eCaffe – Dea Presečki: 'Voljela bih isprobati sve što mogu kao glumica, ne želim se svrstavati u ladice'

Cijelu emisiju pogledajte ovdje.

U novoj epizodi emisije eCaffe gostovala je Dea Presečki, mlada glumica i članica ansambla HNK Varaždin, koja nam je otkrila kako je počeo njen glumački put i kakvim ulogama teži.

Ispričala nam je kako je za njen uspjeh u glumi djelomično zaslužna posvećenost njenih roditelja, ali i kako je jedan festival promijenio sve.

- Nekako sam uvijek gajila afinitete prema scenskom izričaju, glazbi, umjetnosti i to su moji mama i tata već primijetili kad sam bila u vrtičkoj dobi i onda su oni to počeli poticati. Jedne godine otišla sam s mamom na festival u Krapinu gdje je bio mjuzikl iz komedije ‘S ljubavlju, Janis’ koja se zapravo radi kao autobiografska predstava o Janis Joplin, gdje sam se ja zaljubila u kazalište jer je bilo i muzike, pjevanja, plesa, glume i jednostavno me vuklo sve pozornici. I tako mi se neminovno život posložio u tom smjeru da sam onda krenula na dramske, pa sam krenula u glazbenu školu, nekako sam sve te pluseve skupljala koji su na kraju krajeva jako dobro donijeli mom upisu na Akademiju - rekla je Dea.

'Danas smo slobodniji'

Za svoju prvu pravu i veliku, glavnu ulogu u predstavi 'Matijaš Grabancijaš Dijak' dobila je Nagradu hrvatskog glumišta. Ta joj je uloga bila i prva stepenica na putu do stalne članice ansambla HNK Varaždin, a trenutno radi na predstavi 'Kisela krv', čija se praizvedba odigrala prije točno tjedan dana. Dea je otkrila može li svoju ulogu u predstavi povezati sa svojim privatnim životom.

- Pa zapravo ne mogu toliko. To je predstava dosta orijentirana prema transgeneracijskom nasilju, što ja iskreno u obitelji nisam imala, tako da ne mogu svjedočiti o tome. Ali mogu o susretu tradicije i našeg novog svjetonazora, nas mladih, ne nužno u smislu otpora prema tradiciji u tome da ne želimo više slijediti pravila naših starih, nego jednostavno pokušaj prihvaćanja i shvaćanja nečega što se prije radilo, što je moralo biti tako i tako. Do ovog danas gdje smo puno više slobodniji u našem svijetu. To bih mogla usporediti kao nešto što se provlači kroz moj život, što ne mora nužno biti negativno.

'Ne želim se svrstati u ladice'

U varaždinskom HNK već je odigrala nekoliko uloga, ambicije su joj velike i kaže kako bi voljela isprobati sve vrste uloga, ali neke je ipak posebno istaknula.

- Pa onima koje mi redatelji daju, životnim, suvremenim, današnjim. Nekako mi je profa najbolje od svega sjela. U početku mi je bilo teško s njom se suočiti, ali sam imala super redatelja Ivana Plazibata s kojim sam dosta diskutirala kako ćemo napraviti to. Ona mi je možda bila jedna od kompleksnijih uloga koje sam radila. Rekla bih nekom kalupu suvremenih žena. Voljela bih igrati jake žene koje stoje iza svojih stavova, krhke žene,  isprobati sve što mogu kao glumica da se ne svrstam u neku ladicu isključivo ove uloge ili ove, nego što više pronjuškati po spektru uloga. Ne bih neke eksplicitne uloge igrala samo zbog toga što to mora biti eksplicitno, nego nešto što ide iz mene, što se tiče mojih stavova, pravde, govora, jezika. Ovo ostalo je još diskutabilno...