvije granate možda sam izrekao i gore stvari. Vadimo stvari iz konteksta i stavljamo ih u prekrasnu noć pod reflektorima, ali ja to nisam negdje čuo niti gledao na filmovima, nego doživio. Kada to traje i traje, pomislite da nema više ništa dobro u ljudima, ni na nebu ni na zemlji, makar sam vjernik. Želiš samo preživjeti. Tko god želi rat, dabogda mu u kući bio“, izjavio je iste godine u gostujući u Beogradu u emisiji Ivana Ivanovića.

# Teške dijagnoze i kliničko liječenje

Tijekom opsade Sarajeva, obitelj Dine Merlina: supruga s kćeri i sinom bili su tri dana zarobljeni na Ilidži, no uz pomoć starog znanca uspjeli su napustiti grad i otputovati u Švedsku. Dino Merlin pola rata proveo je u Sarajevu, a polovicu dolazeći i odlazeći iz Švedske. Godine 1993. pogiba otac njegove supruge, a on 1994. pada u depresiju i s teškim dijagnozama završava u njemačkoj klinici: „Moglo je završiti tragično, nisam komunicirao ni sa svojom porodicom“. Nakon svega, 1995. sa svojom obitelji vraća se u Sarajevo, gdje i danas živi, a prva pjesma koju je tada napisao jest ona: „Ja potpuno trijezan umirem“. 1993. BiH je predstavljao na Eurosongu, a autor je i njihove prve himne. Kasnije je prozivan zbog pjesme „Da te nije Alija“, odnosno bliskosti s tadašnjom BiH vlasti. Više puta izjavljuje da je pjesma posvećena njegovom poginulom prijatelju Aliji, ali da se i Alija Izetbegović može pronaći u njoj, međutim ističe da ga je politika više svojatala nego što joj je bio blizak jer je u to vrijeme bio najveća zvijezda koja je ostala u Sarajevu: "To da te pribroje uz nekoga može biti strašan hendikep, ali činjenica je da je SDA otišla s vlasti, a ja sam jači nego ikad. Moja bliskost, da na to stavimo tačku, sastojala se u činjenici da sam kao i većina Bošnjaka prepoznao tada jedinu ozbiljnu snagu koja se mogla oduprijeti agresiji..."

# Odustajanje od glazbe

Nakon rata i hodočašća u Meku i Medinu, pjevač se odlučuje prestati baviti glazbom:  „Došao sam u situaciju da me svaki dan netko obožava, a ja kažem – dijete drago, Bog se obožava, ne ja. Osjećao sam se kao da preuzimam ingerencije Boga. Ljudi poput mene stanu pred 80 tisuća ljudi, preuzimaju njihove energije i daju im svoje. To obožavanje činilo me sve nesretnijim i sve je trajalo više od godinu dana. Želio sam postati običan čovjek iz susjedstva.“ Naposlijetku, na pitanje što mu je trenutak najveće tuge u životu, Dino Merlin je odgovorio: „Kad mi je umrla majka. Ostao sam je željan i mnoge pjesme poslije te 2002. Posvećene su njoj. Toliko je sve brzo prošlo, toliko sam se borio za život i možda bio bahat kada je i bilo vremena da joj ga posvetim. Ona je na neki način ostala moja čežnja i otada moj stih – tužno sam tiče što mekim kljunom kuca o kamen tražeći vodu, baš ko i ljudi tako i ptice najdraže traže tek onda kad odu“. 

# Doba "kavijara i šampanjca"

Dino Merlin u intervjujima često upotrebljava jednu frazu kojom, uvjetno rečeno, opisuje svoj današnji život, odnosno kaže kako je prošao put od neimaštine do šampanjca i kavijara: "Moj život je američki san. Nikada mi novac nije bio u prvom planu. Uvijek sam, još otkako samo u kuće unosio ćumur (ugljen), tražio samo da radim. Neki kažu - sada će mi biti lakše, jer sam magistrirao. Lakše će mu biti jer neće raditi? Za buru su potrebne naslage toplog zraka i velika prepreka", kaže Dino Merlin koji se ponosi svojim obiteljskim životom: "Kćerka mi je završila u Oxfordu. Na svečanosti sam bio ponosan, ali rekao sam ženi da me se više od ceremonije stare 850 godina dojmilo kada mi je taksist na putu za aerodrom rekao: 'Dino, dobar si ti, okej su ti te tvoje pjesme, ali što su ti djeca pristojna, na tome ti čestitam. Najveće plemstvo je biti čovjek i ostati pristojan", kaže ovaj pjevač na čije koncerte dolazi po 100 tisuća ljudi.