FOTO: Komemoracija za Vladimira Premuža "Glazba emisije bila mu je i ton mobitela"

„Čak i glazbu uvodne špice svoje emisije imao pohranjenu kao ton zvona na mobitelu...“

Tim riječima je Marijan Varović, direktor Varaždinske televizije,  na današnjoj komemoraciji održanoj za preminulog varaždinskog medijskog djelatnika, glavnog urednika i izvršnog direktora za program VTV-a, Vladimira Premuža – pokušao dočarati entuzijazam s kojim je pokojni Vlado sve do posljednjega dana pristupao novinarstvu koje mu nije bilo tek „posao“, nego životni poziv ili – ono jedino nego ono što novinarstvo može i treba biti. Upravo zbog toga u karijeri Vladimira Premuža ogleda se i suvremena povijest varaždinske medijske scene, kojoj je Vlado kao novinar pozivom - bio jedan od glavnih sukreatora.

Njegov profesionalni put započeo je 1974. godine, a gdje drugdje – nego u „Varteksu“; u tvorničkom listu kojega je tri godine kasnije zamijenio najastarijim varaždinskim tjednikom – Varaždinskim vijestima, gdje se zadržao sljedećih gotovo 20 godina te napredovao do mjesta urednika i rukovoditelja marketinga. 1990-ih godina potom je u Varaždinu je počela stasati televizija u koju se, prema riječima njezina osnivača Marijana Varovića – Premuž trajno zaljubio nakon svjetskog sajma televizijske tehnologije kojega su zajedno posjetili u Sjedinjenim Američkim Državama. Sljedeća medijska prekretnica u kojoj je Premuž kao jedan od osnivača sudjelovao sredinom 2000-ih, bilo je pokretanje prvog besplatnog tiskanog tjednika: Novog Varaždinca koji je kasnije nazvan Regionalni tjednik. 

Dobar osjećaj za vrijeme i prostor u kojemu je djelovao, Premuž, međutim, nije imao samo kao dionik upravljačkih struktura medija koje je vodio ili osnivao, nego i kao novinar koji je zanat počeo tesati još kao student, radeći za tadašnja izdanja Poleta,Večernjeg lista, Vjesnika,  Sportskih novosti... Tako je nastao i njegov dokumentarni serijal „Junaci hrvatske slobode“, kojima su zaboravu oteta svjedočanstva varaždinskih „Roda“; kao i serijal „Hrvatsko srce“, kojim je Vladimir Premuž tragao za domaćim ljudima koji su ostavili traga u hrvatskom iseljeništvu. Nastale su tako i publikacije u kojima se ponajviše bavio svojom možda najvećom novinarskom ljubavi – sportom.

„Bio je dobri duh VTV televizije. Imao sam sreće biti njegov prijatelj i suradnik na kojega sam se mogao osloniti, jer je bio krajnje odgovoran te prepun vedrine i optimizma. Bio je izuzetana novinar“, rekao je Varović. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Varaždin Ivica Kruhoberec istaknuo je kako je upravo zbog tog entuzijazma kojim je Premuž pristupao posalu - nosio nadimak „Krtek“, dok Damir Premužić ispred varaždinskih sportaša i sportskih djelatnika nije mogao suspregnuti emocije. „Poznavao sam ga gotovo 40 godina i djeca su nam odrastala zajedno. Možda je izlizano reći da je netko bio dobar, ali ako se za ikoga to može reći – onda to vrijedi za Vladija Premuža. On je bio dobar čovjek i krajnje sam ljut na ono što ga je uzelo“, rekao je Premužić. Ispred udruženja „Lionsa“ kojemu je Vlado pripadao, okupljenima na komemoraciji obratio se predsjednik udruženja Miroslav Sardelić.

Pišući o najvećim uspjesima varaždinskog nogometa 1990-ih godina, Vladimir Premuž u jednoj svojoj kolumni napisao je kako „konačno i u Varaždinu žive ljudi spremni i sposobni dokazati da Varaždin nije provincija kakvim su ga godinama željeli prikazati“. Danas možemo reći kako je i on sam bio jedan od onih koji su to svojim životnim djelovanjem dokazali - duboko shvaćajući kontekst svojega vremena i okruženja u kojemu su živjeli. Grada kojega su voljeli. 

Počivao u miru, neka mu je laka zemlja.