Kultne levisice 501 na ovogodišnjoj dodjeli Grammya proslavit će 150. rođendan, službeni slogan glasi „The Greatest Story Ever Worn“, u prijevodu „najveća priča ikad nošena“.
Levisice 501 klasik su koji se nosi već 150 godina, nastale su kao odjeća za rudare i kauboje, a tijekom desetljeća nosile su ih i Marilyn Monroe i Brad Pitt i Barack Obama i Steave Jobs. Poznate su i generaciji Z, a ovo je manje poznata priča o tome kako su se počele šivati u Novom Marofu iz knjige „Đelac – hazarder u smokingu“.
Godišnje je, naime, otprilike pet milijuna građana Jugoslavije odlazilo u pogranični talijanski grad Trst, ili drugdje u zapadnu Europu, kako bi kupili traperice kojih u njihovim zemljama nije bilo. Na temelju toga podatka rukovodstvo Varteksa je 1983. godine u Novom Marofu pokrenulo proizvodnju traperica marke Levis. Drugi razlog, osim tržišne nište, još desetljećima je bio malo komu poznat.
Levis, dar s neba
- Levis je za Varteks došao kao dar s neba, u trenutku kada je Varteks već počeo pokazivati znakove stagnacije, krize, i raditi gubitke, prije svega u Tivaru, gdje je proizvodnja tkanina bila ispod praga rentabilnosti. Svake godine generirao se gubitak od 20 milijuna novčanih jedinica, dok je Levis, s druge strane, radio dobit između 20 i 24 milijuna. Varteks je zato tako dugo bio uspješan, dok je Levis bio prisutan – otkrio je u knjizi "Đelac" Stanko Kežman, financijski direktor i zamjenik generalnog direktora Varteksa od 1996. do 2000-e.
Varteks, ovisnik o Levisu
Pokretač Levisa ispred sustava Varteksa, Vladimir Marić, otkriva kako je to bilo moguće.
- Mi bismo traperice napravili za 12,5 minuta, a Varteksovci u Bednji slične traperice radili su 70 minuta. Mi bismo napravili pet komada, oni jedne. To je bila produktivnost kakvu Jugoslavija nije poznavala. Mi smo se u Varteksu dogovorili da ćemo se striktno držati tih američkih postulata i ja sam to strogo provodio. Godišnje smo proizvodili i prodavali milijun komada. Bilo je novaca i plaće su bile vrhunske.
Hazarder u smokingu
Krajem 1980-ih Marić je odlučio mirovinu dočekati u predstavništvu Varteksa u Austriji, a direktor je postao Anđelko Herjavec.
- Govorio je engleski i njemački. Bio je klikaraš, to je činjenica. Trebao sam rečenicu reći do polovice, a drugu polovicu on je već sam mogao iskombinirati. Meni je to odgovaralo – Marić kaže.
Raspadom Jugoslavije raspala se i Varteksova trgovačka mreža, odnosno većina od dvije stotine prodajnih jedinica na top-lokacijama bivše Jugoslavije. Gigantsko postrojenje Varteksa u Varaždinu, ionako ovisno o Levisu, tako je o novomarofskome pogonu počelo ovisiti još više.
Ostalo je povijest.