NIJE DUGO TRAJALO Kako i zašto je Varaždin zauvijek izgubio svoju tvornicu čokolade

Jeste li znali da je u Varaždinu krajem 18. stoljeća postojala talijanska tvornica čokolade imenom Dagnese? Biste li voljeli da i danas imamo jednu takvu proizvodnju omiljene i vječne, a prema vjerovanju mnogih, afrodizijačke poslastice? Ipak, za vlasnika je to unatoč proizvodnji ove slatke delicije, bilo gorko iskustvo. Pročitajte kakve probleme su mu radile gradske vlasti.

Varaždin je u svojoj prošlosti, osobito kroz 18. stoljeće obilovao različitim vrstama obrta i manufaktura, a možda najinteresantnija je proizvodnja čokolade Dagnese o kojoj postoji malo arhivskih podataka i koja je do današnjeg dana vrlo slabo istražena i gotovo nepoznata činjenica među Varaždincima pa ovom prilikom donosimo nekoliko zanimljivih informacija o toj slatkoj proizvodnji.

Varaždinska čokolada s talijanskim potpisom

Kako doznajemo iz povijesnih izvora, tvornicu je u Varaždinu pokrenuo Venecijanac Daniele Dagnese u drugoj polovici 18. stoljeća, no ne znamo kada je točno tvornica započela s radom, a podaci koje imamo o njoj odnose se na 1789. godinu. Isto tako, unatoč traganju za informacijama u arhivu, ostaje nam nepoznato kamo ju je vlasnik preselio nakon što je zbog problema s vlašću otišao iz grada. Iz dokumenata saznajemo da je Venecijanac sigurno godinu dana proizvodio varaždinsku čokoladu s talijanskim potpisom, a na tvornici je imao izvješen i svoj natpis, no točnu lokaciju tvornice ne znamo i s obzirom da podatke o lokaciji nismo pronašli u arhivu, ovaj trag prišlosti ostaje izgubljen.

Dagnese je zatražio dozvolu za proizvodnju čokolade od Ugarske dvorske komore, no za to vrijeme je svejedno proizvodio i prodavao ovu poslasticu ne samo u Varaždinu nego i u Zagrebu zbog čega je imao problema s vlastima koje su mu tom prilikom zaplijenile čak 86 kilograma čokolade jer je strancima takva proizvodnja i prodaja bila zabranjena, iako je imao putni list izdan od Varaždinskog magistrata. Naposljetku mu je čokolada ipak vraćena jer je Dagnese bio stalno nastanjen u Varaždinu gdje je imao i svoju tvornicu sa strojevima što mu je pomoglo da dobije dozvolu za rad.

Lokalna vlast zaplijenila radionicu čokolade...

Međutim, tadašnja lokalna vlast u Varaždinu zaplijenila je radionicu i strojeve na što se Dagnese žalio višoj vlasti u Zagreb nakon čega mu je ipak dopušteno da nastavi proizvodnju uz uvjet da ne smije napustiti grad i prodati strojeve dok više vlasti ne donesu daljnu odluku, što se dogodilo već mjesec dana kasnije kada je ovaj Venecijanac mogao dalje nesmetano proizvoditi i zaslađivati život Varaždincima.

No to nije dugo trajalo jer se izgleda Dagnese jako razočarao u lokalnu varaždinsku vlast pa je, čim je dobio odobrenje, pokupio svoju tvornicu iz Varaždina i preselio ju negdje drugdje, ali ne znamo kamo jer se od tada ni tvornica ni Dagnese više nikad ne spominju u varaždinskim spisima. Na taj način slobodno možemo zaključiti da je Varaždin 1789. godine izgubio svoju prvu privatnu tvornicu čokolade, zasigurno na žalost svih Varaždinaca koji vole okus ove gorko-slatke namirnice.

Inače, kada govorimo o čokoladi u 18. stoljeću, moramo imati na umu da tadašnja čokolada nije izgledala kao današnja pločica kremaste čokolade s mlijekom i kakao maslacem jer je recept za takvu čokoladu otkriven tek u 19. stoljeću. No, usprkos tomu, recepti s čokoladom stoljeće prije bili su itekako maštoviti. U 18. stoljeću ovaj desert od zrna kakaovca proizvodio se uglavnom u obliku kreme, napitka te čvrste ali vrlo suhe i drobljive čokolade koja se stoga i rijeđe konzumirala. Kako bi obogatili gorki okus, u čokoladnu smjesu dodavala se vanilija, različiti začini poput cimeta, šećer, bademi, mlijeko i sl.