Na mjestu vojarne u Optujskoj - samoodrživo naselje

Arhitektice Antonija Bogadi, Emilija Vlahek i Maja Kireta iz Društva arhitekata Varaždina izradile su idejno rješenje prenamjene bivšega vojnog kompleksa u Optujskoj ulici. Projekt je, s još nekim prijedlozima revitalizacije gradskih prostora, predstavljen izložbom u pala?i Herzer.

Nova arhitektura u Varaždinu

Njihov  plan samoodrživoga naselja predstavlja pomak od dosadašnjega urbanisti?kog planiranja prema interdisciplinarnom urbanizmu, odnosno projektiranju cijeloga sustava kojemu je osnovni cilj kvaliteta življenja stanovnika naselja. Ovo naselje bilo bi samoodrživo s energetskog, socijalnog i ekonomskog aspekta.

Razgovarali smo s arhitekticom Antonijom Bogadi (prva s lijeva), jednom od autorica projekta. Antonija je asistentica na odsjeku Graditeljstva na Veleu?ilištu u Varaždinu, a povremeno sura?uje s nekim varaždinskim arhitektonskim biroima. Bavi se prou?avanjem urbanih sistema koji se projektiraju i provode na holisti?ki na?in.

- Vrijednosti i posebnosti našeg projekta adaptacije napuštenoga vojnog kompleksa u Optujskoj su u tome što projekt nije usmjeren isklju?ivo na puku adaptaciju naselja, nakon koje bi se daljnji život naselja prepustio slu?aju, ve? implementiramo najbolja tehnološka, znanstvena i kulturalna dostignu?a kako bi naselje bilo samoodrživo - kaže Antonija, te nastavlja objašnjavaju?i.

- Pod pojmom održivosti razumijevamo ekološku, ekonomsku i društvenu održivost - drugim rije?ima, razvijamo modele po kojima bi naselje proizvodilo više energije nego što je troši, naselje koje bi samo pro?iš?avalo svoju otpadnu vodu, koje bi omogu?ilo prirodna staništa za lokalne biljke i životinje te imalo vlastite kompostane. Dje?ji vrti?i i strara?ki domovi bili bi deinstitucionalizirani, ciljanim ugroženim društvenim skupinama i zaposlenima u institucijama u tom naselju omogu?ilo bi se jeftino i kvalitetno stanovanje i tako dalje.

U projektu je prodloženo da se budu?e naselje podijeli u ?etiri „zone“.

Prva bi sadržavala gra?evine i javne sadržaje namijenjene za korisnike iz cijeloga grada i regije (visokoobrazovna ustanova, istraživa?ki institut za održivosti, razvojni  centar za ekološki osviještene poduzetnike,  poslovni prostori).

Druga zona bila bi za stanovanje i smještaj, tre?a se naziva rekreacija i slobodno vrijeme, a ?etvrta je zelena zona u kojoj se nalaze poludivlji parkovi koji su simulacija šume i livade, vrtovi i vo?njaci koji se pojedina?no daju u povoljni najam i koje obra?uju stanovnici naselja i (ili) grada, pa kompostane i  zelena tržnica.

Zone povezuje atraktivni fleksi centar koji se u obliku brojke osam proteže po cijelom naselju kao višenamjenska šetnica: rolanje, bicikliranje i  tr?anje sa klupicama za odmor, dje?jim igralima i zelenilom. Projektom se ne predvi?a rušenje postoje?ih zgrada, nego potpuno iskorištavanje njihovih potencijala i minimalna proizvodnja otpada u procesu adaptacije.

Jeste li za svoj projekt imale uzor?

- Postoje sli?ni uspješni projekti u nekoliko zemalja koji su vo?eni po principu projektiranja zvanom cradle to cradle (od kolijevke do kolijevke), za razliku od sustava cradle to grave (od kolijevke do groba).U cradle to grave principu se nakon prestanka korištenja  proizvod  baca ili reciklira. Nažalost, recikliranje je samo podcikliranje. Novodobiveni materijal uglavnom ima lošija svojstva od originalnog pa se ne može vratiti u prirodni sustav. Jedna od mogu?nosti koju pruža naš projekt jest da suvišni otpad pretvorimo u bezopasni materijal za hranjenje tla ili kao gra?u za novi proizvod koji ima još bolja svojstva. Bit je u tome da se s  istim budžetom i sirovinama može projektirati sustav koji je umnogome efikasniji, a ekološki je bezopasan.

U kakvim ste okolnostima radile na projektu?

- Projekt smo moje kolegice i ja zapo?ele na inicijativu Društva arhitekata Varaždin sa svrhom da se na bijenalnoj izložbi gra?ane podsjeti na prostore u gradu koji su napušteni, a koji imaju potencijal žarišnih to?aka. Željeli smo sugra?anima  prenijeti naše vizije o tome kako bi se ti prostori mogli oplemeniti. Na taj na?in bi javnost, izmu?ena i ve? apati?na zbog nekih eti?ki i estetski neprimjerenih arhitektonskih poteza, postala svjesna da postoji i druga?iji put, kojemu jedina motivacija nije skupljanje kapitala.

Kakvi su izgledi da se ostvari jedan takav projekt s obzirom na to da divlji korporativizam ima prednost pred javnim dobrom?

- Najljepši dio našeg projekta je što je takvo naselje i ekonomski isplativo. Bez tog uvjeta mogli bi smo taj princip nazvati utopijom i pospremiti u ladicu s ostalim eko-pokušajima. Poanta je da se mi nismo pitali samo ho?e li se realizacijom projekta ostvariti profit (a ho?e), nego i podržavamo li život lokalnih biljaka i životinja, iskorištavamo li otpad, ostvaruje li naša ekološka strategija profit, ostvarujemo li optimalne uvjete za rad i stanovanje i sl. Rije?ju, odgovor na vaše pitanje je - da, projekt je ostvariv jer donosi, osim društvenoga i ekološkog, i ekonomski profit.  Svaki sustav koji se želi održati treba funkcionirati na te tri razine. Budu?nost urbanizma je u takvim sustavima, a u razvijenom svijetu se on ve? primjenjuje. Varaždin i Hrvatska sad mogu birati ho?e li kod nas do?i sa zaostatkom i malo prekasno (kao televizor u boji ili prava manjina) ili možemo li i na ovim prostorima biti up-to date i podi?i životni standard gra?ana.