eCaffe - Bernarda Cecelja: Rastala sam se i založila kuću kad sam krenula u biznis. Hranila me mama'

Bernarda Cecelja, direktorica i vlasnica brenda Bernarda i rođena Topličanka, nedavno je svečano otvorila novi hotel ‘Bernarda’ u Varaždinskim Toplicama, usmjeren na zdravstveni turizam, a kadrove možete eksluzivno pogledati u nastavku. U razgovoru za eCaffe, otkrila je kako je hrabro krenula u poduzetništvo, založivši vlastitu kuću, i nakon 24 godine uspješne proizvodnje madraca i kreveta, sada primjenjuje švicarsko iskustvo u rodnom kraju. 

Cijelu emisiju pogledajte ovdje.

Dugi niz godina u Varaždinskim Toplicama govorilo se da bi na istom mjestu gdje su do nedavno bile ruševne zgrade, mogao niknuti hotel, zasigurno će reći brojni Topličanci. Hotel Bernarda veliki je doprinos i razvoju tog grada, složila se Bernarda Cecelja te ukratko predstavila ponudu koju su objedinili u hotelu pa tako možete isprobati nekoliko vrsta saune i masaža. Na pitanje naše voditeljice je li ikad poželjela odustati od svega odgovorila je slijedeće:

- Nikad nisam poželjela odustati, ni kad mi je bilo najteže. Bilo je trenutaka, recimo kad sam ulazila u proizvodnju nisam imala sluha za to. Sav sam svoj kapital koji sam imala uložila u prostor, čak sam i svoju kuću založila, praktički svoj krov nad glavom da bih mogla dati garanciju banci. Moja pokojna majka me hranila kako bi uopće izdržala, ali ona vizija vuče jedno za drugim. Uzela sam i ljude koji su radili po firmama koje su bile pred zatvaranjem što je jedna velika odluka. Počeli smo sa 13 ljudi, 13 obitelji već u startu. Nisam imala baš previše pojma o proizvodnju jer sam bila referent uvoza i izvoza u tvornici opruga tako da sam ta iskustva trebala primijeniti - kazala je.

'Došlo je do rastave kad sam krenula u biznis'

Potvrda njezinog uspjeha su i čak četiri ponude za kupnju svega što je stvorila tijekom godina, no svaki put je odbila. Odbijat će i dalje, no priznaje kako nije uvijek bilo lako uskladiti obiteljski život i majčinstvo s poslovnim obavezama.

- Prije nego sam ušla u cijeli taj biznis došlo je do rastave braka. Onda s te strane sam bila slobodna. Možda će me netko krivo shvatiti, nisam imala 'kočnicu' s te strane, ali s druge strane nisam imala ni podršku. Roditelji su me pitali hoću li to moći, odgovarala sam 'bez brige, budem'. Odluke sam donosila sama bez obzira bila ona u tom trenutku pravilna ili ne. Onda sam sama sebi mogla odgovoriti na to pitanje da li je dobro sve napravljeno i ako nije, ispaštam sama, ako sam dobro napravila dijelim s drugima.

'Najveća želja? Provesti ostatak života s obitelji'

Kao djete, Cecelja nije mislila da će se baviti proizvodnjom madraca i kreveta, već da će zapravo studirati medicinu. Nakon što je ostvarila mnoge životne ciljeve, jedna želja ipak je još neispunjena.

- Ne žalim, tako je moralo biti. Rekla sam da kad bih se opet rodila opet bih krenula tim stopama. Imala sam želju da studiram medicinu, ali nisam htjela biti u jednoj kancelariji kao liječnik jer sam htjela biti samostalna. Već odavno sam razmišljala da imam nešto svoje, čak i kad sam radila u Švicarskoj kad kod nas nije bilo takvih dućana. Gledala sam kako bi se to moglo napraviti i kod nas. Nekako je taj poduzetnički duh od početka bio usađen u mene. Želja mi je okupiti obitelj na okupu. Sin je u Švicarskoj, unuk isto. Velika mi je želja da ostatak mog života provedeno zajedno, međutim, ne mogu utjecati na njihove odluke.