EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST Varaždinac koji je promijenio spol da bi pronašao sebe: ''Najveća podrška bili su mi roditelji''

U 21. stoljeću u našem društvu još uvijek postoje tabu teme, a jedna od njih su svakako prava LGBT zajednice, odnosno, zajednice homoseksualnih, biseksualnih i transrodnih osoba. Malo je ljudi koji odluče javno progovoriti o svom iskustvu upravo zbog osude društva, a svoju intimnu priču o promjeni spola, iako pod skrivenim identitetom javno je odlučio ispričati Varaždinac Ivan (pravi identitet poznat redakciji), rođen u ženskom tijelu.

Ivan ima 23 godine, prvostupnik je sestrinstva i radi u bolnici. Na prvi pogled, ni po čemu se ne razlikuje od ostalih muškaraca njegove dobi. No, ako zagrebemo ispod površine, naći ćemo godine patnje, proispitivanja i nerazumijevanja. Sve su to stepenice koje je morao proći da se danas osjeća sretno i slobodno u svojem novom tijelu. Kako nam je rekao, više se preferira izraziti da se rodio u tijelu koje se smatra ženskim, a ne kao djevojčica. Samim tim, rođenje u ženskom tijelu nagnalo je roditelje i okolinu da ga odgajaju na način kako se odgajaju djevojčice. Najranija sjećanja koja nosi iz djetinjstva, kako kaže, vezana su samo uz veliku konfuziju.

- U vrtiću sam tetama odgajateljicama rekao da se zovem Ivan i da mi se obraćaju u muškom rodu, igrao se s dječacima, jedom prilikom u igri vjenčao za djevojčicu, baku sam molio da mi kupuje muške bokserice i djeda da me na igralištu zove imenom Ivan kad s dječacima igram nogomet.- objašnjava nam

U pubertetu su mu se na tijelu počele događati određene promjene na koje nije mogao utjecati i tada se odlučio pomiriti sa sudbinom i maksimalno uklopiti u društvo. Kako kaže, prijelomni trenutak u formiranju identiteta dogodio se kada je odlučio porazgovarati sa psihijatrom o svemu što mu se događa.

- Zajedno smo došli do zaključka kako sam zapravo ljubomoran na muškarce zbog puberteta koji na njima radi promjene koje sam želio da se događaju meni. Razmišljajući o sebi i svojoj budućnosti shvatio sam kako ne mogu zamisliti ostatak svog života u kojem ću nastaviti biti nečija kćer, nečija sestra, nečija žena i nikako nečija mama.- govori nam.

''Nikad nisam prestao osjećati roditeljsku podršku''

Prema njegovim riječima, prijatelji, roditelji i tadašnja djevojka bili su mu velika potpora u cijelom procesu, iako roditelji na početku nisu bili oduševljeni tom idejom pošto su bili zabrinuti za njegovo zdravlje, ali i reakcije konzervatine okoline.

- Unatoč njihovoj zabrinutosti, strahu i kilometrima udaljenosti bili su uz mene u svakom koraku života i tranzicije te nikad nisam prestao osjećati njihovu podršku i roditeljsku ljubav. - rekao nam je Ivan

Što samog procesa tiče, kako nam je objasnio, prvo se kreće s psihološkom obradom, a kasnije ako se osoba na to odluči s hormonskom terapijom i prilagodbom primarnih i sekundarnih spolnih karakteristika. 

- Prošlo je tri godine otkako sam počeo uzimati hormonsku terapiju koja na tijelu radi promjene jednake fiziološkom muškom pubertetu (produbljivanje glasa, povećanje dlakavosti lica i tijela, preraspodijelu masnog tkiva, povećanje mišićne mase) te sam obavio sam gornju operaciju uklanjanja i rekonstrukcije grudi. Za operaciju rekonstrukcije genitalija se još nisam odlučio jer metode koje se nude i ishod operacije mi nisu baš zadovoljavajući.- priča nam Ivan

Kako kaže, u otkrivanju svog identiteta i seksualnosti mnogo mu je pomogla podrška zajednice i osoba s kojma dijeli slična iskustva. O ovoj temi progovara javno na panel diskusijama, radionicama, školama, udrugama (Trans Aid, Trans mreža Balkan), a završni prediplomski rad napisao je na temu tranzicije.

- Želim svojom pričom javno senzibilizirati društvo, srušiti predrasude i ohrabriti osobe koje preispituju svoj rodni identitet. Vjerujem da sam baš kao i svaka druga osoba puno više od svog spola i svog roda. - za kraj je rekao Ivan.