Zajednica antifašističkih udruga Varaždinske županije sudjelovala je u obilježavanju sjećanja na stradanje seljana Duge Rijeke u Drugom svjetskom ratu.
Potkalničko selo Duga Rijeka do 1950-ih nalazilo se u sastavu kotara Ludbreg. Većinom je naseljeno pravoslavnim stanovništvom te se odmah, od 1941. našlo na udaru ustaške vlasti kao i okolna sela gdje su živjeli Srbi.
Duga Rijeka je tokom rata nekoliko puta do temelja spaljena, a mnogi su stanovnici ubijeni ili prisilno iseljeni u Srbiju. Najteži masakr dogodio se zadnjih dana svibnja 1944. kada su ustaše i domobrani okružili selo i u jednosatnom masakru ubili 22 civila, pretežno žena i mladih.
Okupljenim kod spomenika žrtvama fašizma obratili su se Branko Dulikravić, ispred Srpskog narodnog vijeća Koprivničko-križevačke županije te Rudolf Kahlina, član Savjeta za braniteljska pitanja predsjednika Josipovića.
Pred spomenik je položeno cvijeće i zapaljene svijeće.
- Svi koji se nisu sklonili u šume, stradali su. Ustaše nisu pokazivali milost ni prema najmlađima. Ubijeno je dvadeset i dvoje mještana, a tokom rata još toliko što je za ovo malo selo bila nepovratna tragedija. Koliko bi samo mladih obitelji i danas tu živjelo, i dalje bi radila škola u kojoj je nekad podučavala Bela Krleža i gdje je njen suprug Miroslav napisao svoj "Vučjak". Gradile bi se prometnice i raslo bi gospodarstvo, a sad je Duga Rijeka prepuštena zaboravu - izjavio je povjesničar Milivoj Dretar, predsjednik ZUABA Varaždinske županije.
Na podatak o stradanju Dugorečana 1944., prof. Dretar je naišao u varaždinskom Državnom arhivu gdje su pohranjena svjedočanstva preživjelih.
Dio te arhivske građe koristit će se u izradi zbornika "Ludbreg i okolica u Drugom svjetskom ratu" koji će uskoro biti dostupan javnosti.
Komentari