Punk Rock Holiday: Pročitajte detaljni izvještaj s festivala!

Objavljeno: 16.08.2015. 19:26

Zadnja izmjena: 25.02.2016. 14:56

Foto: Official Punk Rock Holiday

Kakvo bi to ljeto bilo bez Punk Rock Holiday-a? Pitanje je to na koje smo skoro saznali odgovor budući da su obveze i planovi ove godine bacili PRH u drugi plan. Međutim, uz malo sreće i puno dobre volje, uspjeli smo stvoriti uvjete za odlazak na najveći mali festival u Europi, kako ga od milja volimo zvati - pišu Igor Bužić i Tihana Rabuzin u detaljnom izvještaju s festivala samo za portal eVaraždin.

Osvrnuvši se malo na protekle godine, nekako je teško probaviti činjenicu su od prvog PRH-a prošle već pune četiri godine i da nam je ovo već peta uzastopna posjeta Tolminu, gradiću na obali Soče koji je već dobro poznat punk i metal publici. Vjerujemo da je lokalno stanovništvo ponosno na činjenicu da je upravo njihov gradić jedan od najvećih promotora punk, rock i metal, a od nedavno i reggae scene u ovom dijelu Europe i da je upravo to ono što razlikuje Tolmin od ostatka Slovenije. Usudili bi se reći da je Tolmin mini Wacken – mali grad za veliku scenu.
No, vratimo se mi na sam festival.

Nulti dan - prvi put

Nekoliko dana prije samog eventa pala je odluka da se ove godine po prvi put ide i na tzv. nulti dan, prvenstveno radi pronalaska boljeg mjesta u kampu, s obzirom da smo prošle godine naišli na probleme oko postavljanja šatora te smo bili primorani ležati na ne baš ugodnoj kombinaciji kamenja i korijenja, što ne bi bio problem da se nije obistinio Murphyev zakon u vidu probušenog madraca za napuhavanje. Ali dobro, sve je to dio festivala, takve sitnice nisu uzrok kukanja, no kad se već daju izbjeći…U Tolmin smo stigli u popodnevnim satima, obavili rutinske kontrole akreditacija i plaćanje parkinga te nadobudno krenusmo prema kamp području vjerujući da većina ljudi dolazi tek na prvi dan i da ćemo doslovce birati između najljepših mjesta za kampiranje. E, kako smo samo naivni bili.

Izgleda da je našu taktiku ranijeg dolaska primijenilo daleko više ljudi nego smo očekivali i mjesta u kampu više gotovo da i nije bilo. Srećom, u konzultaciji sa organizatorima ustanovili smo da za nas izvjestitelje postoji posebno mjesto na kojem možemo se utaboriti, mjesto koje je predviđeno za osoblje, volontere, zaštitare i ostale koji ipak imaju neke obveze vezane uz festival. A lokacija, tik do main stage-a, bila je savršena. E, Murphy, nećeš ove godine.  Wc-i, umivaonici, topli tuševi i pokrivenost wireless-om bili su dio našeg šumskog smještaja. Što više poželjeti? I više nego dobra kompenzacija za prošlogodišnje ravnanje kičme na podalpskom kamenu.

Više sadržaja, ali i veće cijene

Kako smo izvještavali i prošlih godina, Punk Rock Holiday je festival koji raste i koji svake godine svojoj publici nudi sve više sadržaja i mogućnosti. Isto je bilo i ovaj put. Uz standardnu ponudu hrane i pića, ove godine primjećujemo i daleko veći izbor piva i bezalkoholnih pića, smoothie sokova i doručak / ručak menija, a posebno zadovoljni mogu biti vegetarijanci i vegani, koji nikad nisu imali širu ponudu delicija po svom ukusu.

