Ivan Topolnjak: Trebalo je hrabrosti da se spasi "Koka", Drk ju je imao

„Vindija je uspjela zato što je Drk imao viziju i bio joj privržen, a Koka je spašena isključivo zbog njegove poslovne hrabrosti“

• Hrvoje Vojvoda: Sve je manje sijedih, mudrih glava koje su izgradile Varaždin, ovdje više.

Riječ su to Ivana Topolnjaka, još jednoga od stare garde varaždinskih gospodarstvenika, koji je ponešto mlađi od pokojnog Drka a prošle godine povukao se u mirovinu. S vlasnikom Vindije surađivao je poglavito poslovno, ali u njemu pronalazi jednu zajedničku crtu koju ujedno smatra i ključnom:

— Mi smo firmama bili privrženi. Barem sam ja bio, a mislim da je bio i gospodin Drk, kojeg smatram vrhunskim menadžerom, što se uostalom vidi po tome što je Vindija iz jednog malog mljekarskog pogona postala svjetski poznata firma. Današnji menadžeri su kao na određeno vrijeme: mandat ili dva, te im firma često osobno ne znači mnogo — kaže Topolnjak.

"Sada je lako pričati..."

Vindiju, Varteks, Zagorje i Termoplin Topolnjak smatra ključnim tvrtkama za razvoj sadašnjeg Varaždina. U prve tri je, kako kaže, radilo najviše ljudi, a plinofikacija koju je 1970-ih proveo Termoplin bila je pretpostavka daljnjeg razvoja.

Budući da je Termoplin kao distributer surađivao sa baš svakom tvrtkom u gradu, Topolnjak dobro pamti i situaciju u kojoj se 1990-ih nalazila Koka, odnosno u trenutku kada ju je (1996. godine, nap.) odlučio preuzeti ambiciozni vlasnik Vindije, tada već 59-godišnji Dragutin Drk.

— Sada je lako pričati kako je Koka dobra i razvijena firma, ali tada je trebalo imati i hrabrosti i vizije. Koka je bila praktički pred raspadom i bila bi propala da gospodin Drk nije imao hrabrosti suočiti se s izazovom koji je predstavljao jedan takav gigant – kategoričan je Termoplinov suvlasnik.

Dugogodišnji direktor Termoplina danas se nalazi na čelu Nadzornog odbora i savjetuje upravu, te na pitanje koliko njegovo ime još uvijek „nosi“ tvrtci, odnosno koliko će ime Dragutina Drka sada nedostajati Vindiji – Ivan Topolnjak odgovara:

— Ime znači mnogo, a naročito u današnje vrijeme kada je tržište otvoreno. Kada jednom steknete povjerenje poslovnih partnera, koji vas prepoznaju kao ozbiljnog gospodarstvenika, to je ključno. Stoga, tko god će naslijediti gospodina Drka, bude li imao njegovu privrženost tvrtci, ne treba se bojati za daljnju uspješnost jednoga takvog poslovnog sustava.

I dalje svaki dan u firmi...

Ivan Topolnjak još uvijek, gotovo svaki dan dolazi u Termoplin, iako je već navršio 80 godina i prošle godine doživio teži srčani udar. — Moja žena kaže da firmu volim više nego nju, što naravno nije istina. Ali istina je da je Termoplin moj drugi dom. To je tako. Zajedno sa svojim suradnicima ja sam ga razvijao. Također, nisam čovjek koji bi vrijeme provodio ispred televizora. Hvala Bogu uspio sam se oporaviti i zdravstveno, a ostalo su godine.

O pitanju potpune privatizacije Termoplina Topolnjak ne želi razgovarati. Kaže da je o tome rekao sve, ali naglašava kako je upravo komponenta privatnog vlasništva sačuvala i Termoplin i Vindiju i sve druge uspješne tvrtke.

— Da, baš zahvaljujući tome što su tvrtke imale svoje vlasnike ili suvlasnike, one su opstale. A mi se samo sjetimo koliko smo dosada raspravljali o Termoplinu ili Vindiji, a koliko o firmama koje su u međuvremenu propale i o ljudima koji su ih doveli do toga. Termoplin je danas europski sređeni poslovni sustav, kojem dive stranci koji nam dolaze.