Cijelu emisiju pogledajte ovdje.
Rođen je 1989. godine, živi u Majerju, profesor je robotike u Srednjoj školi Ludbreg, ali također i načelnik Općine Petrijanec od 2017. godine – Željko Posavec svoje je radno iskustvo zapravo započeo radeći u Vindiji kao student, a u našem eCaffeu pokušali smo ga bolje upoznati nakon nedavne preferencijalne kampanje u kojoj je privukao popriličnu pozornost.
Osnovnu školu završio je u Petrijancu, nakon čega upisuje srednju Elektrostrojarsku školu u Varaždinu, smjer Tehničar za mehatroniku. Još od početka školovanja zanimale su ga tehničke znanosti, kaže, pa je tako upisao Sveučilište Sjever gdje je stekao zvanje stručnog prvostupnika inženjera strojarstva, a potom i Univerzu v Mariboru gdje je stekao zvanje magistra inženjera strojarstva. Na studij u Sloveniji podsjeća ga nekoliko zanimljivih anegdota poput ove:
- Sjećam se jedne anegdote s Tehničkih materijala, to je bio zadnji kolegij koji sam položio. Govorilo se o kemijskim elementima i „verižnim“ vezama. Veriga je lanac. Mislim da je prošlo skoro dvije trećine predavanja, a ja nisam shvatio što znači veriga tako dugo dok profesor to nije nacrtao na ploči. Onda sam shvatio da su to karike, da je to zapravo lančana veza – ispričao je.
Teška prometna nesreća
U našoj se emisiji Posavec prisjetio i svog djetinjstva i odrastanja na selu. Djetinjstvo je, navodi, provodio s bakom i djedom koji su živjeli „pravim seoskim životom“. Volio je traktore i rad na polju, a pritom se prisjetio i teške prometne nesreće 1993. godine upravo s djedom u traktoru.
- Imao sam jednu tešku prometnu nesreću u 1993. godine sa djedom koja je ostavila i neke ožiljke. I djed i ja smo, srećom, tada preživjeli tu prometnu nesreću. Pronašao me doktor u smrskanom traktoru. Podletjeli smo pod kamion. To je jedno razdoblje kojeg se nije lijepo prisjetiti. Ipak, obilježilo je moje djetinjstvo i volio sam biti u traktoru. Dakle, prvo pitanje kada sam se probudio bilo je „Deda, kamo idemo s traktorom?“.
'Čak i u koroni...'
Posavec dodaje kako voli politiku još od srednjoškolskih dana, no uz obaveze u školi i u Općini, teško je, ističe, uvijek biti dostupan. Ipak, dodaje, to ga najviše motivira i „vuče naprijed“.
- Morate se prilagoditi i morate biti dostupni svima, što nije lako. Evo, ja se sjećam jedne anegdote. Kada sam imao koronu, bio sam deset dana doma sa sinom, a kći mi je onda bila u bolnici, imala je bronhitis. I meni kuca na vrata jedan čovjek, stariji. Ja kažem „Ne mogu otvoriti, imam koronu“. I kaže on „Ne, ne, otvori, otvori, trebam te, hitno je, hitno je“. Ja onako otvaram sa maskom i pita me: „Čuj, nisi bio prošle nedjelje na utakmici, budeš došao sad u nedjelju na utakmicu?“. Nisam išao na utakmicu – ispričao je Posavec.
Komentari