Međutim, moramo sa žaljenjem konstatirati da su cijene i ove godine porasle te se cijena piva uglavnom kretala između 4 i 6 eura, dok je za hamburger sa pommesom trebalo izdvojiti čak 8 eura. Za nas ipak malo previše, no s obzirom da je većina posjetitelja festivala iz zapadnih zemalja, pa tako i daleko veće platežne moći, razumijemo odluku o povišenju cijena. Ipak treba namiriti sve troškove, koji nisu mali. Srećom, za one koji nemaju podeblji novčanik, tu je još uvijek bila ponuda Laško Pils piva po cijeni 1,5€ ( naspram prošlogodišnjih 1€ ), što nam je bilo daleko prihvatljivije. Najveće pozitivno iznenađenje bio nam je posebno uređen i internetom povezan press centar u kojemu su postojali svi uvjeti kvalitetno odraditi novinarske zadatke ( izvješća, intervjui i dr. ).

Tradicionalno, dva stagea

Inače, festival je još prošle godine uveo bezgotovinski plaćanje na većini punktova, kao i „flush toilets“ i tople tuševe. No, iako smo spomenute tuševe imali besplatno u sklopu kampa, ni u jednom trenutku nam ih nije palo na pamet koristiti ih, tako dugo dok su tu već legendarni ledeni tuševi. Ipak je jedna od najprepoznatljivijih stvari festivala ledeno hladna Soča, pa bi bila grehota kršiti tradiciju hladnog tuša koji, usput rečeno, osvježava ( i trijezni ) u sekundi.

Što se tiče glazbenog dijela, izvođači su se već tradicionalno izmjenjivali na dva stage-a. Beach stage bilo je rezerviran za demo bendove koji tek grade svoj put ka većim pozornicama i predstaviti se zavidnom broju publike na jednoj od najljepših riječnih plaža može svakom manje poznatom izvođaču biti čast. Pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da svi do jednog bili izrazito srdačno dočekani od strane publike koja je popodnevnu siestu odrađivala hladeći se u Soči, koja broji tek 13-14 stupnjeva. U nju se tik do beach stage-a ulijeva Tolminka, manja i dosta brža rijeka čija je temperatura, prema riječima domaćina tek oko 8 – 9 stupnjeva. U to smo se i sami uvjerili bacivši se pod njezine brzace i nadajući se da nas ipak neće zadesiti infarkt. I nije, ali nije bilo ni daleko. Preporuka za kupanje u svakom slučaju, ali uz naglasak – oprezno.

Glavna bina

Po završetku popodnevnog programa na plaži, počinjao je program na glavnoj bini, a to je velikoj većini publike i najbitniji dio festivala. Ona manjina ne da ne voli tu glazbu, već je toliko zaljubljena u festival i samu lokaciju da dolazi bez obzira na izvođače.
Main stage zamišljen je na način da nema barijere ( ograde ) koja odvaja publiku od izvođača, a u sklopu bine postavljen je i tzv. „stage diveing“ pult sa kojega je ekipa slobodna bacati si, skakati po njemu, plesati i dr. Ideja koja je stvarno hvale vrijedna i koju PRH već tradicionalno godinama provodi te predstavlja samu suštinu punk rock kulture i sjedinjuje izvođače s publikom.

Međutim, sa žaljenjem moramo konstatirati da se ove godine sloboda koju organizator daje publici počela zloupotrebljavati. Naime, neki pojedincu ( možda njih dvadesetak ) dali su si za pravo prisvojiti taj pult čime su blokirali pogled na bendove, misleći valjda da je ostatak publike više željan gledati njihovo plesanje nego izvođače radi kojih se kupovala karta i prevaljivalo stotine kilometara. Konstantno ista ekipa uporno je dolazila na binu i nisu se skidali s nje i do 10 – 15 minuta, iritirajući svojim ponašanjem dobar dio publike. Očito će pojedincima trebati objasniti da platforma za stage diveing služi upravo za to, a ne za selfije na bini.

