Varaždinsko-međimurski par u zreloj dobi krenuo u tuđinu: 'Ima nade za one u pedesetima...'

Varaždinka Manuela Pavčec i njezin međimurski suprug Rok imaju iza sebe dugu povijest pokušavanja normalnog života u našem kraju. Nakon svih iskustava s poslovima, odustali su i s 50. godina života na plećima otišli u Njemačku.

I upravo zbog te dobi, ali i cjelokupnog iskustva, njihova je priča i jedinstvena i upozoravajuća. Jer se radi o ljudima koji su se istinski trudili da im život bude normalan i mijenjali poslove ne bi to postigli.

- Duga je povijest našeg nezadovoljstva s plaćama u našim županijama i troškovima i pronalasku posla. - započinje Rok. 

- Ženica je radila 18 godina u Vindiji, jedva se krpalo kraj s krajem - i subota i nedjelje i praznici. A ja u Međimurju kod privatnog farmera - zaradiš da krpaš kraj s krajem iz minusa u minus. - nastavlja svoju priču Rok.

Život u kamp-kućici

Potom su uz pomoć države 2004. godine otvorili obrt i, kako nam vele, otmjeno propali kao i puno drugih malih obrta. No, nisu se predavali i ubrzo su promijenili i posao i mjesto rada.

- Odosmo mi odraditi sezonu na moru ... i, začudo, ostadosmo tamo čak 11 godina. Radilo se po sezoni skoro bez nedjelje i slobodnog za relativno dobrih 4.500 kn. Živjeli smo u kamp-kućici i po zimi da bi ostalo nešto novaca za kući u Varaždinu i Međimurju. - prepričava Rok.

A uskoro u probleme sa zapošljavanjem upali su i njihova sad već odrasla kćer i njezin suprug Zadranin. I njihova sudbina išla je po prilično čestom hrvatskom obrascu.

- Probali su raditi u Zadru, sezona prođe nakon 4 mjeseca i ostaneš bez posla. Plaća se masno stan, a na burzi ne znaju ni gdje ima poslova. Probali su naći posao i u Varaždinu, zet je konobario dolje uz Dravu kod privatnika koji mu nije ni plaću isplatio. I odradili su sezonu 2015. pa otišli u Njemačku, poveli i svog sina, a uskoro smo dobili i unučicu. - prepričava Rok.

'Ima li nade? IMA!'

I tada se u Roku i Manueli prelomila odluka da i oni odu za svojom kćeri i unučadi u Njemačku.

- A mi starci - ja 51, ženica 50 - mislili: pa kad smo daleko od Varaždina 550 km na Jadranu, onda možemo biti i 900 km daleko u Njemačkoj. - zaključuje Rok, dodajući kako su otišli na Schwarzwald, pričekali tri tjedna osnovne dokumente, prijavili se 14. veljače na njemačku burzu da bi 3 dana kasnije počeli raditi u jednoj tvornici.

- A mučila me nostalgija i za Varaždinom i za špekecom i zeljem i mesom s tiblice. Ali kad je došla plaća više od 1200 eura, odmah mi se nostalgija smanjila. A došli mi domeka za uskrs i vidimo da su kod nas skoro svi proizvodi u dućanu skuplji i po 10 posto. - govori Rok, koji s Manuelom sada radi u drugoj tvornici.

- Malo nam je bed što propagiramo život izvan Hrvatske - ali to radimo zbog onih 50tih godina na burzi, koji su izgubili nadu i vjeru u sutra. Ima li nade za nas? IMA! - dovršava svoju priču Rok - i optimističnu i tužnu priču u kojoj je Hrvatska ostala bez 6 svojih stanovnika.