Foto - Od tutoriala do brenda: Upoznajte mladu Varaždinku Saru i njezine neodoljive Pletsi torbice

Upoznajte Saru Jaranović, 27-godišnju mladu poduzetnicu iz Varaždina koja uz studij prava i rad u obiteljskoj firmi vodi i svoj kreativni obrt – Pletsi. Sve je počelo iz čiste znatiželje, a danas njezine unikatne torbice od mekanih, ali izdržljivih materijala oduševljavaju društvene mreže. U intervjuu za eVaraždin, Sara otkriva kako je započela svoju poduzetničku priču, odakle crpi inspiraciju te koji je njezin savjet svima koji razmišljaju o sličnom koraku.

• Kako je nastala ideja za otvaranje obrta Pletsi?

Sasvim slučajno sam naletjela na ovakvu vrstu pletenja na internetu. Kako sam nedavno kupila stan, tražila sam dekoraciju za dom. I vidjela sam pletene jastuke i deke, ustvari istu vrstu pletenja kao i torbe. I sasvim slučajno vidim jednu torbu, malo drugačijeg dizajna nego što su sadašnje Pletsi i rekla sam sama sebi: “ovo moram imati!” Ustvari, tad je prvo krenula potraga gdje kupiti tu torbu. Nisam ju nigdje mogla naći, ali sam naišla na tutoriale kako ju napraviti. Nakon sto odgledanih videa, rekla sam ajmo u potragu za materijalom pa ću si ju napraviti sama. I tako je došla prva pređa i nastala prva, doduše tad ne Pletsi, nego Sara torba. Izgledala je užasno, ali tad sam se zaljubila u ovo pletenje i napravila torbice sebi, obitelji i prijateljima.

'Prvu torbicu radila sam tri dana, a sada mi treba dva sata čistog rada'

• Imaš li formalnu pozadinu u dizajnu, rukotvorinama ili si sve naučila sama?

Sve sam naučila sama, ali vrlo rado bih otišla i na neki tečaj onog pravog starinskog heklanja. Heklanje je potpuno drugačije od ovog što ja radim, a baš me privlači. Pletsi je spoj tradicije i modernih elemenata jer se radi isključivo samo rukama, bez igala ili kukica. Kukičanje znam, to mi je super, ali u tom dizajnu nekako trenutno ne vidim sebe.

• Koliko ti otprilike vremena treba za izradu jedne torbice – od ideje do gotovog proizvoda? 

Prvu torbicu sam radila 3 dana! Ne moram vam niti pričati koliko sam ju puta rasplela i ponovno plela. Sad, nakon puno napravljenih, treba mi 2 sata čistog rada.

'Zamislim torbicu uz outfit i drugi dan ju obično i napravim'

• Od kojeg materijala ih izrađuješ?

Što se materijala tiče, baš sam ih puno isprobala i u veliku većinu se razočarala jer su mi nekako preteški. Ovaj materijal koji ja koristim je dosta teško dobavljiv (ja ga kupujem u Austriji). Radi se o ustvari dva materijala. Izvana je “tuba”, odnosno mješavina pamuka s elastinom raznih boja koja je ispunjena polipropilenskim pamukom koji je hipoalergen, ne zadržava bakterije i vlagu i može se oprati, a da zadrži svoju formu. Na primjer, njime su punjene dječje igračke ili jastuci. To je još jedan veliki plus budući da uglavnom imamo svjetle torbice, a znamo kako to već ide. Tako da Pletsi može u vešmašinu.

• Odakle crpiš inspiraciju za svoje kreacije?

Znate ono kad se obučete i onda birate torbicu. Tu ja obično zamislim kakva torbica bi mi tad trebala (koju naravno nemam), a da ju mogu napraviti. Drugi dan ju obično i napravim! Naravno veliku ulogu igraju i društvene mreže na kojima smo preplavljeni različitim dizajnima i idejama, kad se sve to skupi, nastane Pletsi.

'Do ljeta stiže i naš web shop, a planiram i različite kolekcije'

• Gdje sve ljudi mogu pronaći tvoje proizvode?

Trenutno narudžbe primamo preko Instagram profila @pletsi.hr ili e-maila, no nadamo se da će do ljeta i web shop biti gotov!

• Imaš li neke posebne planove za Pletsi u budućnosti?

Da, naravno. Jedan dan mi je sinula ideja za zimsku kolekciju. Do tad ću vjerojatno imati stotinu novih, ali nekako planiram raditi po kolekcijama različite vrste, oblike i dizajn torbi. Neću se ureći prerano i očekivati veliki uspjeh, ali uvijek treba vjerovati u sebe.

'Savjet? Pusti selo neka priča! U životu nas najviše koči sram i što će netko reći'

• Što bi poručila mladima koji se žele upustiti u sličnu poduzetničku priču?

Apsolutno jedini savjet kojim se ja vodim: pusti selo neka priča! Najviše što nas koči u svemu u životu je sram i što će netko reći. Ne pričam o zdravom sramu koji samo budale nemaju, nego o jednom vidu straha i srama od toga što će reći okolina. Kad to pobjedite, samo je nebo granica! Najgore što se može desiti je da se vratite na istu točku na kojoj ste sada, a to i nije tako loše, zar ne?