Bendovi, sâm vrh

Bendovi? A što reči? Jednom riječju – vrh. Punk Rock Holiday od svoj prvog izdanja ugošćuje kremu svjetske punk – rock – ska scene i na prste jedne ruke dalo bi se nabrojati bendove koji još nisu nastupili kao headlineri, a koji prema cijeni spadaju na festival veličine PRH-a. Prvi dan najviše su nas se dojmili Consumed, punk – rock Britanci koji egzistiraju preko 20 godina na sceni. Punk prošaran zanimljivim hard rock riffovima i heavy solažama koji je publika izvrsno prihvatila. Ništa manje dobar feedback nisu imali ni Misconduct i Against Me! koji su, ispostavilo se, tek zagrijali publiku za zvijezde večeri, Punk Rock Holiday veterane Anti Flag ( kojima je ovo treći nastup na PRH-u ) i legende irish punka, Flogging Molly.

Komunikacija koju „protivnici zastava“ imaju sa publikom stvarno je na najvišem mogućem nivou, a iako priče o toleranciji, respektu i jedinstvenosti na momente djeluju kao da su ispričane rutinski, istinski vjerujemo da bend stvarno misli to što govori i da se tih principa drže. Nabrijani punk koji sviraju milina je za uši svakoj ljubitelja brzih ritmova i čini se da će Anti Flag još dugo biti miljenici slovenske publike. I, kako to obično biva, ska i irish bendovi budu ostavljeni za finale večer. I to nije slučajno. Nema te vrste glazbe koja nakon napornog dana punog piva i divljanja tokom koncertnog programa može toliko rasplesati publiku kao punk u kombinaciji sa trubama, ili u ovom slučaju harmonikom i benđom. Većinu stvari publika je uglas otpjevala sa Daveom, legendarnim frontmenom amerikanziranih Iraca.

Beskompromisno dobri

Drugi dan koncert na beach stageu počeo je već prije podne i na njemu se izredalo čak 8 bendova, što je sa 6 bendova koji su nakon njih nastupili na glavnoj pozornici stvarno respektabilna brojka. Svaka čast onima koji su uspjeli sve pohvatati, mi ipak nismo. Međutim, ono najbitnije nikako nije bila opcija propustiti, a to su prvenstveno bili dva legendarna benda Madball i Beatsteaks. Madball, stara škola New York hard core-a pokazala je i dokazala što znači istinski hc i kako se jednostavnom, a opet brutalno dobrom glazbom mogu izraziti svoji stavovi i svoja ljutnja na ljudsku glupost koja nas okružuje. Beskompromisno, tvrdo, baš onako kako treba.

S druge strane Beatsteaks je bend koji je prošao nekoliko glazbenih faza u svojoj karijeri. Od žestokog hard core-a do nečeg što bi mi svrstali u post rock. Čudna kombinacija i dijametralno suprotni stilovi nikako ne mogu zvučati dobro kad ih isti bend svira. Osim kad je riječ o Beatsteaksima, oni su to odradili vrhunski. Stilovi su se mijenjali gotovo neprimjetno. U jednom trenutku opći raspašoj na hard core glazbu, da bi koju minutu nakon toga u gotovo baladičnim pjesmama se situacija smirila. Čudno, ali definitivno bend dana, koji je, usput rečeno, srušio rekord u izvođenju iste pjesme na jednom koncertu izvevši stvar Barfrau 18 puta uzastopce. Srećom, pjesma traje nekih 10 sekundi.

Najbolji dan

Treći, i po nama koncertno najbolji dan počeo je također već u podne svirkom na plaži, dok je na glavnoj pozornici program startao u 18:30 koncertom Death by Stereo, također dobrim poznanicima PRH publike. Nakon njih na pozornicu dolaze sve popularniju John Coffey, bend koji ima svoj osebujan stil glazbe te Ratos de Porao, Brazilci koji kombiniraju grind, punk i metal. Sve je to bilo jako dobro zagrijavanje za finalna tri benda, od kojih je prvi bilo legendarni Exploited, prevođen jednom od punk ikona, legendarnim irokezom Wattiem Buchanom. Iako je postava pomlađena i dalje se svira beskompromisan punk koji možda nije za svakoga, ali svakako ima svoju publiku. 

