Prve zrake ranoproljetnog sunca bude uspavanu prirodu i mame nas da izađemo, prošetamo šumom, udahnemo svježeg zraka i sunčeve topline.
Budi se priroda ali polagano se budi i naša svijest o tome koliko je naše postojanje zavisno od prirodne ravnoteže, koju smo svojim djelovanjem opasno narušili.
Kada ste zadnji put legli u travu i slušali njen život? Razmišljate li tada o svojem biću i postojanju unutar te veličanstvene cjeline koju nazivamo “priroda”? Osjećate li se kao njen vlasnik ili samo djelić slagalice? U našoj ljudskoj prirodi je da volimo posjedovati, volimo nešto nazivati našim. Tako smo postali vlasnici voda, šuma, planina, otoka, životinja i ljudi...
Pošto se tako smatramo vlasnicima prirode, smatramo normalnim da ju mijenjamo, iskorištavamo i prilagođavamo sebi kako nas je volja. Za nas ljude to se zove napredak.
No sve više postajemo svjesni da naša priroda nije neiscrpna i da smo u mnogočemu već pretjerali. Svatko od nas ostavlja svoj footprint. Razmišljate li o tome kakve proizvode koristite, na koji su način ti proizvodi došli do vas i na koji način njihovi ostaci odlaze od vas?
Svatko od nas je samo djelić slagalice. Jedan mrav ne može ništa, ali kolonija mrava koja zajedno djeluje može pobijediti mnogostruko većeg i opasnijeg protovnika.
Više o modnim savjetima dizajnerice Melite Kukec pročitajte u etjedniku.
Komentari