Naš respekt Wattie je dodatno zaradio tjerajući onih nekoliko iznad spomenutih dosadnjakovića sa stage-a, drago nam je da je stari punks zadržao maniru bez dlake na jeziku i rekao dosadnim klincima ono što je većina nas mislila – maknite se sa bine. Hvala mu na tome. Bend dana, a po nama i drugu godinu za redom bend festivala bilo je Raised Fist. Stvarno ne znamo čime se ti Šveđani hrane, ali količina energije koju taj bend ispoljava tokom nastupa naprosto je nevjerojatna. Često ne štedeći jedan drugoga međusobno naprave na bini veći „mosh pit“ nego je u prvim redovima ispred njih. Vjerojatno je zato na njihovom nastupu bilo daleko manje „plesača“ po bini, izgleda da je ljude bilo strah za vlastito zdravlje. Naravno, izuzev himnične Friends and Traitors, koja je bila finale koncerta i tokom koje je na bini zavladao kaos nakon što se vjerojatno stotinjak ljudi uspelo gore i odradilo pjesmu s bendom od početka do kraja. Jedva čekamo njihov klupski koncert u blizini.

Završna fešta

Kao i dan ranije, zadnji bend morao je biti plesni bend, a Less Than Jake je upravo to. Ska veselica za čagicu prije spavanja. Ili nastavka fešte na plaži, kako za koga.
Petak, zadnji dan. A kao da je jučer bio ponedjeljak. Tek se sada vidi koliko je brutalno istinita ona stara narodna da vrijeme prebrzo leti kad se zabavljaš, ali što je tu je. Iako umorni, dali smo si truda pogledati headlinere, no moramo konstatirati da nam je zadnji dan bio ujedno i najmanje zanimljiv. Vjerojatno je i četiri dana divlje zabave kumovalo tome, pa objektivnost možda i nije na nivou. Istaknuli bi samo Elvis Jackson, Slovence koje smo vidjeli već nekoliko puta i za koje, na žalost, moramo konstatirati da u zadnjih par godina nisu napredovali. Rutinski nastup odrađen po već višekratno viđenoj šabloni, sa istim forama i šalama nama više nije bio zanimljiv. Međutim, ljudima koji su ih prvi put gledali bili su fenomenalni. Ehhh, nekad poželimo da možemo izbrisati memoriju i gledati svaki bend ponovno prvi put te osjećati uzbuđenje i trnce pred nastup. No, ne ide to tako.

Satanic Surfers, Švedski punkeri koji su se prošle godine vratili iz sedmogodišnje mirovine oduševili su većinu prisutnih fanova, no ne i nas. No, nećemo biti previše subjektivni. Svirka je bila solidna, a reakcija publike i više od toga. Oni koji su našli snage, odgledali su koncert do kraja, mi smo posrnuli nakon nekih 45 minuta. Kažu ljudi da im je bilo odlično, pa vjerujemo onda da je. Povratak iz mirovine je, izgleda, bio pun pogodak. Završna fešta održala se ipak na beach stage-u gdje su „legende plaže“ Punk Rock Holiday-a, lokalni bend Pigs Parlament odžali još jedne u nizu punk karaoka. Uz repertoar od preko 70 punk rock hitova ekipa se redala na stageu pjevajući, neki s više, neki s manje uspjeha. Kvaliteta svirke na visokom nivou, a pjevanja….malo manje. Ali nebitno, poanta je bila dobro se zabaviti, što se i dogodilo.

 

Fajrunt je bilo oko 7 ujutro, za pojedince i nešto kasnije, a nama je preostalo još samo pokupiti stvari i poći natrag kući. Koliko dolazak veseli, toliko odlazak rastužuje. Očito takav balans u životu mora biti. Za kraj, još jednom zahvaljujemo organizatorima na svim ustupcima te svima s kojima smo se upoznali i družili tih pet prekrasnih dana, a svima onima koji vole punk glazbu, a još nisu iskusili Punk Rock Holiday avanturu, najiskrenije preporuke da se posjeti ovaj festival, vjerujte da nećete ostati ravnodušni. S razlogom se vraćamo već petu godinu uzastopce.

Dok je ovakvih stvari, punk neće biti mrtav.

Komentari